Reakcije iz BiH na presudu Stanišiću i Simatoviću: Srbija više ne može tvrditi da nije okupirala BiH

Munira Subašić
Foto: snimka zaslona

Najbitnije je da su osuđeni i da je kroz ovu presudu dokazano da je Srbija sudjelovala u ratu i počinila agresiju na Bosnu i Hercegovinu (BiH), kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, komentirajući iz Haaga presude bivšem šefu Službe državne sigurnosti (SDB) Srbije Jovici Stanišiću i nekadašnjem komandantu Jedinice za specijalne operacije Franku Simatoviću Frenkiju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

> Ministarstvo pravosuđa: ‘Stanišiću i Simatoviću već je dokazan UZP u postupku Martiću’

> Stanišiću i Simatoviću 12 godina zatvora: Osuđeni samo za Bosanski Šamac

> Mišetić za Narod.hr: Apsurd je da se Hrvatska spominje kao dio UZP-a u BiH, a Srbija ne

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Stanišić i Simatović su osuđeni u prvostupanjskoj presudi, 30. lipnja na po 12 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja progona, ubojstva, deportacije i prisilnog premještanja Muslimana i Hrvata iz Bosanskog Šamca, u proljeće 1992. godine. Utvrđeno je da je zločine u toj općini, na sjeveru Bosne i Hercegovine, počinila specijalna jedinica srpskih snaga – Crvene beretke, koja je bila pod kontrolom Stanišića i Simatovića.

Tijekom izricanja presude Stanišiću i Simatoviću, sud je opisao zločine koji su počinjeni na teritoriju te općine, nakon što su srpske snage, uključujući i paravojne formacije, zauzele općinu u travnju 1992. godine.

“Širom općine počinjena su brojna zlodjela protiv nesrpskog stanovništva, uključujući pljačkanja, silovanje i uništavanje vjerskih objekata i spomenika kulture. Srpske snage su proizvoljno zatvarale bosanske Muslimane i bosanske Hrvate, u najmanje šest zatočeničkih objekata u općini Bosanski Šamac, gdje su zatočenici držani u nehumanim uvjetima, podvrgavani prisilnom radu i teškim zlostavljanjima, čestim premlaćivanjima i mučenju i ubijani”, naveo je predsjedavajući sudac Burton Hall.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Također je počinjen i ratni zločin počinjen početkom svibnja 1992. godine u selu Crkvina, gdje je ubijeno 16 bosanskih Muslimana i Hrvata.

“Većina nesrpskog stanovništva je bila prinuđena da napusti općinu”, navedeno je.

Amir Mehmedović, predsjednik Udruženja logoraša iz Bosanskog Šamca za RSE kaže kako se nadao ovakvom ishodu presude. Sud je jedino za zločine u Bosanskom Šamcu utvrdio krivicu Stanišića i Simatovića.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Značit će nam mnogo, bar da neka pravda postoji, mada to nije ništa za ono što je narod doživio, ali eto, bar smo nešto doživjeli”, kaže Mehmedović.

Srebreničke žrtve: Srbija se ne može oprati od odgovornosti

U prvostupanjskoj presudi se navodi da je Raspravno vijeće utvrdilo da Tužilaštvo nije dokazalo krivicu Stanišića i Simatovića za zločine u još pet općina u Bosni i Hercegovini, kao i u Hrvatskoj, odnosno Kninskoj Krajini i Istočnoj Slavoniji od 1991. do 1995. godine.

Munira Subašić, predsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ u Haagu je prisustvovala izricanju presude. Za RSE kaže da, mada nisu osuđeni za zločin nad zarobljenim Srebreničanima, ključno je što je dokazana uloga Srbije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Srbija se ne može oprati i od danas ne mogu reći da nisu odgovorni da nisu planirali, da nisu slali svoje ljude da nisu bili okupirali BiH i da nisu htjeli da naprave veliku Srbiju“, kaže Subašić za RSE.

Predsjednica udruženja Majke Srebrenice kritizirala je sud te presudu nazvala nagradom s obzirom na zločine za koje ih se teretilo.

