Izložbom dokumenata koji podsjećaju na taj nesretni događaj, Balet zagrebačkog HNK u nedjelju je obilježio 20. obljetnicu raketiranja Zagreba, kada je bilo ranjeno 17 baletnih umjetnika.
Za trajanja pokusa međunarodnog projekta Donauballett, 3. svibnja 1995. u 12,03 sati zvončićima kazetne bombe pogođena je i baletna dvorana HNK, pri čemu je ranjeno 17 baletnih umjetnika: Almira Osmanović, Božica Lisak, Mateja Pučko Petković, Mirna Sporiš, Edina Pličanić, Barbara Novković Novak, Lovorka Puk Tomić, Deana Gobac, Valentina Kržić, Mark Boldin, Viorel Dascalu, Andrej Barbanov, Darko Brkljačić, Dubravko Kolšek, Nicolae Vasc, Danut Dascalu i Krzysztof Pastor (gost koreograf).
Tome u povod intendantica zagrebačkog HNK Dubravka Vrgoč otvorila je izložbu dokumenata, u sklopu koje su prikazani i isječci snimaka televizijskih izvješća o tom događaju. Nakon izložbe priređena je svečana izvedba predstave “Kraljevi bogova”, u koreografiji Pascala Touzeaua, na glazbu Tomislava Olivera i Ivane Kiš.
Vrgoč je podsjetila kako je drugog dana raketiranja Zagreba pogođena Akademija dramskih umjetnosti, Dječja bolnica u Klaićevoj ulici i zgrada Baleta HNK. Istaknula je kako je važno sjetiti se tog događaja, jer dok god se budemo nečega sjećali, do tada će to biti i živo i postojat će. “Kaže se, kad se uništava kultura nekog naroda direktno se ulazi u identitet toga naroda, a ovaj događaj pokazuje da smo unatoč svemu ustrajali, ali moramo se svakako toga sjetiti”, poručila je Vrgoč.
Dekan Akademije dramskih umjetnosti Borna Baletić napomenuo je kako ispred Akademije tada smrtno stradao student 1. godine filmske režije Luka Skračić.
Ravnatelj Baleta HNK Leonard Jakovina prisjetio se kako je u to vrijeme bio u baletnoj školi u Zagrebu, da su djeca taj dan trebala biti u baletnoj sali HNK, ali je tri dana prije toga ta proba bila otkazana. Pročitao je i pismo gosta koreografa Krzysztofa Pastora, koji je bio među 17-ero ranjenih toga dana.
“Mnogo sam puta analizirao događaje toga dana, razmišljajući o svim ranjenim ljudima, sjećajući se udara eksplozije. Božice koju sam nosio na rukama u sklonište. Sjećam se operacijske sale u kojoj su nas istovremeno tretirali u grupama od tri do četiri osobe. Sada, 20 godina kasnije to iskustvo je još uvijek jako živo i duboko u meni. Od tada sam mnogo putovao po svijetu, posjetio Hrvatsku i prekrasni Dubrovnik dva puta, no moja me putovanja nikada nisu dovela ponovno u Zagreb. Sjećanje na 3. svibnja 1995. godine je bolno, ali u njemu ima i nečega prekrasnoga”, poručio je između ostaloga u pismu Krzysztof Pastor
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr\h
Photo: fah
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.