Deseci mačaka već nekoliko stoljeća obitavaju u podrumima muzeja Ermitaža čuvajući blago najvećeg umjetničkog muzeja Rusije od pošasti glodavaca.
“Naše su mačke jednako slavne kao i naša zbirka”, tvrdi Irina Popovec, zadužena za “mačju postrojbu” Ermitaža koja broji 70 jedinki, a stanuje u podrumima nekadašnje carske palače.
Povijest mačaka i Ermitaža datira iz 1745. godine kada je carica Elizabeta I., kći Petra Velikog, ukazom naredila da se “u Kazanu pronađu ponajbolje mačke, najveće, spremne loviti miševe te ih se ima poslati na dvor Njezina Veličanstva”.
U vrijeme Katarine II., mačke, koje su tada nazivali “mačkama Zimskog dvorca”, bile su službeni stanari. No sasvim su nestale tijekom opsade Lenjingrada od kolovoza 1941. do siječnja 1944,. kada je izgladnjelo stanovništvo opkoljeno njemačkom vojskom bilo primorano pojesti sve domaće životinje u gradu.
Prema legendi, mačja populacija obnovljena je po završetku rata kada je do grada dovezen vlak pun mačaka pokupljenih pomalo iz cijele Rusije.
No mačke su se u Ermitažu 1960-ih godina toliko namnožile da je uprava odlučila riješiti ih se, ali ih je nekoliko godina poslije, kada su njihovo mjesto u podrumima zauzeli štakori, morala opet pozvati u pomoć.
Mačja straža nema pristupa u 1000 dvorana muzeja u kojima je izloženo više od 60.000 umjetničkih djela, no uprava drži da je njihova prisutnost dovoljna da glodavce drži podalje od umjetnina.
Iako nevidljive, “mačke Ermitaža” dobro su poznate turistima kojih oko 3 milijuna godišnje posjeti muzej. Zato muzejske trgovine nude magnetiće, bilježnice i razglednice s mačjim likovima, a jednom na godinu muzej priređuje “svečanost mačaka” koje imaju i svoju internetsku stranicu putem koje Sanktpeterburžani mogu posvojiti mačku iz bivšeg carskoga grada.
