Upoznajmo naše biskupe i pastire: Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački u miru

Zbog pandemije koronavirusa sve češće na televiziji, ali i na prijenosima na internetu, vidimo naše nadbiskupe i biskupe iz nadbiskupija i biskupija diljem Hrvatske. Odlučili smo upoznati vas sa svakim od njih u budućim danima kroz članke na Narod.hr-u.

„Dolikuje i prekorisno je, da ste sjedinjeni s biskupom. Ko nije unutar oltara Božjega, lišen je kruha Božjega. Biskupa treba štovati, poput Krista. Čuvajte se heretika! Krist je Bog i čovjek. Znam da ste začepili svoje uši pred krivim učiteljima, i čestitam sebi, što mogu govoriti s onima, koji ljube jedinoga Bog.“ (Sveti Ignacije Antiohijski, učenik svetog Ivana apostola koji je bio omiljen učenik Isusa Krista, 105. g. ).

Biskup (lat. episcopus, grč. ἐπίσϰοπος: nadzornik, predstojnik) viši je crkveni dostojanstvenik, odnosno poglavar biskupije ili eparhije. Crkva biskupe smatra nasljednicima apostola i namjesnicima Kristovim. U ranom kršćanstvu biskupska se funkcija kao funkcija vođe zajednice prepletala sa svećeničkom, a od kraja II. stoljeća biskupi se smatraju nasljednicima apostola i isključivo vode brigu o zajednici. Imenuje ih papa, a oni svoju vlast obavljaju u hijerarhijskoj povezanosti s njim i drugim članovima biskupskog zbora. Biskupsko ređenje, iz kojeg proizlazi vlast biskupa, određeno je crkvenim pravom.

Valentin Pozaić rođen je 15. rujna 1945. godine u Selnici, župa Marija Bistrica, u brojnoj obitelji, sada već pokojnih roditelja, Janka i Agate rođene Salar, piše hbk.hr

Nakon završene osnovne škole, koju je pohađao u Selnici i Bedekovčini, sjemenišnu gimnaziju upisao je na zagrebačkoj Šalati. Po završetku drugoga razreda stupio je u Družbu Isusovu. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu.

Za svećenika je zaređen 24. lipnja 1973. godine, a nakon ređenja studij je nastavio u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregorijana, gdje je 1975. postigao bakalaureat iz moralne teologije, a 1984. godine na istome je sveučilištu i doktorirao. Od 1977. do 1979. bio je članom uredništva Hrvatskoga programa Radio Vatikana.

Nakon završenoga studija vratio se u Zagreb i preuzeo službu profesora moralne teologije na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Od 1990. do 1994. predavao je predmet bioetika na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu. Profesor je kršćanske etike na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. U znanstvenom radu osobito se istakao na području bioetike pa je na Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove osnovao i Centar za bioetiku, a istraživanja je vršio i usavršavao se u svojoj specijalizaciji na “Joseph and Rose Kennedy Institute of Ethics” u Washingtonu, na “Linacre Centre for Health Care Ethics” u Londonu te na “Instituto Borja de Bioetica” u Barceloni.

Od 1990. do 1993. bio je član Vijeća Hrvatske biskupska konferencije za nauk vjere. Od 1991. duhovni je asistent Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva, a od 1996. duhovni savjetnik Europske udruge katoličkih liječnika (Ecclesiastical Assistant – FEAMC European Federation of Catholic Medical Associations). Od 1994. do 2000. godine bio je rektor Kolegija Družbe Isusove na Jordanovcu. Objavio je više znanstvenih članaka u stručnim časopisima, a autor je i više knjiga s područja moralne teologije. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je pomoćnim zagrebačkim biskupom, 2. veljače 2005. godine, a za biskupa je zaređen u zagrebačkoj katedrali na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka 2005. godine. Papa Franjo prihvatio je njegovu ostavku na službu zagrebačkoga pomoćnoga biskupa zbog zdravstvenih razloga 13. svibnja 2017.

Izvor: narod.hr/narod.hr