15. lipnja 1573. preminuo Antun Vrančić – zašto je ovaj veliki Šibenčanin važan za Hrvate?

Na današnji dan 1573. godine preminuo je Antun Vrančić, crkveni prelat, diplomat i pisac. Antun Vrančić je mlad otišao iz rodnog Šibenika u svijet i proživio buran život.

Kao mladić otišao je u Ugarsku, gdje je proveo veći dio života. Studirao je u Padovi, Beču i Krakovu. Kao tajnik ugarskog kralja Ivana Zapolje putovao je po cijeloj Europi u raznim diplomatskim misijama.

Kad je došao u sukob s ljudima oko dvora, preselio se u Beč, gdje je postao savjetnik kralja Ferdinanda I., koji ga je 1553. poslao u Carigrad da sa sultanom Sulejmanom pregovara o miru. U Carigradu je ostao četiri godine. U znak zahvalnosti za uspješno obavljenu misiju kralj ga je imenovao biskupom jegarskim (naslov je nosio 17. srpnja 1560. – 25. listopada 1570.) i kraljevskim savjetnikom. Do tada je bio i biskupom pečuške biskupije (1554.-1557.). Na brojnim putovanjima sakupljao rimske natpise na Balkanu, a tijekom spomenute diplomatske misije u Otomanskom Carstvu, zajedno s poznatim flamanskim humanistom A. B. Busbecqom u Ankari je pronašao Augustov autobiografski spis Djela božanskog Augusta (Res gestae divi Augusti), kasnije nazvan Spomenik iz Ankare (Monumentum Ancyrānum). Kako ga je Vrančić prvi i tiskao, to je ovaj natpis danas poznat i kao Codex Verantianus.

Pred samu smrt 1573. godine nadbiskup-primas Vrančić imenovan je i kardinalom, no preminuo je upravo u doba kad je vijest o tom imenovanju pristizala u Ugarsku. Umro je u gradu Prešovu u današnjoj Slovačkoj (nekadašnja sjeverna Ugarska), a pokopan je u Trnavi.

Smatra ga se jednim od najvećih hrvatskih političara u europskoj politici, a Mađarska akademija njegova djela objavila je u 12 svezaka pod imenom Verancsics Antal.

Vrančić je za Hrvate važan i kao književnik koji je pisao pjesme, putopise, rasprave, ali je najznačajnije njegovo dopisivanje s mnogim ondašnjim slavnim ljudima, kao što su Erazmo Roterdamski, Nikola Zrinski, Philipp Melanchthon i drugi.

Izvor: narod.hr