Papa Franjo jučer je u večernjim satima napustio Sarajevo, susjednu Bosnu i Hercegovinu, govorio o miru, svojom jednostavnošću, neposrednošću i spontanošću, oduševio sve, prvenstveno brojne mlade. Kad je Sveti Otac govorio o miru u ratom i velikosrpskom agresijom poharanoj zemlji mnogi su duboko u sebi vjerojatno postavili pitanje, kako je rat, najkrvaviji u Europi poslije Drugog svjetskog rata, završio i tko je pobijedio? Je li uopće završio?
Je li rat završio?
Zapravo ni danas na ovo posljednje pitanje ne znamo odgovor, rat u Bosni i Hercegovini završio je pregovorima u trenutku kada su hrvatske oružane snage i Armija BiH došli korak do Banjaluke, glavnog grada Republike Srpske, dakle, središta pobune i agresije protiv BiH. Dugogodišnji rat u Bosni i Hercegovini završio je nakon 100 000 žrtava, brojnih logora, na tisuća nestalih ljudi koji ni do danas nisu pronađeni. Rat je završio, mir, pravi mir, nije došao.
Godine 1995., u 11. mjesecu, u američkoj bazi zračnih snaga u Wright-Patterson u Daytonu, završeni su mukotrpni pregovori koji su trajali danima i nakon kojih je postignut okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, mir koji je zaustavio rat, ali nije donio pravdu. Daytonskim sporazumom legalizirano je etničko čišćenje u Republici Srpskoj, u kojoj je ubijeno ili protjerano oko 94 posto Hrvata.
Muka u Daytonu
Podsjetimo, sudionici pregovora u Daytonu bili su Alija Izetbegović, predsjednik Republike BiH, Slobodan Milošević, predsjednik Republike Srbije i Crne Gore, odnosno, ondašnje SRJ, Franjo Tuđman predsjednik Republike Hrvatske, radilo se o predstavnicama triju država nastalih raspadom Jugoslavije, uz njih kao glavni američki pregovarači bili su veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995. Sporazum je službeno potpisan u Europi, u Francuskoj, u Elizejskoj palači u Parizu, 14. prosinca 1995. godine, zanimljivo da je Francuska čuvar originalnog Daytonskog sporazuma.
Jednako je tako važno spomenuti da Daytonski sporazum u Bosni i Hercegovini nikada nije službeno ratificiran, iako on na neki način vrijedi kao Ustav te države, kao nešto što je tabu i čemu međunarodna zajednica ne da ni razgovarati, a kamoli dopustiti promjenu tog sporazuma, koji nikada nije objavljen u Službenom glasniku BiH. Dakako, kada međunarodnoj zajednici odgovara oni Daytonski sporazum primjenjuju na specifičan način, kako im odgovara, pa ga, prešutno, samoinicjativno, mijenjaju.
Daytonski sporazum potpisan je pod strahovitim pritiskom i bez znanja građana BiH, jednako je zbunjujuće i to da Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine, koje je po važećem Ustavu Države jedino imalo pravo donijeti ”Odluku“ o potpisivanju Daytonskog sporazuma, nikada nije donijelo takvu Odluku, što navodi na zaključak da je Daytonski sporazum čisti politički sporazum bez pravog temelja te da je donesen pod pritiskom kakav nije zabilježen u novijoj povijesti Europe, o čemu je ponešto govorio i bivši hrvatski ministar vanjskih poslova, Mate Granić, koji je u to vrijeme bio na čelu hrvatske diplomacije.
Bosna i Hercegovina kao protektorat
Ovlašteni tumač Daytonskog sporazuma je, naravno, Ured visokog predstavnika, drugim riječima, mnogi, ne bez osnova, BiH smatraju državom pod protektoratom međunarodne zajednice, posebno kada znamo da su politička podjela i struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dogovoreni kao dio Daytonskog sporazuma.
Sastavni dio tog tog dokumenta je i ustav temeljem kojeg funkcionira današnja Bosna i Hercegovina. Drugim riječima, nerijetko se znalo događati da se neke stvari jednostavno nameću, a ne da proizlaze iz volje tri konstitutivna naroda, kako bi to trebalo biti. Naime, 20 godina poslije primjerci Sporazuma koji su se nalazili u Hrvatskoj i BiH nisu se preveli.
Generator problema?
Dvadesetak godina od potpisivanja sporazuma on je postao kočnica razvoja i transformacije BiH, on je nerijetko i generator problema s kojima se u BiH suočavaju Hrvati kao najmalobrojniji narod te države, narod koji traži jednakopravnost i analogno tome izmjenu Ustava. Kroz godine Daytonski sporazum se od strane međunarodne zajednice mijenjao, gotovo uvijek na štetu Hrvata, u svojom domovini, Bosni i Hercegovini – Hrvati su na granici da postanu manjina. U Republici Srpskoj etnički je očišćeno, tj. ubijeno ili protjerano 94 % Hrvata i nesrba. Malo se o tome govori.
Prava Hrvata sve su više ugrožena u samoj Federaciji BiH, uostalom, prije koju godinu hrvatske predstavnike u institucijama i vlasti BiH Hrvatima su birali pripadnici drugih naroda.
Hoće li se naposljetku krenuti u istinske reforme u BiH, a kojih nema bez reforme Daytonskog sporazuma?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
