Oni koji su bolje upoznati s pokretom za ljudska prava u SAD znaju tko je Morris Dees, bar oni stariji. A ono što je do jučer bilo nezamislivo, dogodilo se. “Vidjeli ste u vijestima da naš osnivač, Morris Dees, više ne radi u SPLC”, piše na stranicama te organizacije, posvećene borbi protiv govora mržnje, rasizma i homofobije, te posvećene promicanju tolerancije.
“Morris je dao nevjerojatan doprinos borbi protiv rasne nepravde u našoj zemlji, ali naš rad se bavi uzrocima, a ne osobama. Predani smo tome da naš ured utjelovljuje vrijednosti koje zastupamo – istina, pravda, jednakost i uključivost. Kada netko od naših ne ispuni te standarde, bez obzira na njegovu ili njezinu ulogu u organizaciji, mi to shvaćamo ozbiljno i moramo poduzeti odgovarajuće mjere”, navode oni.
Seksualno uznemiravanje
SPLC, jedna od najbolje financiranih organizacija za “borbu protiv mržnje” u SAD, objavila je to u prošli četvrtak. Iz cjelovitog teksta objave se može pretpostaviti da je razlog otkaza Deesu “seksualno uznemiravanje” na poslu.
“S učinkom od jučer, Morris Deesovo radno mjesto u SPLC-u je ukinuto. Kao organizacija za građanska prava, SPLC se obvezuje osigurati da ponašanje našeg osoblja odražava misiju organizacije i vrijednosti za koje se nadamo da će ih usaditi u svijetu “, izjavio je predsjednik SPLC-a Richard Cohen. “Danas smo najavili nekoliko neposrednih, konkretnih sljedećih koraka koje poduzimamo, uključujući uključivanje vanjske organizacije u provođenje sveobuhvatne procjene naše unutarnje klime i prakse na radnom mjestu, kako bismo osigurali da naše talentirano osoblje radi u okruženju koje zaslužuju. – onom u kojem se čuju svi glasovi i poštuju svi članovi osoblja ”, dodao je.
No to je samo dio problema, posljedica a ne uzrok. SLPC je Dees, odvjetnik za građanska prava, osnovao davne 1971. kao pravničku tvrtku kako bi se borili protiv siromaštva, rasne diskriminacije, i smrtne kazne. U početku su podnosili tužbe protiv KKK-a, po mogućnosti s odštetom žrtvama koja bi eventualno dovela do bankrota tužene osobe ili organizacije. Njihov “Klanwatch” program, koji je pratio aktivnosti članova Ku Klux Klana, se pretvorio u “Hatewatch”, koji nadzire sve i svakog za “govor mržnje”.
Pola milijarde dolara teška kompanija
Na borbi protiv rasizma je stekao veliko bogatstvo; sjedište SLPC-a je danas u arhitektonski spektakularnoj namijenski građenoj postmodernističkoj šesterokatnici u središtu Montgomeryja, u kojoj radi čak 250 ljudi, pretežno pravnika, koji utjeruju odštete za razne oblike govora mržnje i slično. Preko puta je SLPC podigao Memorijal građanskim pravima od crnog mramora, kojeg je dizajnirala čuvena arhitektica, i muzej posvećen žrtvama govora mržnje.
Još 1986. svi pravnici SPLC-a, osim samog Deesa, su dali ostavku kad je organizacija promijenila smjer, napustila ulogu tradicionalne mreže ljudskih prava i okrenula se borbi protiv desnog ekstremizma. No novi se smjer pokazao još profitabilnijim. Dees je, iako naravno veliki protivnik Trumpa, zapravo vrlo sličan istom – obojica su geniji marketinga, i uspješno prodaju svoju vlastitu osobnost sljedbenicima, kao beskompromisnih boraca za ono što ti sljedbenici zastupaju. Izgradio je i svojevrsni mini-kult ličnosti, zvali su ga “Majkom Terezom iz Montgomeryja”.
No sad se dogodilo nezamislivo – Dees, čije su slike i biste bile posvuda u organizaciji, na svim zidovima, pa i na bočicama vode i na šalicama za kavu koje su se mogle kupiti u dućanu za posjetitelje gdje je također s uokvirene slike gledao preko njih u svijetlu budućnost u pozi sveca, je kao u Staljinovoj Rusiji nestao bez traga. Čak ni njegove biografije više nema na stranicama SPLC-a, iako je njegovo ime sve do četvrtka bilo sinonim za SPLC.
