Utjecajni britanski think tank objavio analizu koja kritizira politiku barunice Helić prema Hrvatima u BiH

“Ovaj odgovor na nedavni komentar argumentira da je izborna reforma podjele vlasti ključna za funkcioniranje Bosne i Hercegovine i njezine građanske demokracije”, započinje u uvodu Royal United Services Institute (RUSI), jedan od najutjecajniji svjetskih think tankova za međunarodnu sigurnost i obranu. Riječ je o najstarijem think tanku na svijetu, s adresom u Londonu, koji je aktivan čak 191 godinu. Iako RUSI napominje da autor iznosi svoje, a ne komentare RUSI-ja ili neke druge institucije, znakovito da je njegova analiza u kojoj oštro kritizira barunicu Arminku Helić, sivu eminenciju britanske politike prema BiH, dobila prostor u ovom važnom think tanku.

Komentar potpisuje politolog Ivan Pepić koji je rođen i odrastao u Švicarskoj, s adresom u Velikoj gorici. On je magistar politologije i magistar europskih studija sa Sveučilišta u Ženevi.

Međunarodna pažnja ponovo je usmjerena na Bosnu i Hercegovinu

Međunarodna pažnja ponovo je usmjerena na Bosnu i Hercegovinu, jer je ruska agresija na Ukrajinu izazvala strah za stabilnost zapadnog Balkana. Ogromna prisutnost nezapadnih dionika u regiji upozorava na potencijalni sukob (iako ograničeniji nego 1990-ih). Barunica Helić je neumorno radila, i to opravdano, na podizanju svijesti o utjecaju vanjskih aktera u Bosni i Hercegovini i njenim unutarnjim političkim sukobima.

U svom nedavnom provokativnom i pravodobnom članku, barunica naglašava – opet opravdano – da je potrebno izmijeniti izborni sustav Bosne i Hercegovine. Međutim, ona dovodi u pitanje procurjeli prijedlog izborne reforme koji je izradio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu – koji ima međunarodni mandat da nadzire mir u zemlji i donosi obvezujuće odluke kako bi olakšao rješavanje poteškoća ‘kada smatra potrebnim’.

>Pročitajte veliki Orbanov govor koji je proglašen fašističkim, a u kojem je stao u obranu Hrvata u BiH

Barunica tvrdi da je prijedlog koji podupiru SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo ‘parodija’, ali takve pretpostavke zaslužuju više pozornosti, budući da u njezinu mozaiku nedostaju mnogi komadići.

Barunica Helić tvrdi da SAD i UK ne uspijevaju promicati ‘građansku demokraciju’, ‘normalno demokratsko uređenje’ i ‘moderno demokratsko rješenje’. Drugim riječima, Bosna mora postati većinska demokracija, većinskim izborom, westminsterskog stila.

‘Drsko je s njezine strane kritizirati Ujedinjeno Kraljevstvo’

Drsko je s njezine strane kritizirati Ujedinjeno Kraljevstvo, zemlju koja je 1998. potpisala Sporazum iz Belfasta – koji su odobrile SAD – kojim je okončan sukob u Sjevernoj Irskoj. Barunica sada svaljuje krivnju na predstavnike Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a koji su jednostavno prepoznali da je Visoki predstavnik posljednje utočište kada se radi o održavanju mira i poboljšanju odnosa između glavnih segmenata stanovništva. Ti su dužnosnici shvatili da bi, ako se očuvaju, posljednji ostaci podjele vlasti – koji su uvelike zamijenjeni pro-većinskim pravilima koja je nametnula međunarodna zajednica od 1995. – mogli ublažiti napetosti među zajednicama i smanjiti političke sukobe između glavnih nacionalnih skupina.

Uz one Belgije, Južnog Tirola, Švicarske i zapravo same EU, britansko-irski sporazum smatra se jednim od najuspješnijih sporazuma o podjeli vlasti u povijesti. Nizozemska ne bi uspjela prijeći dalje od podjele vlasti da nije implementirala sustav koji je omogućio katolicima, protestantima, liberalima i socijalistima da dijele vlast 50 godina (1917. – 1967.). Trebamo li sada biti uvjereni da te demokracije ne predstavljaju ‘normalne demokratske postavke’? Brendan O’Leary bi pitao: ‘što je normalna demokracija?’

Barunica pokušava uvjeriti javnost da u Hrvati pravilno zastupljeni

Najveća “palica” kojom barunica Helić napada prijedlog je argument prezastupljenosti vodeće stranke bosanskih Hrvata, HDZ-a. Ona to pokušava utisnuti čitateljima iznoseći brojke koje žele pokazati da su Hrvati u Bosni i Hercegovini, koji čine 15 posto stanovništva, pravilno zastupljeni.

