Dijabetes, visok krvni tlak i pušenje češće utječu na povećan rizik od srčanog udara kod žena nego kod muškaraca, rezultati su istraživanja britanskih znanstvenika, objavljeni u stručnome časopisu British Medical Journal (BMJ).
Studija, koju su vodili znanstvenici s oksfordskog sveučilišta pratila je gotovo 500.000 osoba u dobi između 40 i 69 godina čiju su podaci registrirani u UK Biobank database.
U sedam godina prvi srčani udar imala je 5081 osoba, a svaka treća bila je žena.
Premda je rizik od srčanog udara manji kod žena nego kod muškaraca svih životnih dobi, neki rizični faktori u većoj mjeri ostavljaju posljedice na žensku populaciju.
Triput je veća vjerojatnost da će žene koje puše doživjeti srčani udar nego žene koje nisu pušačice. Kod muškaraca pušača rizik je dvostruk.
Visok krvni pritisak povećava opasnost od srčanog udara kod žena za dodatnih 83 posto u odnosu na mušku populaciju.
Veći utjecaj na pojavu srčanog udara kod žena, u odnosu na mušku populaciju ima i dijabetes – tip 1 i tip 2, pokazala je studija.
Znanstvenici kažu da još ne znaju zbog čega su ovi rizični faktori specifični za žene te zasad nisu ustanovili uzročno posljedičnu vezu, no iznijeli su neke pretpostavke.
Riječ je, pretpostavljaju, o biološkim čimbenicima. Primjerice, dijabetes tipa 2, koji se najčešće povezuje s lošim načinom prehrane i lošim životnim navikama, na drukčiji način utječe na srčani mišić žena nego na srce muške populacije.
Studija je, ističu znanstvenici, pokazala da žene često nisu svjesne toga da im prijeti opasnost od srčanog udara, a nerijetko liječnici o njima brinu na manje kvalitetan način.
Premda su muškaci, generalno gledajući skloniji srčanom udaru, srčane bolesti najčešći su uzrok smrti među ženama u Velikoj Britaniji, ustanovili su.
Dr. Elizabeth Millet, voditeljica studije i epidemiologinja u George Institutu za javno zdravlje pri Sveučilištu Oxford kaže: “I žene su sklone srčanim bolestima i tome problemu treba pomnije pristupiti. One same moraju biti svjesne opasnosti, no unatoč brojnim zdravstvenim kampanjama, većina ih na to ne obraća pozornost. Riječ je vjerojatno o biološkim i društvenim faktorima.”
Smatra da bi liječnici trebali biti bolji dijagnostičari kada su u pitanju pacijentice iz rizične skupine te da bi im trebalo pružiti jednak pristup liječenju kao muškaracima.
