Čini se posve izvjesnim da je Joe Biden novi američki predsjednik. Njegova će politika tek biti predmet analiza. Zato bih ovom prigodom podsjetila na nasljeđe koje mu ostavlja Donald Trump, a koje jest i koje će ostati iznimno važno.
Jedna od najvećih zasluga Donalda Trumpa je – političko buđenje Amerike. U eri globalnog političkog defetizma, Trump je uspio uvjeriti da je osobni politički angažman važan, probudivši i svoje pristaše i svoje protivnike. Rezultat je najveća izlaznost na izbore u povijesti SAD-a, piše Višnja Starešina za Slobodnu Dalmaciju, u kolumni koju djelomice prenosimo.
I nakon Trumpova odlaska iz Bijele kuće neće nestati “trumpizam“, politički pokret koji okuplja više desetaka milijuna Amerikanaca svih generacija, svih boja i društvenih klasa, afirmirajući tradicionalne američke vrijednosti u moderniziranom izričaju. A vjerojatno će i Trump pronaći neki novi oblik političkog djelovanja. To je politička snaga koja u sljedećem razdoblju može prisiliti na promjene ustajali politički establišment – ne samo republikanski, već i demokratski.
Na ekonomskom planu Trumpovo je nasljeđe politika povratka proizvodnje u Ameriku i stvaranje povoljnije poduzetničke klime. Rezultat su bili izvrsni ekonomski pokazatelji, najniža stopa nezaposlenosti, novi poduzetnički polet. Prije pandemije korone Donald Trump je zbog toga imao praktički osiguran sljedeći mandat.
Pandemija je potvrdila koliko je Trumpova koncepcija ekonomske samodostatnosti važna.
(…)
Pandemija je zaustavila Trumpov drugi mandat u Bijeloj kući. Ali je učvrstila njegovu koncepciju gospodarske samodostatnosti kao globalni trend i osvijestila je opasnost ovisnosti o Kini. I u EU-u, čiji birokratski i bezidejni politički establišment (uz nekoliko izuzetaka) nije mogao smisliti Trumpa, danas se nosi – ekonomska samodostatnost.
Na međunarodnom planu, Trump je doveo u pitanje baš sve konvencije u međunarodnim odnosima i uzdrmao baš sve multilateralne ugovore i mehanizme.
Kao nasljeđe svoje nekonvencionalne vanjske politike ostavio je otvoren komunikacijski kanal prema Sjevernoj Koreji, u Europi je osvijestio potrebu energetske samodostatnosti i opasnost plinske ovisnosti o Rusiji (inicijativa Tri mora), globalno je osvijestio opasnost ovisnosti o kineskoj G5 mreži, ostvario je značajan iskorak u načinu rješavanja bliskoistočnih sporova preko pragmatičnog partnerstva Izraela s arapskim državama, dao do znanja da bi se na sličan način moglo rješavati i srpsko-kosovsko pitanje.
Uzdrmao je NATO tražeći veće sudjelovanje država članica u njegovu financiranju, doveo je u pitanje cijeli sustav UN-a, njegovih agencija i organizacija. Iz nekih, poput Svjetske zdravstvene organizacije, čak je istupio, otvorio je pitanje transatlantskog savezništva, osobito s državama stare Europe…
Riječju, nekonvencionalni i konfliktni razarač Trump priredio je svome konvencionalnom nasljedniku Bidenu teren na kojemu može nastaviti istu američku vanjsku politiku, a da to izgleda kao – uključivost, kompromis, obnova transatlantskog savezništva…
Biden neće odustati od temeljite reforme UN-a, vratit će SAD u Svjetsku zdravstvenu organizaciju, ali ne pod starim uvjetima kineske dominacije, nudit će jačanje transatlantskog savezništva, ali ne tako da SAD plaća europsku obranu…
Nastavit će Trumpov bliskoistočni mirovni proces, ali vjerojatno i još tvrđu politiku prema Kini, s nešto mekšom retorikom. A od velikih predizbornih obećanja ostvarit će odmah, kako je i najavio – povratak u Pariški sporazum o klimatskim promjenama. Iz kojeg je Trump izišao tek na kraju mandata.
(…)
I sam predsjednički mandat Joea Bidena može se promatrati kao – dio Trumpova nasljeđa. Bez Trumpova razarajućeg i antagonizirajućeg efekta, Joe Biden vjerojatno nikad ne bi postao predsjednički kandidat. Još manje bi bez glasova “protiv Trumpa“ mogao ostvariti izbornu pobjedu. A kamoli najveći broj glasova u povijesti američkih izbora. Razarač Trump potaknuo je proces promjena, ne samo u Americi, već i u svijetu, uz kojeg je svaki dan u Bijeloj kući bio novi show.
Kompromisni i politički iskusni Biden bit će mnogo manje vidljivi predsjednik. Njegova je ključna zadaća primiriti duhove i stabilizirati stanje. Pokretanje novog ciklusa, i u Americi i u svijetu, vjerojatno čeka tek predsjednika poslije Bidena.
“Demokracija katkad izgleda kao nered. Katkad traži i malo strpljenja“, kazao je Biden nakon izvjesne izborne pobjede, u skladu s novom predsjedničkom ulogom, spuštajući tenzije nakon vehementnih Trumpovih prigovora i optužbi.
Dodala bih: i baš je zbog tog povremenog nereda i konflikata uspješnija i privlačnija od beskonfliktne Sjeverne Koreje, od uređene Kine, od kontrolirane Rusije. Ili od stabilne Hrvatske.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na stranicama Slobodne Dalmacije.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
