Ratovi između Indije i Pakistana – što je uzrok sukoba dvije nuklearne sile koji traje već 70 godina?

Prema podatcima Pakistan ima 140 do 150 nuklearnih bojevih glava, a Indija tek desetak manje. Zbog toga svaki sukob, a osobito rat, između dvije države koje imaju nuklearno oružje zabrinjava čitav svijet.

Što je uzrok sukoba i prošlih nekoliko ratova između Indije i Pakistana od stvaranja tih država 1947. godine na razvalinama Britanskog imperijalnog carstva?

Da bi se shvatio konflikt između Indije i Pakistana neophodno je analizirati njihovu povijest. Problemi u toj regiji imaju izvor još iz vremena britanskog kolonijalnog perioda. Tijekom dugogodišnje vladavine Britanija nije obraćala pažnju na etničke i vjerske podjele, a nakon Drugog svjetskog rata britanska izlazna strategija iz Indijskog potkontinenta nije ostavila temelje za normalno funkcioniranje novih država. Tijekom 19. stoljeća britanska vlada u Indiji poticala je sukob između različitih plemenskih, religijskih i etničkih grupa kako bi se stvorio što veći razdor među njima i na taj način onemogućilo njihovo ujedinjavanje i zbacivanje britanske vlasti. Cilj ove strategije bio je osigurati političku i vojnu nadmoć kolonijalne sile. Ovaj pristup je klasičan primjer „Zavadi pa vladaj” (Divide et impera) strategije, koja će ostaviti dugoročne posljedice. Utjecaj ove strategije uvećan je brojem religijskih, etničkih i plemenskih grupa koje žive na tim prostorima.

Uzroci sukoba – Radcliffova linija kao granica Indije i Pakistana 

Jedna od najužarenijih državnih granica na svijetu, ona između Pakistana i Indije, proglašena je 17. kolovoza 1947. godine. Nevjerojatna je činjenica da je tu granicu povukao gotovo svojeručno sir Cyril Radcliffe, britanski profesor prava s Oxforda. Problem je bio u tome što je ogromno Indijsko Carstvo, koje se protezalo od Afganistana do Tajlanda i čiji je car bio britanski monarh George VI. sadržavalo više vjerskih skupina koje nisu mogle živjeti zajedno. Bili su to muslimani (na području današnjeg Pakistana i Bangladeša – Istočnog Pakistana nekada do 1971. godine), budisti (na području današnjeg Mianamara-Burme) i hinduisti (na većini ostatka područja). Te tri religijske skupine dobile su svoje države, a ostale religije poput Sikha nisu (premda Sikha ima gotovo 25 milijuna)

Sikhi je naziv za pripadnike indijskog naroda u Punjabu (“vrući” sjever granice Indije i Pakistana, tik uz sam Kašmir koji je sjevernije), sljedbenike sikhizma. Većinom nastanjuju Punjab, područje koje je zbog čestih nemira bilo na naslovnicima svjetskih novina. Sikhizam je monoteistička etnička religija nastala na području Punjaba u Indiji u XV. sta ,utemeljio ju je prvi guru Nanak, a nastavilo prenositi devet gurua (pa se sikhizam naziva i religijom gurua). U osnovi sinkretistička religija, sikhizam se razvio iz hinduizma pod utjecajem islama, te je idejom o jednakosti svih ljudi stekao mnoge pristaše.  Sikhi su predstavljali, oni nisu bili ni muslimani ni hiduisti pa su željeli vlastitu državu. To nije padalo na pamet Radcliffu da im dopusti, pa su na kraju ostali podijeljeni između Indije i Pakistana, kao trajno žarište mogućih pobuna.

