27. veljače 1907. rođen pop Đujić – nepoznata uloga kod ustanka u Srbu

Na današnji dan 27. veljače 1907. rođen je zloglasni četnički vojvoda Momčilo Đujić. On je 1933. postao pravoslavni svećenik u strmičkoj parohiji pored Knina, a od 1935. organizirao je četnička udruženja u okolici Knina. Bio je na čelu četničke Dinarske divizije koja je počinila brojne zločine nad Hrvatima Dalmacije od Gata, Tugara, Cista, Dugopolja, Kijeva i brojnih drugih mjesta. U mjestu Kosovo kraj Kninna imali su sabirni logor koji su nazvali „srpski Jasenovac“.

Ono što je prilično nepoznato hrvatskoj javnosti je uloga popa Đujića u ustanku srpskog stanovništva koji je počeo 27. Srpnja 1941. na prostoru zapadne Bosne, Like i sjeverne Dalmacij. Taj se datum u Jugoslaviji slavio i u Hrvatskoj i u BiH kao Dan ustanka. Ustanak je obuhvatio široko područje gdje je većinski živjelo srpsko stanovništvo od Drvara preko Grahova, do Srba, Lapca, Knina i drugih mjesta.

Službena verzija događaja, koncipirana i popularizirana od strane Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), sugerirala je kako je 27. srpnja na tom području došlo do “ustanka naoružanog naroda pod vodstvom KPJ”. Bila je to interpretacija u skladu s tadašnjom ideologijom, no sa samim događajem od 27. srpnja nije imala previše veze.

Ustanak je zapravo bio posve ne-ideološki ali zato krajnje nacionalno, odnosno etno-konfesionalno obilježen. Drugim riječima bio je to opći ustanak srpskog naroda sa tih područja protiv NDH u kojem su participirali borci i ustanici posve različitih ideoloških opredjeljenja. Ustaničke postrojbe, upravo zbog toga kako bi izrazile svoje neideološko i sve-nacionalno opredjeljenje, isticale i komunističku simboliku, čak i ako u svojim redovima nisu imale niti jednog komunista (odnosno, niti jednog člana Partije).

Tek kasnije je došlo do ideološke diferencijacije.

Značajna izvješća o ustanku – svjetlo na ustanak u Srbu

U izvješću talijanskog generala Renza Dalmazza, zapovjednika 6. armijskog korpusa čije su se postrojbe nalazile na području izbijanja ustanka, ova činjenica jasno je vidljiva. Opisujući stanje u svom tekstu od 29. srpnja (dakle, dva dana nakon početka ustanka), Dalmazzo jasno navodi: “Pobuna naroda u Lici, koji naoružan ugrožava saobraćaj između Gračaca i Knina, i izgleda teži prema Kninu, a možda ima i druge ciljeve. Ovi su nam elementi dali na znanje da nisu protivnici Italijana – i zaista oni pokazuju poštovanje prema našim oficirima i pomagali su im na uspostavljanju saobraćajnih veza itd. – i žele da naše trupe budu po garnizonima. I ove elemente, koji nemaju nikakvih komunističkih težnji, mogu pridobiti vođe, koji hoće pošto-poto da dižu pobunu ili seju nemir da bi odvratili naše snage i sprečili konsolidaciju hrvatske države, da bi održali duh ustanka i vrenja na Balkanu.”( Zbornik dokumenata i podataka o narodnooslobodilačkom ratu naroda Jugoslavije, XIII./1., Vojnoistorijski institut, Beograd, 1969., str. 214.-215.)

Komunist Polovina opisuje Đujićevu kapu sa petokrakom i kokardom

Zapis o tadašnjem Đujićevom izgledu u to vrijeme ostavio je Gojko Polovina, sekretar Kotarskog komiteta Komunističke partije Hrvatske (KK KPH) za Gračac.

Opisujući konferenciju ustaničkih vođa u Drvaru, održanu 29. i 30. kolovoza, Polovina navodi kako je na njoj bio prisutan i Đujić, koji je na konferenciju stigao kao vojni predstavnik svoga kraja, odnosno šireg područja Knina. Susret s Đujićem i njegov tadašnji izgled Polovina opisuje ovim riječima: “Ovde vredi zabeležiti da sam na ovoj konferenciji u Drvaru prvi i jedini put u životu sreo popa Momčila Đujića, tada komandanta Četničko-gerilskog štaba za Knin i okolinu i u tom svojstvu delegata na konferenciji. Bio je obučen u odelo kakvo su obično nosili sveštenici pre rata, na glavi je imao kapu kakvu su nosili pravoslavni sveštenici, koja nije podsećala na četničku „šubaru”. Na kapi, koliko se sećam, imao je crvenu petokraku zvezdu i krst zlatno-žute boje.” (Gojko Polovina, Svedočenje: Sećanja na događaje iz prve godine ustanka u Lici, Rad, Beograd, 1988., str. 80)
Đujić kao predstavnik kninskog područja, te Polovina kao predstavnik gračačkog kraja bili su one ličnosti na koje se odnosio spomenuti Dalmazzov zapis, u kojem je naglašeno kako ustanici s tog područja “nemaju nikakvih komunističkih težnji”. Dalmazzov zapis, napisan dva tjedna prije nego što su talijanski i ustanički predstavnici potpisali sporazum u ličkom selu Otrić 11. kolovoza,( Đoko Jovanić, Ratna sjećanja, Vojnoizdavački i novinski centar, Beograd, 1988., str. 98.-101.) bio je važan, jer je ukazivao kako je talijanska strana zaključila da su ustanici s tog područja, usprkos svojoj komunističkoj simbolici, zapravo ideološki neopredijeljeni, odnosno kako je njihov jedini cilj – izboriti srpsku teritorijalnu autonomiju unutar područja koje je tada bilo dijelom NDH. S obzirom da se takav ustanički cilj podudarao s talijanskim interesima, došlo je do sporazuma koji je potpisan u Otriću.

Zaključak

Kasniji splet povijesnih okolnosti, od Polovine je napravio visokopozicioniranog pripadnika nove komunističke vlasti, a Đujića je odveo u emigraciju. Iz tog razloga, Polovinin memoarski zapis u kojem je opisao svoj susret s Đujićem djelovao je nevjerojatno s obzirom na kontekst u kojem je objavljen. Međutim, njihov onodobni međusobni odnos bio je i više nego razumljiv. Niti Đuijć niti Polovina u ljeto 1941. godine nisu mogli znati što će se dogoditi u budućnosti. U donošenju svojih odluka nisu polazili od pretpostavke da će Italija 1943. godine kapitulirati, a da će 1945. godine Njemačka i NDH doživjeti slom. Djelujući u kontekstu ljeta 1941. godine, obojica su poveli ustanak – koji se simbolično obilježavao 27. srpnja – samo s jednim ciljem: ostvariti srpsku teritorijalnu autonomiju i što više oslabiti NDH. S obzirom na tadašnje odnose NDH i Italije, talijanska strana u tome im je bila faktični saveznik. A njihova komunistička simbolika, koju su isticali tijekom ustanika, nije tada pretjerano uznemiravala ni njihove sljedbenike ni njihove talijanske saveznike.

Puni izuzetno zanimljivi tekst, sa nizom citata i referenci, možete pročitati na:
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/s/umanovi-vladimir/19620-cetnik-s-petokrakom-pop-momcilo-dujic-u-ustanku-od-27-srpnja.html

Izvor: narod.hr/hkv.hr
Photo: wikipedia