Mladena Markača uvijek je pratio glas upornog i odlučnog profesionalca koji širi pozitivnu energiju, te zapovjednika na koje se njegovi „dečki“ mogu potpuno osloniti. Američki generali nisu se mogli načuditi da su uoči Oluje njegovi specijalci izveli desant s Velebita na Sveti Rok pješice – bez helikoptera, zrakoplova…
Mladen Markač rođen je 8. svibnja 1955. u Đurđevcu (Podravina), gdje i danas ima rodbinu. Najviše je bio vezan za djeda, zapravo tetka Martina koji je, prema Markačevim pričama osobnim prijateljima, imao važnu ulogu u njegovu životu, uz oca i majku koji su pokojni.
Nakon osnovne u Đurđevcu, Markač je srednju školu pohađao u Zagrebu. Tijekom srednje škole počeo se baviti sportom, a posebno su ga zanimale borilačke vještine, što je utjecalo na to da upiše Kineziološki fakultet, ondašnji DIF. Ujedno, trenirao je džudo u klubu “Mladost”, zajedno sa Slobodanom Kraljevićem i Goranom Žuvelom, koji su postizali velike rezultate, osvajali su medalje za Jugoslaviju na Europskom prvenstvu u Londonu 1974. Markač, na žalost, nije mogao postići bolje rezultate iz dva razloga: savezni treneri zapostavljali su kadrove iz Hrvatske, a i 70-ih godina bio je teško ozlijeđen, imao je prijelom ekstremiteta.
Rat je dočekao kao instruktor borilačkih vještina u Zagrebu, u tadašnjoj jedinici
Jedinice za posebne namjene tadašnjeg Republičkog sekretarijata unutrašnjih poslova (RSUP-a). Već je tada Mladen Markač slovio kao izniman profesionalac i sportski instruktor za samoobranu. Svi su ga respektirali. On je, uz ostalo, ostavio dubok trag i u Akademskom džudo klubu Mladost. Pratio ga je glas upornog i odlučnog čovjeka koji širi pozitivnu energiju. U klubu je upoznao i Josipa Lucića, jednog od najzaslužnijih ljudi za ustrojavanje Tigrova iz Rakitja, a i drugih elitnih gardijskih jedinica koje su bile kičma hrvatskih oružanih snaga u Domovinskom ratu..
Željko Sačić: Ljudi su ga voljeli i zvali Tata
No, ono što je važno, Markač je za samo nekoliko mjeseci postao autoritet specijalcima. Željko Sačić toga se sjeća:
„Kao zamjenik zapovjednika u ATJ Lučko Markač je imao veliku podršku među dvjesto odabranih momaka, od milja su ga zvali Tata. Kako je on s njima uspio izgraditi takav odnos u ta dva-tri mjeseca, ne znam. Voljeli su ga, a poslije sam shvatio zašto. On je bio vrlo neposredan, za razliku od nas ostalih. Kako je bio sportaš, uspio je motivaciju prenijeti i na specijalce. Iz svakog čovjeka izvlačio je najbolje, nastojao je pomiriti razlike, dati novu energiju. Lako je rješavao sukobe među momcima. Imao je mnogo strpljenja. On je to uvijek radio s taktom, diplomatski…“
General Lukić: On je najmoralnija osoba koju sam u životu sreo
„Mladen Markač bio je ne samo vrhunski profesionalac nego i najmoralnija osoba koju sam u svom životu sreo. On je kao instruktor za borilačke sportove uložio golemu energiju u to da pridonese što bržem osposobljavanju mladih ljudi koji su ušli u Prvi hrvatski redarstvenik i prvu postavu ATJ Lučko. On je kvalitetno napravio prvu selekciju u ATJ Lučko. Poslije je, kao moj zamjenik, radio na programu obuke tih ljudi, zajedno s Faberom i Mirkom Kirinom, dakle s ljudima koji su završili vojnu akademiju isto kao i ja“, priča general Marko Lukić.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr/vecernji.hr