Olako stavljanje na crnu listu
Dees je često bio kritiziran zbog samopromocije, ali i pretjerivanja i prenaglašavanja opasnosti od raznih desnih grupacija koje cilja. 1994. je taj borac protiv rasizma optužen od Montgomery Advertisera u seriji članaka da diskriminira crne zaposlenike SPLC-a, od kojih su neki imali osjećaj “da im se prijeti” i da ih se gleda kao cjelinu, ne pojedince. Stephen Bright, odvjetnik za građanska prava iz Atlante i predsjednik Južnjačkog centra za ljudska prava, napisao je 2007. da je Dees varalica koja koristi naivne i dobrodušne ljude, neke sa skromnim prihodima, kako bi ih izmuzao za donacije, koje su te godine bile 175 milijuna dolara.
Ali organizacija se već dugo nalazi i pod kritikama tradicionalnih zaštitnika ljudskih prava, zbog toga jer stavljaju na svoje “crne liste” i posve legitimne organizacije i pojedince. Čak i izrazito lijevi mediji poput Politica već neko vrijeme pišu kako su postali više demokratska stranačka “progresivna operacija” nego organizacija koja se bavi građanskim pravima. Kritičari kažu kako SPLC zloupotrebljava svoj položaj arbitra govora mržnje označavanjem legitimnih političkih igrača “mrzilačkim grupama” i “ekstremistima” kako bi zadržali svoje velikodušne liberalne donatore i brusili političku sjekiru.
SPLC je bio kritiziran i zato jer je najveći dio svoje zarade trošio na “fundraising”, organiziranje donatorskih događanja, pri čemu bi godišnje prikupili i 200 milijuna dolara, a manji na ono čime se navodno primarno bave. Kritičari tvrde da im jednostavno nije potrebno toliko novca za ono što rade te da puno više vremena i energije troše na prikupljanje milijuna i milijuna dolara nego na borbu za ljudska prava; Predsjednik Cohen, često radikalniji od samog Deesa, govori da im je taj novac potreban za sudske bitke u godinama koje su pred njima.
Kad smo kod toga, Cohen je žestoko i vrlo vulgarno napao Trumpov izbor Jeffa Sessionsa za državnog odvjetnika, dok Dees nije htio komentirati – jer su on i Sessions surađivali upravo na sudskim procesima protiv Klana i rasizma, Sessions tada kao tužitelj u Alabami. Radilo se o slučaju pokušaja linča crnca od strane Klana. Unatoč tome i činjenici da se Sessions pohvalno izrazio o Deesovoj knjizi i podsjetio na njihovu suradnju, Cohen ga je grubo izvrijeđao kao luđaka i najveću Trumpovu grešku.
Od aktivizma do progona političkih protivnika
“Mislim da postoji potreba za objektivnijim istraživanjem zločina iz mržnje i domaćeg ekstremizma – posebno sada”, kaže J.M. Berger, suradnik u Međunarodnom centru za borbu protiv terorizma u Haagu. No, kao i mnogi promatrači, on se brine da je SPLC otišao predaleko. “Problem djelomično proizlazi iz činjenice da organizacija nastupa i kao aktivistička skupina i kao izvor informacija”, kaže on.
U listopadu 2017, SPLC je na popis “anti-muslimanskih ekstremista” uključio britanskog muslimanskog aktivista Maajida Nawaza. Obilježavanje Nawaza – bivšeg islamista a danas borca protiv muslimanskog ekstremizma kojeg mnogi smatraju vodećim borcem za ljudska prava unutar islamske zajednice u Engleskoj – je izazvalo val kritika, ali i povuklo Nawazovu tužbu protiv SPLC-a zbog takvog obilježavanja – i tu tužbu je on dobio. SPLC mu je isplatio 3,4 milijuna dolara zbog difamacije.
U prosincu, nakon što je SPLC pozvao izraelskog veleposlanika u SAD-u Rona Dermera da ne prisustvuje večeri koju je organizirao Frank Gaffney, Dermer je svoj govor na večeri upotrijebio za osudu SPLC-a kao “klevetničke organizacije” koja se bavi sastavljanjem crnih lista. SPLC je ponovno izazvao šok obrve dodajući na svoj popis “mrzilačkih grupa” Centar za imigracijske studije – anti-imigracijski think-tank koji je bio pozvan da svjedoči pred Kongresom više od sto puta.
