Krajem 19. i početkom 20. stoljeća u Međimurju se događa proces kontinuiranog bilježenja narodnih pjesama i drugih tradicijskih izričaja. U tom je procesu jednu od najznačajnijih uloga odigrao Florijan Andrašec čija se 131-a obljetnica rođenja navršava ovih dana, piše Muzej Međimurja Čakovec
Andrašec je rođen 28. travnja 1888. godine u Dekanovcu, ocu Matiji i majci Tereziji, r. Krznar (imali su devetero djece, dva brata Florijana Andrašeca Alfons i Martin bili su franjevci op.) Nakon završene pučke škole u rodnom mjestu i Maloj Kaniži, završava gospodarski tečaj naprednog poljodjelstva u Buzovcu. U braku s Brigitom Blašković imao je kćeri Ilku (Jelenu) i Paulu. Mobiliziran je u I. svjetski rat iz kojeg se vraća 1916. godine ranjen u nogu.
U rodnom je mjestu upoznao Vinka Žganca koji je u to vrijeme tamo službovao kao svećenik. Žganec prepoznaje glazbeni talent u mladom Andrašecu te ga upućuje u Bervarovu orguljašku školu u Celju koju završava 1919. godine. Po povratku u Dekanovec preuzima mjesto orguljaša – kantora. Od tada pa do danas to postaje njegov epitet.
Suradnja Andrašeca sa Žgancem na bilježenju međimurskih “popevki” traje cijelog života i Žganec bilježi da mu je Andrašec jedan od najdragocjenijih suradnika. Do danas ostaje nerazjašnjeno koje je pjesme Andrašec sakupio na terenu, a kojima je sam autor. Posebno se to odnosi na pjesme nastale tijekom Andrašecovog školovanja u Celju. 1953. godine izdaje prvu i jedinu autorsku knjigu „Međimurske fijolice“. Knjigu potpisuje kao „Florijan Andrašec, seljački pisac“. Isto je tako u sjeni ostala i njegova ključna uloga u nastanku opere „Dorica pleše“ čije autorstvo samostalno potpisuje Krsto Odak, a temeljena je na pjesmama koje je Odaku spjevao upravo Andrašec.
Neumorno je radio na poticanju društvene djelatnosti u mjestu te je osnivač pjevačkog zbora, tamburaškog i limenog sastava, ogranka Seljačke sloge i dobrovoljnog vatrogasnog društva. Osim što je ove udruge osnovao, dugi niz godine bio je i njihovim vođom.
Zanimljivo je spomenuti da svoju ulicu Andrašec ima u Zagrebu; nalazi se u kvartu Trešnjevka te je paralelna sa Savskom cestom. U rodnom Dekanovcu na njegov lik i djelo danas nas podsjeća naziv glavne ulice, kip u središtu mjesta, a i područna škola koja nosi ime svog najpoznatijeg đaka.
Autorica teksta: Janja Kovač, kustosica etnografskih zbirki, Muzej Međimurja Čakovec
Zanimljivo je da je o Florijanu Andrašecu znanstveni rad napisao dr. Branimir Bunjac, saborski zastupnik Živog Zida, na temu “PJESME FLORIJANA ANDRAŠECA U
NOVINAMA MURAKÖZ-MEDJIMURJE” koji možete pročitati ovdje.
Dvajstiosmog dneva tužnu tretju vuru
Žalostno javkanje ondi se je čulo.
Hodi pajdaš po me rane mi zaveži,
Izdigni me gori morti bu mi leži.
Glavicu mu primem izdižem ga više,
Al na velku žalost junak več nediše.
Zadnji put je zdehnul pogledal je k nebi,
Glavicu je spustil doli k črnoj zemlji.
(„Pesma od tabora“ iz 1915, . za vrijeme dok je Andrašec bio vojnik u I. svjetskom ratu)
Izvor: narod.hr/mmc.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.