Starešina: Koji su pravi razlozi iznuđenog odlaska Borisa Johnsona?

Jedna iznuđena i u mnogočemu neobična ostavka nesumnjivo će utjecati na globalni politički krajolik. Riječ je, dakako, o ostavci britanskog premijera Borisa Johnsona na dužnost šefa Konzervativne stranke, koja podrazumijeva i njegov odlazak iz Downing Streeta 10.

Nakon višemjesečnih medijsko-političkih pritisaka Johnsonova je drama kulminirala ovih dana, kada mu je ostavku podnijelo 59 članova njegova kabineta – ministara i njihovih pomoćnika – praktički mu ispraznivši vladu. A njegova Konzervativna stranka, koju je prije tri godine podigao iz rasula i odveo u rekordnu izbornu pobjedu, ujedinila se u zahtjevu da – šef mora otići. Jer, svojim ponašanjem šteti i državi i stranci, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

Ali dio stranačkog establishmenta traži da Johnson odmah podnese ostavku i na dužnost premijera. Pa tako stranački “senator” i bivši premijer John Major tvrdi da bi “nepametan i moguće neodrživ” bio Johnsonov ostanak u Downing Streetu u sljedeća tri mjeseca, koliko će vjerojatno trajati izbor novog šefa stranke i premijera UK.

Kralj političke drame Boris Johnson odlazi u drami s puno političko-medijske prašine. Ali ono najvažnije i dalje ostaje nepoznanica: zašto zapravo Boris Johnson mora otići?

Da približimo o kakvom je “skandalu” riječ, pokušajmo ga prispodobiti našim političkim prilikama. Taj “glavni bič” u britanskom sustavu obavlja uglavnom ono što u nas radi šef zastupničkog kluba vladajuće stranke: osigurava potporu vladinim prijedlozima u Parlamentu, “bičuje” zastupnike da dođu na rasprave i glasovanja. U Hrvatskoj bi aktualni “glavni bič” bio Branko Bačić, šef kluba HDZ-a.

A prispodobljeno hrvatskim prilikama, Johnsonova bi fatalna premijerska afera izgledala ovako: netko od Bačićevih pomoćnika (Josip Borić, Branka Juričev-Martinčev, Ante Sanader) prijavljen je da je u pripitom stanju nekoga ili neke neprimjereno pipkao/pipkala na nekom druženju. Zatim se “otkriva” da mu/joj to nije prvi put, i da je Andrej Plenković bio upozoren na takve njegove/njezine sklonosti. U sljedećih tjedan dana svi HDZ-ovi ministri i državni tajnici podnose ostavke Andreju Plenkoviću, praktički mu isprazne vladu, a cijeli HDZ unisono traži od njega da odstupi!

Nije naodmet upitati se: da nije Johnsona snašla sudbina bugarskog premijera?

Razlozi iznuđenog odlaska Borisa Johnsona očito se ne nalaze u seks aferi “zamjenika glavnog biča”, već u nečem što je on radio. Ili nije radio. Osim osebujnog načina obnašanja premijerske dužnosti, koja mu je stvorila i simpatizere i neprijatelje, mandat Borisa Johnsona obilježile su tri velike teme: pandemija korone, ruska invazija na Ukrajinu i Brexit. Uz niz osobnih nedosljednosti (partijanje u vrijeme lockdowna i sl.) Boris Johnson je dobro, čak jako dobro upravljao Velikom Britanijom u složenim uvjetima pandemije.

Kad je riječ o ruskoj invaziji na Ukrajinu, Boris Johnson učinio je ponovo Veliku Britaniju državom prvog reda – Zapad, postavivši se kao svojevrsni glasnogovornik američke politike, šaljući vojnu pomoć Ukrajini i lobirajući za vojnu potporu. Stoga nije naodmet upitati se: da nije Johnsona snašla sudbina bugarskog premijera Kirila Petkova? Nakon što je Petkov otkazao poslušnost Rusiji, probudili su se ruski spavači u Parlamentu i srušili mu vladu. No snaga i ozbiljnost bugarske i britanske države je ipak neusporediva.

Najvjerojatniji razlog Johnsonove iznuđene ostavke je ipak – Brexit. Izgleda da je Johnson suviše dosljedno radio na sporazumu Brexitu, a i nakon toga ga je suviše doslovce shvaćao i provodio, generirajući stalni sukob s EU-om. Počelo je to smetati i britanske privilegirane prekooceanske partnere. Jer novi odnos snaga i novi poredak ne trpe sukob Velike Britanije i EU-a.

EU treba nekoga tko će mu pomoći u osmišljavanju vanjske i obrambene politike. Velika Britanija je jedina bila kapacitirana za to. To novo post-Brexit savezništvo je i uvjet daljnjeg jačanja uloge Velike Britanije na globalnoj sceni. S Borisom Johnsonom kao simbolom najtvrđeg Brexita ono nije bilo moguće. Zato je Boris morao otići. Jako brzo. Jer procesi su brzi, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

Kolumnu u cijelosti pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.