Nekadašnji čelnik Službe državne sigurnosti Srbije Franko Simatović, koji je u Haagu osuđen na 15 godina zatvora, pušten je na privremenu slobodu i stiže u Srbiju, a sve zbog zdravstvenih razloga. Slučaj podsjeća na Vojislava Šešelja, čija je privremena sloboda zbog zdravstvenog stanja na kraju postala trajna.
> Haag ratnog zločinca Simatovića pušta na privremenu slobodu
Šešelj je također pušten na privremenu slobodu zbog istih razloga
Šešelj je 12. studenoga 2014. godine po odluci Sudskog vijeća privremeno oslobođen iz pritvorske jedinice u Scheveningenu zbog zdravstvenih razloga, provevši do tada u pritvoru, bez izricanja presude, skoro 12 godina.
Za njegovo privremeno puštanje na slobodu glasali su sutkinja Flavia Lattanzi i sudac Jean-Claude Antonetti, a tomu se usprotivio sudac Mandiaye Niang.
Nikad se nije vratio u pritvor
Početkom prosinca iste godine glavni haški tužitelj Serge Brammertz je zatražio njegovo vraćanje u pritvor zbog prijetnji upućenih osobama koje surađuju s tužiteljstvom, ali on se tamo nikad nije vratio i njegovo je puštanje zapravo postalo prijevremeno. Šešelj je po povratku u Srbiju poručio da će svrgnuti premijera Aleksandra Vučića te nastaviti sa stvaranjem Velike Srbije. Ta je stara ratnohuškačka retorika izazvala brojne negativne reakcije u hrvatskom državnom vrhu, među političarima i javnosti.
“Šešelj je jasno pokazao da njegovo zdravstveno stanje nije prepreka izricanju neprihvatljivih, potpirujućih javnih izjava koje predstavljaju uvredu žrtvama ratova na Balkanu 90-ih”, poručio je tada Brammerz, ali unatoč tome njegov je prijedlog odbijen.
Kada je riječ o navodnom kršenju uvjeta privremene slobode, Vijeće podsjeća se da je nalogom od 6. studenoga uvjetovano da Šešelj nema nikakav kontakt sa svjedocima ili žrtvama i da ne pokušava na njih utjecati, da ne smije sprečavati pravnu proceduru te da se mora pojaviti pred Sudom kada mu bude naloženo. Sudsko vijeće navodi da se tužiteljstvo osvrće na Šešeljeve izjave kojima osobe koje su imale veze sa tužiteljstvo naziva izdajicama .
Jasna Šešeljeva poruka
Šešelj je po povratku u poručio da se nikada dobrovoljno neće vratiti u zatočeništvo, što, kako je istaknuo Brammerz 1. prosinca, također predstavlja kršenje odredaba odluke o privremenom oslobađanju.
Sudsko vijeće objašnjava da za sada Šešelju nije ni naređeno da se vrati u Den Haag i stoga on nije prekršio nikakvu odredbu u tom smislu. “Same izjave o namjeri ne predstavljaju kršenje obveze koja još zapravo nije nametnuta”, navode se u odluci.
Ipak, Žalbeno vijeće je 30. ožujka iste godine donijelo odluku o Šešeljevu vraćanju u pritvor.
Ipak, Šešelj se nikad nije vratio u u Den Haag.
Zašto je zapravo Šešelj pušten na slobodu?
Podsjetimo, vođa srpskih radikala oslobođen je iz humanitarnih razloga jer mu se zdravstveno stanje pogoršalo nakon što se rak debelog crijeva proširio na jetru.
Nakon njegove ratnohuškačke retorike Europski parlament je na poticaj tada europarlamentarca Andreja Plenkovića 27. studenoga 2014. usvojio rezoluciju kojom se traži da Haški sud preispita svoju odluku te da se srbijanske vlasti ograde od Šešeljevih izjava.
Šešelj je tada bio treći haški pritvorenik koji je pušten na privremenu slobodu zbog pogoršanja zdravlja. U travnju 1996. je iz pritvora na privremenu slobodu zbog uznapredovalog karcinoma na kućnu njegu pušten Đorđe Đukić, koji je bio optužen za zločine u BiH, a umro je nakon manje od mjesec dana poslije izlaska iz pritvorske jedinice.
Ista situacija je bila i s načelnikom Generalštaba VRS Momirom Talićem koji je umro nedugo pošto je pušten na liječenje. Talić je 1999. optužen za ratne zločine protiv Hrvata i Bošnjaka u BiH, uključujući genocid, mučenja i bezobzirno razaranje, a umro je u svibnju 2003. u Beogradu od raka pluća, nakon dozvole ICTY-ja da liječenje nastavi u beogradskoj Vojnomedicinskoj akademiji, pisao je ranije jutarnji.hr
Presuda Šešelju
Haaški sud ga je prvostupanjskom presudom 31. ožujka 2016. godine oslobodio krivnje po svim točkama optužnice. No, drugostupanjskom presudom osuđen je na 10 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti koje uključuju progone, protjerivanje i prisilno premještanje vojvođanskih Hrvata u selu Hrtkovci 1992. godine, a nije se vraćao u zatvor jer je Žalbeno vijeće u izdržavanje kazne uračunalo vrijeme provedeno u pritvoru gdje je bio od 2003. do 2014. godine.
Uoči izricanja drugostupanjske presude Žalbenog vijeća MICT-a, UN-ova Mehanizma za međunarodne kaznene sudove koji je naslijedio postupke ugaslog haaškog tribunala za bivšu Jugoslaviju, izjavio je da ga presude ne zanima već da će je “možda i pročitati”. Tužiteljstvo je u žalbi tražilo od MICT-a da preinači presudu i proglasi Šešelja krivim za zločine protiv čovječnosti te kršenja zakona ili običaja ratovanja, sve to počinjeno od 1991. do 1993. protiv nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj, BiH i Vojvodini u Srbiji.
Žalbeno vijeće donijelo je odluku da je Šešelj kriv za zločine protiv čovječnosti po točkama 1, 10 i 11 iz optužnice, koje uključuju progone, protjerivanje i prisilno premještanje vojvođanskih Hrvata u selu Hrtkovci 1992. godine, čime je preinačena oslobađajuća presuda iz 2016. godine. Time je postao prvi osuđeni srpski političar za zločin nad Hrvatima ili nesrbima na tlu Srbije.
Šešelj je na presudu odgovorio: “Ponosan sam na svoje ratne zločine, spreman sam ih ponoviti više puta!”.
Aktivni sudionik srbijanske politike
Vojislav Šešelj i danas je aktivni sudionik srbijanske politike kao predsjednik Srpske radikalne stranke. Nakon njegovog puštanja na slobodu SRS vraća dio popularnosti, te na parlamentarnim izborima 2016. osvaja 8,10 posto glasova i 22 od ukupno 250 poslaničkih mjesta u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Šešelj je od tada do 2020. bio narodni poslanik stranke u Narodnoj skupštini u Srbiji. Tamo je i danas rado viđen gost na televizijama.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
