Htjela bi da je Marko Perković samo pjevač koji svakih par godina uspije napuniti Arenu, a između toga pokoji klub il odradi gažu na nekom festivalu…Htjela bi da na Marka Perkovića idu oni 50 plus samo zato što glazbeno vole njegovu glazbu. Htjela bi da mu uz ime ne stoji Thompson i da za to nema potrebe. Da se tek u pokojem intervjuu, možda u Gloriji, sjeti svog gordog nadimka iz mladosti. Iz rata. Da mu ženu pitaju gdje kupuje robu, što kuha i čime maže lice. Možda i da uoči njegovog koncerta na HTV-u reklamira čarape, a ne da lovi novinarke po svojoj terasi.
Voljela bi da ga znaju samo kao Marka Perkovića. Zapravo htjela bi da Marko Perković Thompson nije ono što trenutačno je.
Krik one Hrvatske koja se osjeća izdano, napušteno, poput siročeta, bez političke opcije, bez identiteta. Voljela bih da koncert Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu nije krik te i takve Hrvatske.
A je.
Na koliko će se brojčanik prodanih karata na kraju zaustaviti, sam Bog zna. Hipodrom će postati neko novo mitsko polje gdje Hrvati neće na megdan s turskim sabljama, već s nevidljivom omčom koja ih sustavno guši.
Nitko ovo nije očekivao. Brojke su svemirske. Nevjerojatne. Ok, rekla bi 100 tisuća – ludo. Ali ovo!!!
>Thompson srušio svjetski rekord: Koncert na Hipodromu najprodavaniji u povijesti!
Što ćemo s tim kapitalom? Čiji će glasači na Hipodrom?
Što ćemo s tim kapitalom?
Čiji su to glasači?
Možda oni koji, disperzirani od HDZ-a pa nadesno, u svakom lažnom mesiji traže onaj tračak nade? Koliko HDZ-ovaca ide na MPT-a? Hoće li tamo biti silni kandidat za gradonačelnika Zagreba od centra do desnice i pitat se zašto se koji mjesec ranije nismo ujedinili? Jesmo li samo glupi ili neizmjerno sebični?
Sami su krivi za stotine tisuća prodanih karata. I nije im i dalje jasno
Nije niti bitno. Na kraju će se samo govoriti o nikad većem nikad mnogoljudnijem koncertu, mi ćemo znati zašto je toliko ljudi i što ih je nagonilo da satima čekaju za kartu, troše stotine eura da bi uža i šira rodbina došla na mitski Hipodrom, dok će oni drugi zbrajati koliko je puta policija intervenirala, koliko je majica HOS viđeno i je li se igdje čulo ZDS.
I nikako im neće biti jasno što se to tamo događa. I da su oni sami krivi što je Thompson prodao nekoliko stotina tisuća karata.
Samo zbog njih.
Kao što im sada nikako nije jasno i čude se, kako mi tu na sjeveru kažemo, k’o pure dreku, otkud stotine tisuća ljudi na toj ledini koja je takvu masu vidjela još tamo za dolaska dvojice papa.
Inat je zeznuta stvar…
Svaka akcija izaziva reakciju
Svaka akcija ne izaziva reakciju. Njihova akcija traje dugo, uz mali prekid u 90-ima, još od 1945.
Traje i danas. Takva akcija, izaziva reakciju u obliku stotine tisuća prodanih karata.
>HDZ oštro osudio korištenje ‘ustaških simbola’ u Imotskom; zazivaju policiju i sudove
Uz ono kokošarenje i privođenje ljudi koji na Tina u Imotskom vješaju majice HOS-a, dok u isto vrijeme HDZ-ov ministar raskopava cijeli vukovarski Jakuševac ne bili našao one koji taj isti natpis imaju na majicama i jaknama koje trule od 1991. skupa s njihovim tijelima.
>Polšak Palatinuš: Ispod 90 tisuća tona vukovarskog smeća
E uz to sve, jednadžba je jasna.
Thompsonov kontinuitet
Još je jedna stvar kod Thompsona indikativna.
Njegovi veliki koncerti, njegova karijera gotovo je linearna s političkom klimom u Hrvatskoj.
Neko rođen 1960., uz Čavoglave i Thompsona ratovao je kao tridesetogodišnjak.
Doma je imao klinca od par godina koji je kao tinejdžer bio na Thompsonovom velikom koncertu na Poljudu 2002. U jeku detuđmanizacije. Godinu dana ranije podignuta je u Haagu optužnica protiv Gotovine.
Tada je postojala potreba za terapijom zvanom MPT.
Naš tinejdžer je do 2007. bio već debelo u 20-ima. Išao je na Thompsonov spektakl na Maksimiru. Dvije godine ranije Gotovina je uhićen kao zalog hrvatskog pristupanja Europskoj uniji, lovili su se njegovi ‘jataci’, razvlačili su mu ženu i djecu po medijima. Prekopavali im domove…
U Haagu se sudilo Hrvatskoj.
I te 2007. je postojala potreba za MPT-om.
Naš dvadeset i nešto godišnjak, 2009. je postao tata. Klinac mu sad ima 16. godina. Ide na Hipodrom.
Došlo je njegovo doba, a potreba za MPT-om nikad veća umjesto da se smanjuje.
Oni koji se tome čude, trebali bi se pitati zašto je to tako. Meni je posve jasno.
Od 1991. potreba za nečim što Thompson utjelovljuje nije prestala. Samo je rasla.
I zato bi voljela da je Marko Perković Thompson samo Marko Perković.
Da potreba za njim – ne postoji.
Da je Hrvatska ponosna i lijepa k’o u snovima i da svi znamo šta je bilo.
I da znam kako Sandra Perković uspijeva doskočiti starenju i borama, što kuha za nedjeljni ručak, što je obukla za Porina, a ne tko joj se penje po terasi i plaši djecu.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.