Granicu je Radcliffe povlačio na taj način da su čak i neka sela podijeljena napola, a bilo je i primjera da je državna granica prolazila kroz pojedine kuće, tako da su neke sobe završile u Indiji, a neke u Pakistanu. Rezultat takvog određivanja granice mogao bi se opisati kao katastrofalan. Između 10 i 12 milijuna ljudi odlučilo je napustiti domove kako bi se preselilo u Indiju, odnosno Pakistan. Izbili su pogranični sukobi i Prvi indijsko-pakistanski rat koji je završio podjelom (većinski muslimanskog) Kašmira. Kašmir je ostao trajni izvor napetosti, sukoba i ratova između Indije i Pakistana. Dok je prvi rat koji je počeo 1947. završio podjelom Kašmira, gdje je Indija dobila veći dio tog područja, Drugi indijsko-pakistanski rat izbio je 1965. i završio je bez pobjednika, a treći 1971. pobjedom Indije i stvaranjem države Bangladeš (bivši Istočni Pakistan), što je Indija smatrala i velikom političkom pobjedom nad Pakistanom. Još jedan veliki sukob između ove dvije države izbio je 1999. godine, poznat pod imenom Kargilski rat. Sukob je počeo kad su pakistanske paravojne snage s kašmirskim pobunjenicima ušle u regiju Kargil, prešle liniju razgraničenja, odnosno indijsko-pakistansku granicu, i zauzele indijski teritorij. Ovaj rat je specifičan po tome što je Pakistan tvrdio da iza napada stoje pobunjenici i paravojne snage i tek su nakon mnogo godina visokorangirani pakistanski političari priznali da su paravojne snage bile pod kontrolom Pakistana. Rat je završen sredinom 1999. pobjedom Indije i vraćanjem privremeno izgubljenog teritorija.

Radcliffova linija i položaj Kašmira

Photo: wikimedia.commons.org

Što se tiče prvog rata i sukoba oko Kašmira, pakistanski utemeljitelj Ali Jinnahje poslao je odrede plemenskih muslimanskih boraca koji su trebali “osloboditi” Kašmir od vladavine tamošnjeg maharadže hinduističke vjere. Indija je uzvratila slanjem svoje vojske koja je osvojila većinu pokrajine, a ostali dio Kašmira preuzeo je Pakistan. Nakon što se Pakistan udružio s islamističkim separatistima, sukob se od sekularnog i etničkog pretvorio u borbu između različitih vjera, te kao takav ima dominantan karakter do danas (Pakistan je država sa 96% muslimana i s porastom islamskog radikalizma).

Sukob kao trajni izvor međunarodne nesigurnosti

Indijsko-pakistanski sukob je od Drugog svjetskog rata jedna od konstantnih karakteristika azijske, pa i svjetske, sigurnosne situacije. Problem je što nikada nije postignuto stabilno trajno rješenje pa su dvije zemlje i dalje u vrlo zategnutim odnosima. Kao što smo napisali, Prvi indijsko–pakistanski rat izbio je 1947. i otada su se dogodila još dva (sa Kirgilsakim tri) rata, nekoliko (ne)službenih sukoba i stotine graničnih konflikata. Pakistan i Indija su politički i strateški izuzetno važni za međunarodnu zajednicu; tamo živi gotovo 25% svjetske populacije, ova regija ima značajan geografski položaj na Indijskom ocenau i putu prema Afgansitanu koji se smatra ključnom strateškom točkom Azije i najvećem bazenu pitke vode na svijetu u području Himalaja (kontrola vodenih izvora), a nije nimalo zanemariva ni činjenica da i Indija i Pakistan imaju nuklearno oružje.

Elementi koji ugrožavaju regionalnu i međunarodnu sigurnost su višestruki: nuklearno oružje, etnički konflikti, vjerski fanatizam i sukobi, loš standard života, nizak civilizacijski nivo mnogoljudnih država, radikalni islamizam, ljudska prava žena, djece, progonjenih kršćana i drugih.

S jedne strane tu je Indija kao rastuća ekonomska sila, a s druge Pakistan kao islamska država na stalnom rubu unutrašnjeg i vanjskog sukoba. Dok cijeli svijet poziva obje države na suzdržanost, Saudijska Arabija znakovito šuti. Naime, sukob između dviju država izbio je samo nekoliko dana nakon što je saudijski princ Mohammad Bin Salman posjetio Indiju i Pakistan, kojem je donio na dar ogromnih 20 milijardi dolara.