Barunica, međutim, zanemaruje spomenuti najbitniji aspekt. Ustavni sud je 2016. godine presudio da je važeći izborni zakon koji propisuje izbor izaslanika iz kluba Bošnjaka, Hrvata, Srba i ‘ostalih’ u gornji dom entiteta Federacije neustavan.

Ovaj neustavni zakon omogućio je bošnjačkoj većini da izabere šest od 17 izaslanika u klubu Hrvata, što je dovoljno za imenovanje vlade entiteta Federacije bez potpore hrvatske većine i kontrolu nad poslovima u Federaciji bez hrvatskih predstavnika, što se dogodilo najmanje dva puta (2000.–2003. i 2011.–2014.). Gornji dom Federacije ima veći politički utjecaj u Bosni i Hercegovini od onih koje spominje barunica. Nastao je Washingtonskim sporazumom iz 1994. godine, koji su potpisali i bošnjački i hrvatski predstavnici. Zastupnici se biraju u bošnjačke i hrvatske klubove u gornjem domu države, što je ključno za usvajanje zakona na državnoj razini.

Zloporabe najčešće rade Bošnjaci

Isto vrijedi i za izbor Kluba ostalih (manjinaca i onih koji se odbijaju izjasniti kao pripadnici bilo kojeg od tri konstitutivna naroda – Bošnjaci, Hrvati ili Srbi). Zastupnik bosanskih Roma Dervo Sejdić, pobjednički tužitelj u postupku pred Europskim sudom za ljudska prava (ECHR), tvrdi da za ulazak u klub ‘ostalih’ neki političari zlorabe položaje pripadnika nacionalnih manjina (…) najčešće te zloporabe dolaze od političara bošnjačkog opredjeljenja [jer su većina] koji se izjašnjavaju kao Muslimani, Bošnjaci, Hercegovci itd.’

U prilog Sejdićevom argumentu ide i činjenica da je u posljednjih 20 godina samo jedan Rom izabran u klub ‘Ostalih’ u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH, dok su ostale nacionalne manjine – Židovi, Albanci, Česi i Talijani – nikada nisu izabrani, iako su ta mjesta rezervirana za njihove predstavnike.

Barunica Helić se ovaj put nepravedno izbjegla pozabaviti ovom diskriminirajućom praksom. S druge strane, ona naglašava da zakon visokog predstavnika koji je procurio ne rješava diskriminaciju protiv Židova, Roma i drugih ‘nekonstitutivnih naroda’ – ali opet, izostavlja dvije ključne točke. Prvo, presude ECHR-a očito zahtijevaju ograničenu ustavnu reformu, koju visoki predstavnik ne može nametnuti. Drugo, i još važnije, razgovori o izbornoj reformi i ustavnim amandmanima su propali. Jedan od glavnih razloga je što je glavna bošnjačka stranka, Stranka demokratske akcije (SDA), bojkotirala kompromisno rješenje, a njen čelnik je priznao da je s hrvatskim strankama pregovarao u ‘mala fide’ (op.a lošoj vjeri).

Barunica Helić Komšića neuvjerljivo predstavlja ‘umjerenjakom’

Još jedan neuvjerljiv argument tiče se izbora Željka Komšića za člana tročlanog Predsjedništva države. Barunica ga opisuje kao ‘umjerenjaka’ koji ‘dobiva potporu među podijeljenim etničkim skupinama’ i tvrdi da ‘pokušava imati potporu koja nadilazi etničke linije’.

Komšić nije vodio kampanju niti je dobio međunacionalnu podršku – odnosno podršku i bošnjačkih i hrvatskih birača. Podršku mu je pružio samo jedan segment, Bošnjaci. Komšić je 2018. godine, kada je izabran treći put, dobio 91,2 posto glasova iz općina s bošnjačkom većinom u kojima gotovo da nema hrvatskog stanovništva. Jednostavno, što je veći postotak Bošnjaka u nekoj općini, to veći broj glasova osvaja Komšić. Primjerice, u rodnom gradu barunice Helić, Gračanici, Bošnjaci čine 97 posto stanovništva (44.000), a Hrvati 0,2 posto (72), a Komšić je 2010. osvojio 11.600 glasova i bio prvi.

Za razliku od Komšića, drugi umjereni kandidati su kampanju vodili na hrvatskim većinskim područjima, poput Boriše Falatara iz Naše Stranke. Suprotno tome što je ‘umjeren’, Komšić je zapravo bošnjački ‘token’ kandidat koji niti ne pretendira tražiti potporu hrvatskih ili srpskih birača. Umjesto toga, Komšić je izabrao suradnju s tvrdolinijašima iz samo jedne od tri nacionalne skupine i njihove glavne stranke, SDA – čije biračko tijelo dijeli. Primjerice, SDA-ovi Šefik Džaferović i Komšić bili su najglasniji protivnici hrvatskog Pelješkog mosta, koji je otvoren u srpnju unatoč njihovim političkim i pravnim nastojanjima da blokiraju njegovu izgradnju. Europska komisija je za njegovu izgradnju izdvojila 357 milijuna eura iz sredstava kohezijske politike.