Legitimni politički stavovi označeni kao “govor mržnje”
Zagovaranje strožih imigracijskih pravila je, naravno, legitiman politički stav u demokracijama, naročito onakvima kakva je nekad Amerika bila – ali, izgleda, ne i danas. Isto tako, po SPLC-u, ako ste musliman pa odbacite islam i usudite ga se kritizirati, vi ste ekstremist i islamofob. Šalje li SPLC na taj način poruku da je muslimanima na zapadu bolje ostati ekstremistima i islamskim fanaticima koji tjeraju žene da nose burke i planiraju terorističke napade, jer ako se “pozapade” i odbace islamski ekstremizam doći će na popis ekstremista?
Očito je da grupe poput SPLC-a idu za tim da ubiju svaki civiliziran građanski dijalog o bilo kom pitanju i jednostavno začepe usta političkim oponentima optužbama za “govor mržnje”. Oni ugled stečen davno, borbom protiv Klanovaca koji su okolo palili crnačke crkve, danas rasprodaju time što su na popis ekstremista, gdje spadaju i bijeli supremacionisti, stavili i najpoznatijeg svjetskog neurokirurga i ministra u Trumpovoj vladi, Bena Carsona! Ako ne znate – Carson je crn. Ne “Obama crn”, dakle ne odrastao u bogatoj potpuno bijeloj obitelji koja nikakve veze s afro-amerikancima nije imala, nego sin samohrane majke iz geta kojim su letjeli meci, tipičnom okruženju u kom žive crni Amerikanci.
Crni Trumpov ministar je bijeli supremacionist?
Zašto Ben Carson na listi ekstremista? Ugledni kirurg, ugledan u crnoj zajednici, ministar stanovanja? Pa, jer je u Trumpovoj vladi. I vjernik je. Znači, rasist i bijeli supremacionist. Istina, njega su ubrzo skinuli s liste, suočeni s valom kritika, no problem je dublji.
Najvažniji dio posla SPLC-a je obilježavanje, lijepljenje etiketa “mrzilačke organizacije”. Oni koje SPLC tako obilježi gube pristup financiranju, medijima, i generalno gube legitimnost. Nitko se s njima ne usuđuje imati posla da i sam ne bi od te samozvane inkvizicije političke korektnosti bio proglašen heretikom, govoriteljem mržnje. SPLC je de facto ideološka policija unutar nevladinog dijela američke politike, a nitko ih nije ovlastio da to budu.
Organizacija, koja danas raspolaže s oko pola milijarde dolara, se iz lovca pomalo pretvara u lovinu. Oni više nisu jedini koji dižu tužbe protiv drugih i lijepe etikete lakoćom kojom su nacisti stavljali žute trake židovima označavajući ih tako za odstrel. Nakon što je Nawaz tužio SPLC i dobio tužbu, javili su se i drugi koji su se našli na raznim “crnim listama”, njih oko 60 je podnijelo tužbe zbog maltretiranja, za izgubljenu dobit, i ostalo.
Gubitak vjerodostojnosti
Desetljećima je “crna lista” SPLC-a bila smatrana neovisnom, nestranačkom, i dovoljno vjerodostojnom da bi je koristile vladine agencije, policija, korporacije i novinari. No zadnjih godina, kako se na listu sve više arbitrarno uključivalo ljude i organizacije koje nemaju veze s rasizmom i nasiljem već samo zastupaju drukčije političke stavove od SPLC-a, konzervativne aktiviste – ponajviše one anti-imigrantske i anti-LGBT, lista je gubila na vjerodostojnosti.
Nedavno je umirovljeni general William Boykin, bivši “delta force” specijalac i zamjenik direktora za specijalne operacije CIA-e, danas izvršni dopredsjednik uglednog konzervativnog FRC-a (“Family research center”) poslao pismo na stotinjak medijskih kuća i konzervativnih donatora kojim upozorava, u ime pedesetak grupa i osoba koje su bile “ciljane, difamirane, zlostavljane i na druge načine oštećene” od SPLC-a da se njima “više ne može vjerovati”.
Unatoč tome, SPLC i dalje surađuje s nekim od najvećih korporacija Silicijske doline – Facebookom, Googleom, Twitterom – i bavi se nadziranjem “govora mržnje” na tim platformama, odnosno određivanjem njihovih politika spram “govora mržnje” i sankcioniranja istog. A među većim donatorima su lideri nekih od tih kompanija, recimo čelini Applea Tim Cook, te hollywoodske zvijezde poput George Clooneya.
A što se samog osnivača tiče, Morrisa Deesa, tog 82-godišjaka navodno čekaju tužbe za seksualno zlostavljanje kolegica na poslu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
