Ministar poljoprivrede, Tihomir Jakovina, ako je vjerovati medijima, odnosno, aferama koje se već godina provlače kroz medije, jedan je od najkontroverznijih ministara u Vladi u Zorana Milanovića, uz već bivšu ministricu kulture, Andreu Zlatar Violić. Da se Vlada vodi istim kriterijima u slučaju ministra poljoprivrede kao što je to bilo u slučaju Mirele Holy ili Andree Zlatar Violić, Jakovina bi sasvim sigurno bio smijenjen, ili bi sam odstupio.
Afere koje su “proslavile” SDP-ovog ministra poljoprivrede uglavnom su u više navrata medijski elaborirane, međutim, ništa se nije dogodilo iako su u nekoliko navrata oporbeni zastupnici u Hrvatskom saboru, kao i brojni nezavisni stručnjaci te njegovi bivši suradnici, tražili njegovu smjenu. Svakom novom aferom ministar je bivao sve bahatiji, doimao se nedodirljivim i to isključivo zato što ima savršeno zaleđe u stranci kao mlađi kadar SDP-a. Ni za trenutak, unatoč aferama, mu ostavka nije pala na pamet, niti je premijer Zoran Milanović mislio smijeniti svog ministra kome očito beskrajno vjeruje.
Čistka kadrova koji su odlično radili kod pregovora o ulasku u EU i sporna imenovanja
Vlada RH smijenila je gotovo sve čelne kadrove u Hrvatskoj poljoprivredno-savjetodavnoj službi. Oni su tijekom prethodne vlasti gotovo u pravilu dolazili iz redova HSS-a.
Zanimljivo je i da tijekom pregovora o pristupanju Europskoj uniji baš je ministarstvo poljoprivrede prednjačilo po uspješnosti obavljenog posla, radila je na tome ekipa koja je dobro baratala europskim zakonima, kvotama…
Čim je aktualna Vlada došla na vlast krenula je čistka tih kadrova. U ministarstva su dolazili podobni partijski kadrovi koje se nije previše pitalo što znaju i koliko su sposobni.
Učinjeno je to i u većini drugih ministarstva, državnih ureda i javnih poduzeća, a problem je što je kriterij za dolazak novih kadrova bila samo partijska podobnost.
Kod spornih imenovanja krenulo je s aferom u Hrvatskim šumama kada je na njihovo čelo došao čovjek koji nije šumar, ministar Jakovina doveo je svog sumještanina iz Slavonskog Broda koji je po struci matematičar. Navodno je prvobitno za tu funkciju bio određen šumar no imao je određene kritike na program ministra Jakovine vezan za šumarstvo, pa je suradnja pukla prije samog početka.
Iako je čistka provedena, ni ti novi i kadrovi nisu mogli baš najbolje surađivati s Jakovinom, pa je već u drugoj godini njegova mandata došlo do ostavki nekoliko njegovih pomoćnika. Time su se usporili poslovi u Ministarstvu poljoprivrede.
Brojni zamjenici su napustili Jakovinu ili su bili smijenjeni
Ministru Jakovini nije strano mijenjanje njegovih najbližih suradnika, naime, nakon što je 2013. Ministarstvo poljoprivrede napustila Marina Mikšić, ravnateljica Poljoprivredne savjetodavne službe (PSS), počelo se pričati o tome kako je ona već šesta osoba koja je Jakovinu napustila, ili ju je ministar smijenio. Samo tijekom 2013. godine Jakovina je ostao bez troje doministara.
Spomenimo Smiljanu Goretu Ban, koja je bivša ravnateljica Agencije za poljoprivredno zemljište. Nedugo prije nje Jakovinu je napustila Vesna Gartner Kuterovac, nju je Vlada u kolovozu na vlastiti zahtjev razriješila dužnosti pomoćnice ministra. U prvoj polovici godine iz Ministarstva su otišli i pomoćnici Luka Čuljak i Goran Rubin.
Tada je Ministarstvo poljioprivrede pokušalo sve to opravdati: “Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina tijekom nekoliko posljednjih mjeseci jasno je objasnio razloge odlaska pojedinih svojih suradnika. Neki od njih su otišli iz osobnih razloga, dok neki nisu uspijevali pratiti ritam reformi koje Ministarstvo poljoprivrede provodi. U promjenama kadrova nema ništa čudno i uobičajene su u velikim Ministarstvima kao što je naše.”
Ministar pati od nedostatka vizije i strategije ruralnog razvoja
Iako nas ministar Jakovina uvjerava kako su njegovi programi sasvim dobro, pokazalo se da nije tako. Navest ćemo za primjer slučaj od prošle godine, kada su mediji mjesecima pisali kako hrvatski program ruralnog razvoja nije prihvatljiv Europskoj uniji. I pokazalo se da je doista tako, stigla je vijest kako novac teško možemo dobiti jer smo među tri zemlje “koje ozbiljno kasne u izradi programa ruralnog razvoja”.
Ravnodušnost i neosjetljivost prema seljacima
Odnos prema hrvatskim seljacima aktualnog ministra poljoprivrede nije bio baš na razini koja bi se mogla očekivati od jednog ministra koji je dužan hrvatskom seljaku osigurati barem približno iste one uvjete kakve imaju poljoprivrednici u Europskoj uniji.
Jakovina je hrvatskim seljacima poručio da se moraju promijeniti, što je kod dobrog dijela seljaka u Hrvatskoj izazvalo ogorčenje. Naime, upravo je hrvatska poljoprivreda i hrvatsko selo najviše stradalo tijekom Domovinskog rata i velikosrpske agresije na Hrvatsku, ovakve izjave ministra zapravo pokazuju koliko neosjetljiv odnos političara može biti prema hrvatskim seljacima.
