Novo istraživanje, objavljeno u broju znanstvenog časopisa British Journal of Education, Society, and Behavioural Science iz veljače 2015., i čini se da je dosad najopsežnije ispitivanje pitanja homoseksualnih kućanstava i emocionalnih ishoda za djecu. Ispitivanje je analiziralo 512 djece homoseksualnih partnera, odabrane između 207 000 sudionika u Nacionalnom ispitivanju o zdravlju (NHIS) u razdoblju od 1997. do 2013.
Rezultati otkrivaju da su u osam od dvanaest psihometrijskih mjerenja rizik kliničkih emocionalnih problema, problemi u razvoju ili korištenje usluga psihijatrijskog liječenja gotovo dvostruko češći u djece homoseksualnih roditelja u usporedbi s djecom heteroseksualnih roditelja.
Kod 17% djece homoseksualnih roditelja utvrđeni su ozbiljni emocionalni problemi, u usporedbi s 7% kod djece heteroseksualnih roditelja, i to nakon što se uzelo u obzir faktore kao što su dob, rasa, spol te obrazovanje i primanja roditelja.
Stope poremećaja hiperaktivnosti i deficita paćnje (ADHD) također su više – 15,5% u usporedbi sa 7,1%. Isto vrijedi i za poteškoće u učenju: 14,1% nasuprot 8%.
Autor ispitivanja, sociolog Paul Sullins, ispitao je niz različitih hipoteza o tim razlikama, uključujući komparativnu stabilnost prebivališta, iskustvo društvene stigme ili zlostavljanja, emocionalne probleme roditelja (6,1% među homoseksualnim roditeljima nasuprot 3,4% među heteroseksualnim roditeljima), te biološku privrženost.
Kako je i za očekivati, svaki od ovih čimbenika pogoršava emocionalno zdravlje djece, ali tek ovaj posljednji, biološko roditeljstvo, objašnjava gotovo sve varijacije u emocionalnim problemima.
Dok posvojena djeca općenito imaju višu stopu rizika od emocionalnih problema, sama činjenica da su usvojeni ne objašnjava razliku između djece u homoseksualnim i heteroseksualnim kućanstvima.
Također valja napomenuti da, iako zlostavljanje očito pogoršava emocionalno zdravlje, prema iskazima ispitanika ne postoji razlika u iskustvima sa zlostavljanjem između djece homoseksualnih i heteroseksualnih partnera.
