Najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu vođena je za grad Vukovar. Iako su borbe vođene i prije 25. kolovoza, te se otpor nekih branitelja produžio i nakon 18. studenog 1991., ova dva datuma uzimamo kao vremenski okvir bitke. Nakon neuspješnih pokušaja JNA i srpskih terorista tijekom mjeseca rujna, vojni vrh u Beogradu shvatio je da će Vukovar biti teška i ogorčena bitka. „Kava u centru grada“ oficira JNA u toplom kolovozu odgođena je za hladan studeni.
> 19. listopada 1991. Humanitarni konvoj (Vukovar);Liječnici bez granica spasili dio ranjenika iz bolnice
Krajem rujna JNA je za napad na Vukovar osnovala operativne grupe Jug i Sjever. Dio snaga Novosadskog korpusa i 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija dobili su zadaću da vežu za sebe hrvatske snage i spriječe intervenciju prema Vukovaru. Od 1. listopada JNA uspijeva u naumu potpunog okruženja grada. Padom sela Marinci prekinut je takozvani „kukuruzni put“ kojim su se branitelji i civili snabdijevali potrepštinama i oružjem. Protezao se od Vinkovaca preko Nuštra, sela Marinci do Bogdanovaca i Lušca – prigradskog naselja u gradu Vukovaru.
Operativna grupa Vukovar-Vinkovci-Županja
Hrvatske snage u više su navrata pokušale razbiti blokadu oslobađanjem Marinaca. Najveći takav pokušaj dogodio se 13. listopada. Hrvatske snage ušle su u selo, no otpor neprijatelja je bio izrazito jak. Nakon tog neuspjeha, osniva se Operativna grupa Vukovar-Vinkovci-Županja sa zadaćom deblokade Vukovara i obrane Vinkovaca i Županje. Nakon pada Marinaca, isturena točka obrane grada bilo je selo Bogdanovci. Ono će se kratko održati u potpunom okruženju i nakon pada Lušca.
Naselje Lužac nalazi se na lijevoj obali Vuke, 3 km sjeverozapadno od centra grada. Između centra grada i Lušca se nalaze vukovarska Adica i Olajnica. Sjeverno se nalaze Priljevo i Borovo Naselje, dok se južno nalaze Sajmište, Petrova gora i Supoderica. Lužac je izolirano naselje, a s drugim vukovarskim naseljima povezano je cestama oko kojih nema stambenih i drugih objekata, nego šume, bare i njive.
Tijekom listopada vodile su se ogorčene borbe za svaku ulicu na Sajmištu, probijena je crta obrane na dijelu Mitnice i Trpinjskoj cesti, a zauzet je i južni dio naselja Lužac. Krajnjim naporom branitelji su tada uspjeli obranom Lušca zaustaviti presijecanje obrane grada na dva dijela. Osim za obranu Vukovara, Lužac je bio ključan i zato što su ranjeni branitelji i civili onuda prolazili na putu prema bolnici.
Pad Lušca – početak kraja bitke
Okupacija Lušca 2. studenog označila je početak kraja bitke. Bogdanovci su time odsječeni od ionako opkoljenog grada. Šanse za proboj Hrvatske vojske izvana drastično su se smanjile. Osam dana kasnije zauzeti su i Bogdanovci, u međuvremenu je palo i Milovo Brdo na Sajmištu, a obrana grada je sabijena u tri džepa.
> 15. listopada 1991. Vukovar – Grad u potpunom okruženju neprijatelja
Donosimo ulomak iz knjige “Pripadnici 4. vukovarske bojne 3. brigade ZNG-a u obrani Vukovara“.
“Neprijatelj jakim oklopnim snagama (više od 30 oklopnih vozila) zauzima naselje Lužac i nastavlja kretanje prema silosu na Priljevu koji se nalazi uz Dunav, kako bi odsjekao Vukovar od Borova Naselja. Naše snage djeluju s ono malo preostalih protuoklopnih sredstava te ispalivši i posljednja punjenja uništavaju i oštećuju gotovo polovicu tenkova i transportera, nakon čega se moraju povući. Neprijatelj ukopava preostalu tehniku pokraj Lušca te djeluje po naselju Priljevo i po silosu uz Dunav, snažno uništavajući sve pred sobom.
Silos na Dunavu im je bio posebna meta za uništavanje jer smo na samom silosu imali raspoređen sustav za protuoklopnu borbu Maljutka. Zauzimanju naselja Lužac pripomogla je i jaka neprijateljska topnička postrojba smještena na bačkoj strani uz samu drugu obalu Dunava. Zauzevši naselje Lužac, preko razglasa, iz transportera, oglašava se i Željko Ražnjatović Arkan. Sa svojim “Tigrovima” i “Belim orlovima” ubija civilno pučanstvo koje je ostalo u svojim kućama”.
Nakon okupacije Lušca ubijeno je 59 branitelja i mještana, a za njih 30 se još traga.