Barunica optužuje Hrvatsku za ‘izdaju’

Barunica optužuje Hrvatsku za ‘izdaju’, zaboravljajući da je Zagreb potpisao Daytonski sporazum iz 1995. godine i ima pravo tražiti poštivanje i promicanje ispunjenja obveza preuzetih njegovim Aneksom 4 (ustav BiH). Hrvatska, na samoj granici EU, više je puta istaknula kako je njen interes stabilna i funkcionalna Bosna i Hercegovina, posebno imajući u vidu novosti koje su se pojavile nakon njenog ulaska u EU (kao što su izbjeglička kriza i sigurnosna pitanja). Hrvatska bi mogla odlučiti suspendirati Daytonski sporazum prema međunarodnom pravu kao rezultat kršenja sporazuma od strane Bosne i Hercegovine; Daytonski sporazum potvrđuje punu jednakost prava triju konstitutivnih naroda zajedno sa svim ostalim građanima, a Ustavni sud je 2000. presudio da ustav zabranjuje ‘svaku posebnu privilegiju’ i ‘svaku dominaciju u strukturama vlasti’ jednog od tri konstitutivna naroda.

Bude li najveća skupina, predvođena svojim političkim čelnicima, nastavila dominirati nad manje brojnom skupinom, Zagreb će biti dužan, kako je već rečeno, odgovoriti u skladu s međunarodnim pravom.

Ponavljajući riječi barunice Helić, kako bismo stvorili novi društveni ugovor 21. stoljeća za Bosnu i Hercegovinu, moramo započeti s rješavanjem svih pritužbi koje i dalje muče nacionalne skupine i manjine u zemlji. Pravi izborni sustav podjele vlasti temeljen na iskustvima europskih federacija – onaj koji jamči punu ravnopravnost svim glavnim nacionalnim skupinama i manjinama, a koji se temelji na poštivanju ljudskih prava – od iznimne je važnosti za funkcioniranje Bosne. i Hercegovina i njena građanska demokracija.

Tko je Arminka Helić?

Arminka Helić rođena je u BiH te je naturalizirana Britanka. Ona je bila posebna savjetnica bivšeg ministra vanjskih poslova Williama Haguea.

Nju je bivši britanski premijer David Cameron 2014. godine nominirao za Dom Lordova, čime je stekla nenasljednu plemićku titulu barunice. O njenom privatnom životu se zna jako malo, a poznato je tek da ima “pro-američke” stavove što se vanjske politike tiče.

O barunici Helić je svojedobno za Slobodnu Dalmaciju pisala Višnja Starešina. U kolumni krajem 2021. Starešina je naglasila: “Tek što je Sir Stuart Peach, novoimenovani posebni izaslanik britanskog premijera Johnsona za Zapadni Balkan, okončao svoju nastupnu bosanskohercegovačku turneju, barunica Arminka Helić, zastupnica u Domu lordova, učinila je novi korak velikim u političko-vojnom povratku Ujedinjenog Kraljevstva u bosanskohercegovačku krizu.

Zatraživši uvođenje oštrih sankcija prema voždu Republike Srpske Miloradu Dodiku, konstatirala je: “Ovo nije nevin pokušaj za samostalnost RS. Ovo je san ostvarenja tzv. Velike Srbije. To nije politički već primarno sigurnosni problem, uz snažnu potporu Rusije. Postoji cijeli niz osnova da NATO intervenira u BiH“.

Starešina: ‘Njezine poruke treba uzeti ozbiljno’

“Pripremu za povratak NATO-a u BiH (u distrikt Brčko i zračnu luku u Tuzli) još je sredinom studenoga u svome uvodniku u britanskom Timesu predložio bivši britanski ministar vanjskih poslova William Hague, koji je ujedno i bivši šef i politički mentor barunice Arminke Helić.

Ratna izbjeglica iz Gračanice (BiH), Arminka Helić je uistinu u prvim danima izbjeglištva u Veliku Britaniju radila i kao konobarica. Ali je u međuvremenu postala jedna od najutjecajnijih glasnogovornica britanske vanjske politike, izrazito je proamerički orijentirana i pokazni je primjer britanske useljeničke inkluzivnosti: još 2014. je na prijedlog Davida Camerona postala zastupnica Doma lordova, nakon što joj je kraljica dodijelila titulu barunice.

Barunica Helić danas, iznad svega, vjerno prenosi političke poruke duboke britanske politike i zato ih valja uzeti vrlo ozbiljno – od poziva NATO-u da se vrati u BiH (u pomoć EUFOR-u), do poziva na sankcije protiv Milorada Dodika. U Hrvatskoj je to novo uključivanje UK u balkansku krizu ostalo gotovo nezapaženo.”