Sukob ne odgovara Indiji koja želi stabilnost i proboj na globalnu scenu

U Pakistanu vojna elita utječe na političke odluke i generalno drži monopol nad pakistanskim društvom. Indijski političari vrlo dobro znaju da će, ako ne budu mogli kontrolirati sigurnosna događanja u svojoj regiji, imati slabe šanse da postanu značajan igrač na međunarodnoj sceni. Indijske ambicije, koje su velike, za Pakistan djeluju kao prijetnja jer, ako Indija preuzme dominaciju u regiji (što je vjerojatno), Pakistan neće više biti strateški toliko bitna država u regiji – fokus će se okrenuti prema Indiji, a njihov dugogodišnji neprijatelj imat će ogroman utjecaj u međunarodnoj zajednici, a Pakistan će trpjeti posljedice toga.

Indijsko-pakistanski konflikt je, dakle, ponajviše zasnovan na problemu Kašmira: ratovi su imali razarajuće posljedice na stanovništvo, ali i na odnos između dviju država. Iako je maknut s naslovnica svjetskih medija, Kašmir nikada od Prvog indijsko-pakistanskog rata nije bio mirno područje. Svake godine u sukobima u Kašmiru pogine na stotine ljudi. Tako nakon više od pola stoljeća postojanja, Indija i Pakistan i dalje žive u stanju latentnog sukoba zbog Kašmira. I rušenje dvaju indijskih aviona dogodilo se u Kašmiru. Posljednjih mjeseci, prije ovog novog sukoba, u području Kašmira su se povećali pogranični sukobi, prijeteći da će se takvi napadi izmaknuti kontroli i započeti još jedan manji ili veći rat dvije nuklearne sile.

Kašmir kao žarište sukoba

Photo: wikimedia.commons.org

Vojna i ekonomska moć – natjecanje dvije države i problemi

Pakistanska vojska, koja svoju moć temelji na stalnom stanju pripravnosti i tenzija s Indijom, često je bila na drugačijoj političkoj putanji od političkog vodstva koje pokušava poboljšati odnose između dvije zemlje. Unutarnji i vanjski problemi Indije i Pakistana pridonijeli su tome da rivalstvo i netrpeljivost između njih opstane do danas. Tradicionalna netrpeljivost pretvorila se u natjecanje u ekonomskom, društvenom, socijalnom, vojnom i u svim drugim aspektima. Ali Indija, koja je vojno i ekonomski jača i uspješnija od Pakistana, ima s ratom malo toga dobiti i puno toga izgubiti ako se uplete u veći sukob. U 2018. godini Indija je izdvojila oko 58 milijardi dolara ili 2,1 posto indijskog BDP-a za vojne snage. Novac se izdvaja za 1,4 milijuna aktivnih vojnika prema podacima Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS). Pakistan je u istoj godini za vojne snage potrošio 11 milijardi dolara što je oko 3,6 posto pakistanskog BDP-a. Pakistanska vojska ima više no upola manje aktivnih vojnika od Indije – 653.800 vojnika. Primili su i sto milijuna dolara strane vojne pomoći.

Obje zemlje imaju balističke rakete koje su sposobne nositi nuklearno oružje. Indija ima devet vrsta operativnih raketa među kojima su i one s dometom od tri do pet tisuća kilometara. Pakistanski raketni program, u razvoju kojeg je pomogla Kina, uključuje oružje kratkog i srednjeg dometa koje može doseći bilo koji dio Indije. Najveći domet pakistanskog oružja je 2.000 kilometara

Prema posljednjim podacima Pakistan ima 140 do 150 nuklearnih bojevih glava, a Indija tek desetak manje.

U zadnjih nekoliko desetljeća socijalni nemiri, plemenski konflikti, nestabilna politička scena i propadajuće društvo i ekonomija osnovne su karakteristike Pakistana. S druge strane, Indija bilježi značajan ekonomski rast, a politička scena je demokratska i puno stabilnija pa se zapadne zemlje sve više okreću Indiji kao budućem partneru. Ako međunarodna zajednica fokusira svoju pažnju na Indiju, Pakistan će izgubiti strateško-politički značaj i većinu financijske pomoći koju dobiva od zapadnih zemalja (osobito SAD) i Saudijske Arabije.

Zbog toga stanje rata, bilo ograničenog ili čak većeg, manje odgovara Indiji, a više Pakistanu. A kao što smo mogli nedavno vidjeti na suđenju kršćanki Asji Bibi, utjecaj militantno raspoloženih radikalnih islamista u Pakistanu jača posljednjih 30-ak godina, što dodatno otežava ionako složenu i napetu unutrašnju situaciju u toj državi.