Film je za većinu ljudi samo popularna večernja zabava. Svi uživaju u konačnom proizvodu umjetničkog djela koje čini igra svega što se može čuti i vidjeti. Sve ono o čemu se ne razmišlja svakodnevno o filmu objedinjuje kinematografija, kako svjetska, tako i hrvatska. Ona podrazumijeva i proces stvaranja filma, kao i njegovu postprodukciju te distribuciju.
Kratak pregled hrvatskog filma
U Hrvatskoj se već 1896. počinju prikazivati filmovi, dok se od 1917. emitiraju i filmovi izrađeni u hrvatskim produkcijskim kućama. Iako su filmovi snimljeni prije Drugoga svjetskog rata izgubljeni, hrvatska kinematografija kasnije doživljava procvat te se pedesete godine smatraju prvim zlatnim dobom hrvatskog filma. Desetak godina kasnije mijenja se njegov stil. Dolazi do eksperimentiranja i modernističkih odluka redatelja. To je doba u kojemu je nastalo djelo „Surogat“ – crtani film koji je osvojio Oscar.
Dolaskom ove prestižne nagrade u Hrvatsku, dolaze i zapadnjački žanrovi poput horora i detektivskog filma. Zbog još jednog rata hrvatski film doživljava određenu stagnaciju, no on se počinje njegovati uz potporu države i još jednom on ima svoje zlatno doba. „Hrvatski film u sebi ima povijest kinematografije. Tehnološki i sadržajno svaka generacija traži i donosi novosti u kvaliteti tona, slike i ugođaja. Stalna i jedinstvena konstanta je: veliko platno u zamraćenoj dvorani“, zaključila je voditeljica filmske i izložbene djelatnosti Centra za kulturu Čakovec Marina Oskoruš za Narod.hr.
Danas se proizvede tek nekoliko filmova godišnje u Hrvatskoj. To je razlog zbog kojeg hrvatski filmovi nisu u potpunosti prihvaćeni u svijetu, no oni jesu zamijećeni. „Zamijećeni su i nekad i danas. Male zemlje bore se za identitet i prihvaćanje među većim i bogatim nacionalnim kulturama“, naglasila je Marina Oskoruš.
Zabava prije umjetnosti
To što se filmovi smatraju samo zabavom može se vidjeti u tome što se nerijetko biraju multipleks kina naspram onih neovisnih. „Neovisna kina prate europske i nacionalne filmske produkcije i senzibiliziraju građanstvo na različitost žanrova, dok multipleks dvorane mahom pružaju zabavu u vrlo dobro opremljenim dvoranama“, nastavlja Marina Oskoruš. Dakle, neovisna kina imaju i javnu funkciju. Ona ne samo da prikazivaju filmove, već i šire europsku kulturu te potiču gledanost domaćeg proizvoda.
Želja Amerikanaca za širenjem njihove kulture ostvaruje se i filmom. Već dobro poznata shema takvih filmova publici ne dosadi. Težnja za opuštanjem i razonodom veća je od shvaćanja dublje poruke nekog filma. Možda se više stranih filmova prikazuje u kinima, no hrvatski filmovi imaju veliku umjetničku vrijednost. Tome svjedoče i nagrade s međunarodnih filmskih festivala.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
