21. ožujka – Međunarodni dan borbe protiv rasizma

21. ožujka obilježava se Međunarodni dan borbe protiv rasne diskriminacije. Taj dan su ustanovili Ujedinjeni narodi 1966. u znak sjećanja na 21. ožujka 1960. kada je u Južnoafričkoj Republici ubijeno 69 ljudi koji su mirno demonstrirali protiv aparthejda.

Rasizam je naziv za ideologiju koja smatra da je rasa temelj ljudskog društva, odnosno da pripadnost pojedinca određenoj rasi mora biti osnova za njegov društveni položaj. Rasizam često podrazumijeva vjerovanje da su pojedine rase superiorne ili inferiorne jedna drugoj, iz čega proizlazi rasna netolerancija.

Današnja, populistički još uvijek prihvaćena, podjela na rase u antropologiji je odbačena. Suvremena znanost odbacuje takva shvaćanja, a u velikoj mjeri i sam pojam »rase« kao ideologijske konstrukcije. God. 1995. u dvorcu Schlaining, u Austriji, na međunarodnom znanstvenom skupu „Protiv rasizma, nasilja i diskriminacije“, održanom pod pokroviteljstvom UNESCO-a, skupina znanstvenika donijela je Deklaraciju o »rasi«(Statement on »Race«), tj. o prevladanosti predodžbe o rasi i nepotrebnosti toga naziva.

Rasizam je prisutan gotovo među svim tzv. rasama na Zemlji u različitim oblicima i djelovanjima, ali njegov moderni oblik tek je nastao u 19. stoljeću koje je iznjedrilo teoretske postavke za najveća zla svjetske povijesti: komunizam i nacionalsocijlaizam. Takozvana znanstvena istraživanja eugeničara iz istog stoljeća dala su pseudoznantvenu potvrdu za rasne teorije koje su obilježile prethodnih 200 godina.

Zato je ovaj dan je prilika da se afirmira pravo na dostojanstveni život, život bez rasizma i diskriminacije kao što je zapisano u Povelji Ujedinjenih naroda i Opće deklaracije o ljudskim pravima, čijih se 68. godina slavi 2016. Poput mnogih iracionalnih stavova, rasizam je često ukorijenjen u strahu: strahu od nepoznatog, strahu od različitih, strahu od drugih. Rasizam se ne može ni na koji način opravdati, ne može se tolerirati kao nešto što se događa nekome drugom i ne može jednostavno nestati.
Rasizam je potpuno suprotan kršćanskom nauku koji govori da svi ljudi imaju izvor u Bogu i da njihovo dostojanstvo potječe iz Uzvišenog izvora. Tako su ljudi u svojoj biti jednaki i svaki rasizam, kao i drugi oblici devijantni oblici uzvisivanja vlastitog naroda, kastinskog statusa, društvenog statusa, ideološkog statusa ili bilo čega drugoga što ide na račun drugog čovjeka nemaju nikakvog uporišta u Kristovom nauku.

Sve radikalne i ekstremne ideologije 20. stoljeća imale su određene sadržaje rasizma, prije svega one koje se temelje na isključivosti ili superiornosti rasa, naroda, klasa ili ideologija, te progonu neistomišljenika ili zagovornika drugih ideologija.

Radikalni oblici ideologija 20. stoljeća

FAŠIZAM je oblik radikalnog nacionalizma, nastao u Italiji, na temelju pokreta kojega je osnovao Benito Mussolini – Duce (Vođa), a kasnije se u sličnim inačicama javlja i drugdje. Nastao je kao reakcija na kapitalizam (koji prenaglašava pojedinca) i socijalizam (koji zanemaruje pojedinca) i želi izgraditi jaku državu. Mussolini je u svojoj mladosti bio gorljivi socijalist vrlo blizak komunističkim idejama. Brutalno progoni i ubija sve neistomišljenike (osobito mrzi Crkvu), ali rat i nasilje se gledaju samo kao sredstvo da se postigne takva ekonomski snažna država. Kao pojam, fašizam je nastao od lat. riječi fasces, koja znači „snop“, a u prenesenom smislu „savez“. Fasces se u starom Rimu koristio kao snop šiba svezanih sa sjekirom, a kojima su se mučili prijestupnici. On je simbol fašističkog pokreta, a nalazi se i na Mussolinijevoj zastavi.

