Slaviša Žungul (r. 28. srpnja 1954.) bio je najbolji napadač ne samo Hajduka, već i čitave Jugoslavije: brz, instinktivan, probojan, precizan, kralj kaznenog prostora.
Počeo je sa nogometom u podmlatku Hajduka za kojeg je odigrao sve ukupno 303 utakmice i zabio čak 176 golova. U “bilom” dresu tri je puta bio državni prvak, a četiri puta pobjednik kupa. Bio je član velike i najbolje generacije Hajduka u povijesti kluba 1970-ih koja je prekinula dominaciju Beograda u nogometu, koja je bila sustavno nametana na račun hrvatskih klubova.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je samo 14 utakmica, premda je bio daleko i za koplje iznad svih najbolji napadač u državi.
Nakon što je bio zapostavljan u Jugoslaviji kao igrač, pobjegao je u SAD ne odsluživši JNA i bez ispisnice kluba, što je za komunističku zemlju bio prvorazredan skandal.
Foto: fah
Hajduk se žali FIFA-i, a ona Žungulu izdaje zabranu igranja nogometa, pa on počinje igrati mali nogomet u dvoranama za New York Arowse, a za koji FIFA nije nadležna.
Žungul je, dakle, ishodio dozvolu za igranje malog nogometa u SAD-u i postao zvijezda, njegove fotografije izlazile su na naslovnicama New York Timesa, Newsweeka i postao je dio jet seta i mondenog života New Yorka.
Ipak, nakon što je američki Vrhovni sud donio odluku 1983. da Žungul može nastupati i u NASL-u, dobio je ponudu od Golden Bay Earthquakesa, a za koje je zabio 19 golova u prvoj sezoni, postižući pri tome i gol u pobjedi nad New York Cosmosom koje su predvodili nogometni velikani Chinaglia i Beckenbauer. Već dogodine postigao je 30 golova i zaradio titulu najboljeg igrača lige, ali nakon sezone 1984. – a u kojoj se NASL privremeno ugasio – Žungul se vratio malom nogometu igrajući za Tacoma Stars i San Diego sve do mirovine 1990. godine.
Slaviše Žungula prisjeća se druga velika zvijezda Hajduka, Dražen Mužinić, s EP prvenstva 1976. gdje se momčad Jugoslavije našla u polufinalu, zahvaljujući igračima iz tada nepobjedivog Hajduka.
Jugoslavija je u Beogradu dočekala svjetskog prvaka Njemačku sa šest Hajdukovih igrača, u momčadi su bili Buljan, Mužinić, Oblak, Žungul, Jerković i Šurjak (u igru je kasnije ušao i sedmi, Luka Peruzović), tri “zvezdaša” uvijek su morala biti u postavama Jugoslavije, ovaj put igrali su Džajić, Aćimović i Petrović, a izbornik veliki splitski mag Ante Mladinić Biće još im je pridodao Popivodu i Katalinskog.
Da trener nije bio Mladinić, još bi više igrača iz Beograda, koji je tada bio nogometno inferioran Splitu, bilo u reprezentaciji, kao što se dogodilo i 1982. kada je selektor Jugoslavije bio Srbin Miljanić, a iz velikog i nepobjedivog Dinama pozvao je na SP u Španjolsku samo Velimira Zajeca!
„Za mene je to najbolje poluvrijeme što ga je Jugoslavija bilo kad odigrala. Jednostavno, “ubili” smo ih u svim segmentima igre. Njemačka je i tada bila poznata kao momčad koja puca od snage (svjetski prvaci op.), a mi smo ih nadtrčali. Međutim, Biće Mladinić kasno je vidio da su Aćimović i Džajić fizički pali, hvatali su ih grčevi i u tim dodatnim minutama bili smo dotučeni.“, priča Mužinić, „Sjećam se da je bila luda atmosfera, na tribinama je bilo 80-90 tisuća gledatelja, da smo pobijedili tu utakmicu, bili bismo prvaci Europe. Igrali smo za dušu, a fizički smo bili moćni. U tom poluvremenu strpali smo ih u džep“.
Prisjeća se da je Slaviša Žungul, koji se nenadano našao u prvoj momčadi premda je bio najbolji igrač u Jugoslaviji, bio nezaustavljiv: „Nijemci ga nisu znali, izludio ih je. A Žungul je i financijski dobro prošao na tom prvenstvu. Uzeo je novac od Adidasa i od Pume, na jednoj nozi imao je Adidas, a na drugoj Pumu, ha-ha. Takva su bila vremena, novac se dobivao od sponzora. Čini mi se da su premije bile nekih desetak tisuća maraka, što je za ono vrijeme bio velik novac“, govori Mužinić.
Momčad velikog i nepobjedivog Hajduka: Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković (na slici početka videa), Šurjak.
Foto:fah
U donjem video uratku donosimo dva pogotka Žungula u velikoj pobjedi Hajduka nad Partizanom u Beogradu 6:1. Zanimljiva je za to vrijeme vrlo hrabra izjava trenera Hajduka Tomislava Ivića poslije ove velike pobjede u Beogradu: “Prvaci ćemo biti ako nam dozvole!”. Srbi su se čudili izjavi velikog trenera, prozivali ga i sablažnjavali se, ali šjor Ive bio je u pravu: Hajduku je ukradena titula u zadnjem kolu jer je srbijanski sudac Maksimović produživao utakmicu u Ljubljani Olimpija-Hajduk dok Partizan nije dao gol. U to vrijeme utakmice su trajale točno 90 minuta i nije bilo produžetaka, a ova je završila u 97. minuti. Osim toga, u prethodnim kolima Hajduk je bio teško oštećivan od sudaca, a Partizan favoriziran.
Iako je Hajduku u zadnjem kolu oteto prvenstvo, navijači su igračima na povratku iz Beograda pripremili veličanstven doček u splitskoj zračnoj luci i na ulicama koje vode do grada. Željeli su tako odati počast i priznanje moralnim pobjednicima!
Bila su to slavna, najslavnija vremena Hajdukove momčadi.
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: narod.hr