Zastupnica u Europskom parlamentu, Ruža Tomašić, prije nekoliko mjeseci spočitnula je ministru poljoprivrede da zajedno sa suradnicima “oštetio hrvatsko selo za sredstva predviđena za ruralni razvoj, koja iznose 332 milijuna eura za 2014. godinu, a sve to jer Ministarstvo nije na vrijeme izradilo Program ruralnog razvoja”.
Europarlamentarka je Ministarstvu poljoprivrede prigovorila da ono “protivno pravilima za programe izravne potpore u okviru Zajedničke poljoprivredne politike EU-a, odbija isplatiti predujam hrvatskim seljacima čime ih dovodi u neizdrživu situaciju”. Što su također mnogi okarakterizirali kao indolentan odnos ministra prema seljacima.
Afera “Apoteka”
Jedna od najvećih afera ministra Jakovine svakako je ona koju su neki mediji kolokvijalno nazvali “afera apoteka”, koja je zapravo pokazala da je ministar bio u sukobu interesa. Naime u prosincu 2012. godine mediji su otkrili da je ministar Tihomir Jakovina, iako je u to vrijeme već godinu dana bio ministar i obnašao tu odgovornu dužnost, kao vlasnik te direktor tvrtke TJ-PROM, što državi, što nekolicini drugih vjerovnika, ukupno dugovao više od 150 000 kuna, to mu je okvalificirano kao sukob interesa koji je zapravo trajao od 2001. godine i njegovog izbora za načelnika općine Bukovlje. Vlada je zapravo tu aferu dobrim dijelom prešutjela kao i upozorenja koja su stizala iz oporbe ali i od neovisnih političkih analitičara koji su ovakvo ponašanje ministra okarakterizirali politički štetnim. Nakon što se čitav skandal razotkrio ministar je jednostavno prodao svoju tvrtku za 400 000 kuna te u tome nije vidio ništa sporno, naprotiv.
Ne samo da nije priznao pogrešku nego se pokušao opravdati da se na prodaju odlučio zato što ne želi da mu se spočitava formalno vlasništvo nad tvrtkom koju je ipak prodao više nego formalno, za stvarne novce. Najzanimljivije pitanje koje se nakon te afere moglo postaviti, i koje su neki mediji postavljali, zapravo je kako je ministar uspio prodati svoje nekoliko godina neaktivno poduzeće tako brzo nakon što je ono postalo predmet zanimanja javnosti? Zašto se na takav potez nije odlučio ranije ako je već imao pravih ponuda čime bi izbjegao političku štetu po Vladu i sebe samog kao političara te bi i barem djelomično izbjegao sukob interesa, iako je ministar, kako smo već spomenuli, u višegodišnjem sukobu interesa.
“Šećerna afera”
Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina je proizvodnu EU kvotu, koju su tri hrvatske šećerane od 2007. do 2011. ravnopravno dijelile po 33%, 2012. godine, o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer tržišne godine 2013./2014., preraspodijelio na način da je virovitičkom Viru dodijelio 9643 tone manju godišnju kvotu. Naime, ministrova raspodjela dobivene proizvodne kvote EU od 192.877 tona je bila na 65% u korist Vira i Sladorane te 35% u korist osječke šećerane.
Odluka ministra Jakovine, da se osječkom kralju šećera Marku Pipuniću dodijeli izvozna kvota od 80.000 tona šećera u zemlje EU, koja je donesena u studenom 2012., bila je predmet istrage USKOK-a. Upravni sud u Osijeku je, odlučujući o tužbi Sladorane d.d. i Vira d.d. poništio rješenja Ministarstva poljoprivrede iz 2012. godine o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer. Njome je smanjenim proizvodnim kvotama, sporna bila šteta načinjena virovitičkoj šećerani i Sladorani.
Jakovina je istu stvar napravio tri mjeseca prije sporne odluke koju je Upravni sud ukinuo, u rujnu 2012., iako slučaj nije isti, no ponovno su u pitanju optužbe da je Jakovina pogodovao Marku Pipuniću na štetu Željka Zadre, vlasnika Viro-a i Sladorane, ovoga puta se radilo o smanjenju mogućnosti izvoza u EU.
Osim toga, povjerenstvo kojim je predsjedavala Jakovinina zamjenica, Snježana Španjol je donijelo odluku kojom se Pipunićevoj Tvornici šećera Osijek odobrava izvozna kvota od 80.977 tona šećera, a kako je RH u EU mogla izvesti najviše 180.000 tona šećera, osječka tvornica dobila je oko 45 posto ukupne izvozne kvote. Dvije Zadrine tvornice, dakle Viro d.d. i Sladorana d.d., ukupno su dobile preostalih 55 posto. Viro je dobio mogućnost izvoza 57.584 tone šećera ili 32 posto, a Sladorana d.d. 41.388 tona ili 23 posto.
Zbog svega Sladorana d.d. je podnijela kaznenu prijavu USKOK-u posebno ističući Jakovinu kao osobu koja ih je oštetila za najmanje 100 milijuna kuna, a šećeranu Viro za još 15 milijuna kuna.
Što sada?
Nisu li sve ove odluke do sada trebale završiti smjenom ministra ili njegovom ostavkom? Je li smjena izostala zato što premijer navodno ne zna ni za ovaj slučaj? Postoji li uopće politička spremnost da se nešto napravi? Pitanja su to koja ostaju!
Tekst se nastavlja ispod oglasa
