Na četvrti dan ničim izazvane ruske invazije na Ukrajinu, situacija se dodatno zaoštrila. Naime, ruski predsjednik Vladimir Putin stavio je u nedjelju ruske nuklearne snage u pripravnost. Ova najava, koja se s pravom može protumačiti kao prijetnja nuklearnim ratom, izazvala zgražanje i strahove cijelog svijeta.
> Lukašenko podržao Putina u prijetnji nuklearnim ratom, prijeti i Poljskoj i Litvi
Situaciju je još dodatno zaoštrio i proruski orijentirani predsjednik Ukrajine Aleksander Lukašenko koji je rekao da će Minsk zatražiti od Moskve raspoređivanje nuklearnog oružja u Bjelorusiji, ukoliko SAD rasporedi takvo oružje u Poljskoj i Litvi, iako SAD nije davao takve najave.
‘Putin i ja dogovorit ćemo raspoređivanje dodatnog oružja za nanošenje toliko ozbiljne štete da će Poljaci i Litavci izgubiti svaku želju za ratovanjem s nama’, kazao je Lukašenko.
Više o tim događajima možete pročitati ovdje, a mi u nastavku podsjećamo otkad Rusija posjeduje nuklearno naoružanje i koje su još zemlje u svijetu nuklearne sile.
Nastanak i upotreba nuklearnog oružja
Nuklearno oružje je najrazornija vrsta oružja, čija snaga potječe od nuklearnih reakcija, fisije ili fuziije.
Prva nuklearna bomba stvorena je u SAD-u početkom 40-tih godina. Sjedinjene Države su ujedno i jedine koje su upotrijebile nuklearne bombe u ratu, uništenjem više od 150.000 života u bombardiranju japanskih gradova Hirošime i Nagasakija 1945.
Utrkujući se u naoružanju sa Sjedinjenim Državama, SSSR uložio je silne napore kako bi i on stvorio nuklearnu bombu što je uspio 1949.
Najpoznatija kriza koja je prijetila izbijanjem nuklearnog rata, bila je Kubanska kriza 1962., konfrontacija SAD-a i SSSR-a, koja je otvorena pokušajem stacioniranja sovjetskih raketa na Kubi. Velik doprinos izbjegavanju rata pružio je papa Ivan XXIII koji je pisao Kennedyiju i Hruščovu, a svijetu uputio apel za mir.
Pet „priznatih“ nuklearnih sila: SAD, Ruska federacija, Velika Britanija, Franuska, Kina
Danas postoji pet država koje se smatraju nuklearnim silama i koje su potpisnice sporazuma o zabrani širenja nuklearnog oružja (NTP): SAD, Ruska Federacija, Velika Britanija, Francuska i Kina.
> Znate li koje sve države u svijetu posjeduju nuklearno naoružanje?
> (UŽIVO) Ukrajinski ministar: Putin nije uspio s Blitzkriegom, odustaju od ultimatuma
Raspadom Sovjetskog Saveza 1991. godine, neovisna Ukrajina je posjedovala treći po snazi nuklearni arsenal na svijetu. Ukrajinski nuklearni arsenal tada je bio veći od arsenala Velike Britanije, Francuske i Kine zajedno. U ožujku 1994. Ukrajina je zbog vlastite i međunarodne sigurnosti donijela odluku da sama do 1996. postane ne-nuklearna sila, što je ujedno bio poticaj svim ostalim bivšim sovjetskim republikama (izuzev Rusije) da se odreknu nuklearnog naoružanja
Sjeverna Koreja, Indija i Pakistan
Tri su države koje nemaju „legalno priznanje“ svojih nuklearnih arsenala te nisu potpisale sporazum o zabrani širenja nuklearnog oružja: Sjeverna Koreja, Indija i Pakistan.
Komunistička Sjeverna Koreja, najrizičniji faktor među nuklearnim silama, svoj je arsenal razvila zadnja, 2006. godine, te ga posljednji put uspješno testirala 2013.
Indija i Pakistan prošle su tijekom 20. stoljeća nekoliko međusobnih sukoba te u međuvremenu stvorili vlastito nuklearno oružje, a smatra se da se njihovi arsenali još uvijek šire.
Izrael?
Smatra se da Izrael također posjeduje nuklearno oružje, iako ta država nikada nije priznala ni zanijekala takve informacije niti je potpisala sporazum protiv širenja nuklearnog naoružanja.
Iran?
Iranski nuklearni program započet je još u 1950-ima kako bi se razvila nuklearna tehnologija. Službeni Teheran tvrdi kako se njegov nuklearni program razvija u mirnodopske svrhe; navodi se golema potražnja za električnom enegerijom, zbog čega se rješenje među ostalim vidi u gradnji nuklearnih elektrana. Ipak, neki su skeptični zbog tvrdnje da koristi nuklearni program za opskrbu energijom pošto se radi o četvrtoj najbogatijoj državi naftom i plinom.
Sumnje SAD-a i ostalih svjetskih sila u iransku zloupotrebu nuklearnog programa u vojne svrhe bile su uzrok pokretanja međunarodnih sankcija, prvi put u prosincu 2006., a potom za vrijeme američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