Fašizam je ostavio najmanje posljedice u materijalnom, ljudskom i moralnom smislu na svijet 20 stoljeća. Zbog toga kovanica „antifašizma“ ima malo smisla jer su nacionalsocijalizam i komunizam bili višestruko brutalniji, represivniji i neljudskiji sustavi. Pojam „antifašizma“ je nastao u Rusiji u vrijeme Staljina za lakšu eliminaciju neistomišljenika, a isto je prihvatio i represivni jugoslavenski komunizam. Zapadni demokratski svijet rabio je sintagmu antihitlerovska koalicija, „nacifašizam“ ili „borba za demokraciju“. Riječ „antifašizam“ je isključivi produkt totalitarnog komunizma, zločinačkog su-brata nacifašizma.

NACIONALSOCIJALIZAM (NACIZAM) je politički pokret u Njemačkoj, nastao 1920. godine na temelju socijalističkih ideja, a vrhunac mu je osnivanje Trećeg Reicha, odnosno totalitarne države kojom je vladao Adolf Hitler od 1933. do 1945. god. Nacizam se oslanja na teoriju da se svijet dijeli na više i niže rase, te da Nijemci pripadaju višoj (tzv. arijevskoj) rasi, koja je pozvana voditi cijeli svijet. Brutalni progoni i ubijanja svih koji nisu spadali u arijevsku rasu, a posebno Židova, kao i onima koji su im bili politički i idejni protivnici broji se na oko nekoliko milijuna osoba. Posebno je po brutalnosti poznat logor Auschwitz u Poljskoj, spaljivanje i mučenje logoraša naziva se holokaust (riječ znači „potpuno spaljen“). Nacisti su imali simbol kukastog križa (svastike). Svastika je stari poganski simbol kojega su prije nacista koristile mnoge kulture i religije, te su nacisti nastojali u javnosti istisnuti Kristov križ i zamijeniti ga svastikom. Zbog toga su progonili kršćane, svećenstvo i redovnike, te mrzili kršćanstvo i Crkvu. Nacionalsocijalisti su preuzeli taj simbol zbog njegova arijevskog/indijskog podrijetla. Crvena boja označava socijalističku ideju pokreta, bijela boja nacionalističku ideju, a svastika označava misiju arijevaca da uklone druge niže rase.

U klasičnom poimanju rasizma nacionalsocijalizam je ideologija koja se najjasnije temeljila na rasnim teorijama 19. stoljeća. Poražen 1945. gotovo da i ne postoji u značajnijim organiziranim oblicima.

KOMUNIZAM je društveno uređenje koje sve stvari smatra zajedničkim i dokida pravo na privatno vlasništvo. Naziv dolazi od lat. communis (zajednički). Riječ je o totalitarnom režimu koji je zabranjivao vjeru i djelovanje Crkve, te je za vrijeme komunističke diktature (kod nas od Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata) pobijeno puno svećenika, časnih sestara i drugih vjernika. Vjera se smatra „opijumom za narod“, a najznačajniji diktatori komunizma su Vladimir Iljič Lenjin, Josif Staljin, Mao Ce-tung, Josip Broz Tito i Fidel Castro. Komunizam ima dva simbola: srp i čekić (☭) i crvenu zvijezdu (petokraku). Srp označava seljake, a čekić radnike, a njihovo ukrštanje simbolizira povezanost jednih i drugih. Komunizam smatra da se revolucijom i diktaturom proleterijata na nasilan način trebaju ukloniti prepreke ostvarivanju besklasnog društva. Posljedica toga su desetine milijuna ubijenih ljudi diljem svijeta.

Iako je većina komunističkih država poznatih po masovnim ubijanjima i kršenjima ljudski prava (države-logori) nestala 1989/90, postoji još nekoliko država u svijetu u kojima je taj patološki sustav preživio u različitim oblicima. Po posljedicama, trajnosti i raširenosti sigurno je najrepresivniji i najstrašniji sustav poznat u povijesti svijeta. U različitim varijacijama ideje komunizma preživljavaju i danas kroz moderne lijeve ideologije koje dominiraju zapadnim svijetom u medijima, kulturi i obrazovanju.

Izvor: narod.hr
Photo: wiki