Usamljenost je među mladim Britancima poput epidemije, te su u većoj opasnosti da postanu njezine žrtve nego starije osobe, piše The Guardian.
Usamljenost je konačno došla u središte pozornosti – prošloga je mjeseca Britanski ured za statistiku objavio da Velika Britanija zauzima prvo mjesto u Europi po usamljenosti. Britanci rjeđe sklapaju čvrsta prijateljstva i slabije poznaju svoje susjede od ostalih stanovnika EU-a, a relativno velik broj njih nema se na koga osloniti u kriznim situacijama. S druge strane, istraživanje koje je ove godine proveo profesor John Cacioppo sa Sveučilišta u Chicagu pokazalo je da je usamljenost dvostruko štetnija za zdravlje starijih ljudi nego pretilost te gotovo jednako čest uzrok smrti kao i siromaštvo.
Međutim, koliko god to bilo šokantno, takva istraživanja previđaju epidemiju usamljenosti među mlađom odraslom populacijom. Udruženje za mentalno zdravlje 2010. godine izvijestilo je da je usamljenost veći problem kod mladih nego kod starijih osoba. Ispitanici u dobi od 18 do 34 godine češće su se osjećali usamljeno, bili zabrinuti zbog osjećaja usamljenosti i osjećali se deprimirano zbog usamljenosti nego ispitanici stariji od 55 godina.
„Usamljenost je poznat problem među starijima – postoje prostori za dnevni boravak i dobrotvorne ustanove koji im pomažu,“ kaže Sam Challis, upravitelj informacijama iz dobrotvornog društva za mentalno zdravlje Mind, „međutim, kada mladi ljudi postanu punoljetni, više se ne mogu obratiti službama za mlade.“ To predstavlja problem budući da su usamljenost i mentalno zdravlje usko povezani te imaju veze s povećanim stresom, depresijom, paranojom, tjeskobom, ovisnošću i padom kognitivnih sposobnosti, a uz to su i poznat čimbenik u samoubojstvima. Paul Farmer, izvršni direktor društva Mind, i Jenny Edwards, izvršna direktorica Udruženja za mentalno zdravlje, u novom radu tvrde da usamljenost može biti i uzrok i posljedica problema vezanih uz mentalno zdravlje.
No, što mogu mladi učiniti da bi se obranili od usamljenosti? Dr. Grant Blank s Internetskog instituta na Oxfordu ističe da društveni mediji i internet mogu biti i blagodat i problem. Korisni su kada nam omogućavaju komunikaciju s voljenim osobama koje nisu u blizini, no nisu korisni kada zamjenjuju kontakt oči u oči. „Ljudi na internetu predstavljaju idealiziranu verziju sebe i čini nam se da vode društveni život poput onih koji se pojavljuju u medijima,“ kaže Challis. Uspoređivanje naoko savršenih života naših prijatelja s vlastitim životom može dovesti do povlačenja iz društva.
I dok su tehnike meditacije i aplikacije poput Headspacea moderna rješenja koja se često preporučuju za cijeli niz problema povezanih s mentalnim zdravljem, nisu nužno od pomoći kada se radi o usamljenosti, budući da nas aktivno potiču da budemo sami sa svojim mislima. „Bilo bi bolje prvo razmisliti o uzrocima usamljenosti – što vas sprječava da izađete i viđate druge ljude?“ pita Challis.
Istraživanje društvenih medija provedeno prošle godine na Sveučilištu u Michiganu pokazalo je da iako smo zbog Facebooka manje zadovoljni vlastitim životom, korištenje tehnologije za upoznavanje novih ljudi može imati povoljne učinke. A ako se iz bilo kojeg razloga ne usudite izaći, internet vam može donijeti utjehu. Maddy Matthews, 19-godišnja studentica i majka dvomjesečne kćeri, kaže da je internetska stranica Mumsnet „Božji dar“. Otkako je rodila, rijetko se viđa s prijateljima sa sveučilišta, a njezin partner uglavnom radi navečer. „Prvih nekoliko dana dugo sam ostajala budna i hranila je i bila sam zabrinuta da nešto radim krivo. Mogućnost objavljivanja na Mumsnetu pomogla mi je da se osjećam manje usamljeno“.
Telefonske linije pomoći također mogu umanjiti osjećaj usamljenosti, barem nakratko. Svaki četvrti pozivatelj britanske linije pomoći Samaritans spominje usamljenost ili izoliranost, a postoji i pouzdana besplatna linija pomoći za mlade ljude GetConnected, gdje mogu potražiti pomoć kada se radi o pitanjima emocija i mentalnog zdravlja koja su često povezana s usamljenošću. Postoje i usluge podrške na internetskim stranicama kao što je stranica društva Mind, koje nas podsjećaju da nismo sami.
Na poslu bi moglo biti korisno reći poslodavcu kako se osjećate. John Binns, povjerenik društva Mind i bivši partner u Deloitteu koji savjetuje tvrtke o mentalnom zdravlju i dobrobiti, 2007. godine primljen je u bolnicu zbog depresije povezane sa stresom i dva mjeseca nije išao na posao. Osjećao se kao da nema s kime razgovarati, a budući da nije bilo blizak s kolegama, nisu primijetili promjenu u njegovom ponašanju. Otvoreniji odnos s poslodavcem i kolegama olakšao mu je povratak na posao. „Često se ispostavi da vam kolege pružaju više podrške nego što biste pretpostavili. Moji su kolege počeli stupati u kontakt sa mnom, pozivati me na ručak i uvjeravati me da se nije puno toga promijenilo otkako sam otišao.“
Ćaskanje u uredu možda izgleda kao gubitak vremena, ali pomaže nam da se obranimo od emotivnih i psiholoških učinaka napora na poslu. „Ako se povežete s kolegama i dalje ćete možda biti pod stresom, ali nećete biti izdvojeni,“ kaže Rick Hughes, glavni savjetnik Britanske udruge za savjetovanje i psihoterapiju (BACP) za radno okruženje.
„Odnose koje imamo tretiramo kao slučajne, no iznimno su važni za našu dobrobit,“ izjavio je Nicky Forsythe, psihoterapeut i osnivač socijalnog poduzeća Talk for Health, koje podučava ljude kako davati i primati potporu od kolega u skupini. „Najvažnije je razmišljati o svom životu u određeno vrijeme na određenom mjestu i imati suosjećajnog sugovornika.“
Savjetovanje može pomoći u razvoju osobnih vještina kao što je empatija. Na internetskoj stranici BACP-a možete potražiti savjetnike u vašoj blizini. „Lakše je kada problem podijelite s nekim. Ponekad vam je potrebno razgovarati s nekim nepristranim, tko nije vaš prijatelj ili član obitelji,“ kaže Hughes. Većina sveučilišta nudi studentima takvu vrstu savjetovanja, te mnogi organiziraju grupne susrete na kojima se konkretno obrađuje problem usamljenosti.
Ako je vjerovati najnovijim istraživanjima, usamljenost ubija starije osobe pa, s populacijom koja je sve starija, trebamo težiti smanjenju izoliranosti prije nego što bude prekasno. „Stariti ne znači nužno i postajati usamljeniji,“ u novom izvješću poručuje Ruth Sutherland, izvršna direktorica dobrotvornog društva Relate. „Međutim, to dobrim dijelom ovisi o postavljanju temelja kvalitetnih odnosa ranije u životu