“Kazna od 12 godina je nagrada koja im je dodijeljena za zlodjela koja su činili. Nagrađeni su, a neka ih bude sramota. Sram bilo sud i sudaca. Strašno za žrtve”, rekla je predsjednica Udruženja Majke Srebrenice Fazila Efendić.

Reakcije bosanskohercegovačkih političara

Slično misle i u političkim krugovima u Bosni i Hercegovini.

Presuda Stanišiću i Simatoviću, jasno ukazuje da je obavještajni vrh tadašnje susjedne države imao aktivno učešće u ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, stav je člana Predsjedništva BiH Željka Komšića.

„Ova presuda ima svoj pravni sadržaj, ali je jednako važan i onaj politički dio, jer ona zapravo govori kako izgleda na terenu ideja bilo kojeg velikodržavnog projekta, bez obzira da li se to zove ‘Velika Srbija’ ili ‘Srpski svet’ kako to neki danas plasiraju u javnost. Zapravo je ovo presuda tim velikodržavnim projektima“, naveo je Komšić.

I Šefik Džaferović, član Predsjedništva BiH smatra kako je najveći značaj presude „što je još jednom pred institucijama međunarodne pravde potvrđeno postojanje sveobuhvatnog udruženog zločinačkog poduhvata koji je od travnja 1991. vođen protiv nesrpskog stanovništva na području Bosne i Hercegovine i Hrvatske“.

Džaferović smatra i kako je presuda stoga povijesno važna, jer je njome jasno utvrđeno da je trajno uklanjanje nesrpskog stanovništva „bio cilj koji su zajedno dijelili politički rukovodioci Srbije, tzv. Srpske Republike BiH i samoproglašenih autonomnih oblasti u Hrvatskoj.“

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik nije se službeno oglasio o presudi.

Društvo za ugrožene narode za Bosnu i Hercegovinu u priopćenju za javnost navodi kako presuda, osim što predstavlja olakšanje za žrtve, otvara i put suočavanju Srbije sa prošlošću i priznavanju vlastite odgovornosti za počinjene zločine.

“Nalazimo da je ovom presudom Sud u Haagu konačno potvrdio odgovornost i učešće Srbije u udruženom zločinačkom poduhvatu u Bosni i Hercegovini i time prekinuo dosadašnju praksu delegiranja krivice za zločine masovnog protjerivanja, masovnog silovanja, masovnog ubijanja i deportacija u logore na bosanske Srbe”, stoji u priopćenju.

U prvostupanjskoj presudi se navodi da nije dokazano da su Stanišić i Simatović bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo trajno i nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva s velikih dijelova teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Sud je utvrdio da su Stanišić i Simatović znali za to zločinačko udruženje, ali da tužitelji nisu dokazali da su oni dijelili zločinačku namjeru s ostalim sudionicima zločinačkog poduhvata. Po presudi je, međutim, utvrđeno da su drugi politički, vojni i policijski službenici Srbije, Republike Srpske Krajine i Republike Srpske bili sudionici u zločinačkom poduhvatu.

Haški sud je utvrdio da su srpske snage u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini provodile kampanju progona nesrpskog stanovništva činjenjem brojnih zločina.

Jedini ponovljeni postupak u istoriji Tribunala

Stanišiću i Simatoviću će, kako je navedeno u presudi, u 12-godišnju kaznu biti uračunato vrijeme provedeno u pritvoru. Sud nije naveo koliko vremena bi, prema prvostupanjskoj presudi, Stanišić i Simatović trebali provesti u zatvoru, ali je rečeno da njih dvojica ostaju u pritvoru do organizacije prebacivanja u države gdje će služiti kazne.

Stanišić i Simatović su, od izručenja Hagu 2003. godine, u više navrata u dugim vremenskim intervalima boravili na privremenoj slobodi u Srbiji.

Presuda je izrečena nakon ponovljenog suđenja. U prvom postupku Stanišić i Simatović su 2013. godine oslobođeni krivice, a nakon toga je sud naložio ponavljanje postupka.

Tužiteljstvo je tražilo doživotnu kaznu zatvora, a obrana oslobađanje.

Na prvostupanjsku presudu imaju pravo žalbe i obrana i tužiteljstvo.

Suđenje Stanišiću i Simatoviću je najduži postupak u povijesti suda u Haagu i jedini u kome je suđenje ponovljeno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.