Nakon što je Vlada zamrznula cijene devet proizvoda, među kojima i šećera, potražnja je porasla, a trgovci su ga micali s polica jer im se, tvrde, ne isplati prodavati ga za manje nego što su ga sami platili. Problemi za hrvatsku šećernu industriju traju već četiri godine, iako su počeli i ranije, a zbog cijene energije sada su dodatno složeni, jer je šećerana među najvećim potrošačima plina u Hrvatskoj.
Situacija u Njemačkoj
Zbog situacije s plinom njemačke šećerane Nordzucker, Südzucker, Pfeifer & Langen i Cosun Beet namjeravaju surađivati kako bi osigurale proizvodnju šećera u slučaju nestašice plina. Navode kako će u slučaju prekida opskrbe plinom i obustave proizvodnje u nekim pogonima zbog racioniranja potrošnje dijeliti proizvodne kapacitete, prema sporazumu koji je odobrio Bundeskartellamt.
“Cilj je suradnje proizvođača šećera u ovim teškim vremenima ublažiti negativan utjecaj mogućih nestašica plina na proizvodnju. Brojne tvornice šećera trenutno rade na prirodni plin”, kazao je predsjednik Bundeskartellamta Andreas Mundt.
Nestašica plina dovela bi do prekida proizvodnje, a takav scenarij treba izbjeći i u interesu potrošača, budući da bi cijene šećera u tom slučaju snažno porasle, a to bi utjecalo i na druge proizvode, tumači Mundt.
Hrvatski problemi sa šećerom
Nakon virovitičke šećerane Viro, početkom ove godine ugašena je i osječka Šećerana. Tri domaće šećerane udružile su se u krovnu tvrtku Hrvatska industrija šećera. Viro grupa (Viro i Sladorana Županja) Marinka Zadre kontrolira 60 posto, a Tvornica šećera Osijek koja je u sastavu Žito grupe Marka Pipunića 40 posto dionica.
No, najveći problemi s hrvatskim sladoranama započeli su za vrijeme SDP-ovog ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine u Kukuriku Vladi Zorana Milanovića. O tzv. “šećernoj aferi” pisali smo i u vrijeme dok je Jakovina bio ministar, a na nju ovom prilikom podsjećamo.
Dodajmo i to da smo, vezno uz korupcijske afere Tihomira Jakovine slali upit USKOK-u, pokušavajući doći do informacije o kaznenim prijavama protiv njega. Tada nam je, podsjetimo, USKOK odgovorio kako su za sve prijave koje su zaprimili protiv njega “provedeni … izvidi kojima nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela iz nadležnosti ovog Ureda (USKOK-a) ili nekog drugog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti.”
> Gorka priča o hrvatskom šećeru: Od tri udružene šećerane ostaje samo pogon u Osijeku?
“Šećerna” afera
Milanovićev ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina je proizvodnu EU kvotu, koju su tri hrvatske šećerane od 2007. do 2011. ravnopravno dijelile po 33%, 2012. godine, o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer tržišne godine 2013./2014., preraspodijelio na način da je virovitičkom Viru dodijelio 9643 tone manju godišnju kvotu. Naime, ministrova raspodjela dobivene proizvodne kvote EU od 192.877 tona je bila na 65% u korist Vira i Sladorane te 35% u korist osječke šećerane.
To je značajno odstupalo od pravila i prakse EU gdje je isključivi parametar ostvarena proizvodnja u prethodnom višegodišnjem razdoblju (u pravilu najmanje zadnjih pet godina). Viro je tijekom osam godina (2004.-2011.) godišnje proizvodio 70,1 tona šećera od šećerne repe, Sladorana 70,1, a osječka šećerana 58,9 tona. Viru su kvote smanjene, a šećerani povećane. Tako je Viro na svakoj izgubljenoj toni gubio oko 5400 kuna, na što nije računao – i to ne samo jedne, nego sedam godina.
Odluka ministra Jakovine, da se osječkom kralju šećera Marku Pipuniću dodijeli izvozna kvota od 80.000 tona šećera u zemlje EU, koja je donesena u studenom 2012., bila je predmet istrage USKOK-a. Upravni sud u Osijeku je, odlučujući o tužbi Sladorane d.d. i Vira d.d. poništio rješenja Ministarstva poljoprivrede iz 2012. godine o raspodjeli proizvodnih kvota za šećer. Njome je smanjenim proizvodnim kvotama, sporna bila šteta načinjena virovitičkoj šećerani i Sladorani.
Inače, u tužbama je traženo da se tužiteljima nadoknadi i prouzročena šteta nastala ovim riješenjem. Zadro bi tako mogao potraživati iznos od oko 97,5 milijuna kuna.
> Evo što nam je USKOK odgovorio o aferama bivšeg SDP-ovog ministra Tihomira Jakovine
Jakovina je u svojoj izjavi tvrdio kako je “odluku o raspodjeli kvota za proizvodnju šećera donio temeljem svog zakonskog ovlaštenja, a vodio se širim gospodarskim interesom poljoprivrede u cjelini”.
Isto je i s izvoznim kvotama
Jakovina je istu stvar napravio tri mjeseca prije sporne odluke koju je Upravni sud ukinuo, u rujnu 2012., iako slučaj nije isti, no ponovno su u pitanju optužbe da je Jakovina pogodovao Marku Pipuniću na štetu Željka Zadre, vlasnika Viroa i Sladorane, ovoga puta se radilo o smanjenju mogućnosti izvoza u EU.
Naime, osim što se Zadro našao oštećenim za proizvodnju vrijednu najmanje 97,5 milijuna kuna mogao bi ostati zakinut i za mogućnost izvoza.
Povjerenstvo kojim je predsjedavala Jakovinina zamjenica, Snježana Španjol je donijelo odluku kojom se Pipunićevoj Tvornici šećera Osijek odobrava izvozna kvota od 80.977 tona šećera, a kako je RH u EU mogla izvesti najviše 180.000 tona šećera, osječka tvornica dobila je oko 45 posto ukupne izvozne kvote. Dvije Zadrine tvornice, dakle Viro d.d. i Sladorana d.d., ukupno su dobile preostalih 55 posto. Viro je dobio mogućnost izvoza 57.584 tone šećera ili 32 posto, a Sladorana d.d. 41.388 tona ili 23 posto.
Izvozne kvote
Sladorana d.d. je podnijela kaznenu prijavu USKOK-u posebno ističući Jakovinu kao osobu koja ih je oštetila za najmanje 100 milijuna kuna, a šećeranu Viro za još 15 milijuna kuna.
Optužbe su bazirali na pravilnicima koji su bili na snazi u vrijeme donošenja odluke a koje, prema njihovu mišljenju, Povjerenstvo nije poštovalo. Pravilnici doneseni još 2010. u vrijeme dok je na čelu Ministarstva poljoprivrede bio Petar Čobanković, glavni kriteriji za dodjelu izvoznih kvota su rezultati ostvareni u prethodnom razdoblju. Onaj tko je imao veću proizvodnju u referentnom razdoblju, od 2009. do 2012., trebao je dobiti i najveću proizvodnu i izvoznu kvotu. Pokazatelji su govorili da bi najveću izvoznu kvotu trebao s dvije šećerane dobiti Zadro, a Povjerenstvo je odlučio drugačije.
Krivi zapisnik Povjerenstva
Inače, uz predsjednicu Španjol, Povjerenstvo je činilo još pet članova, predstavnik Ministarstva poljoprivrede, zatim predstavnik Carinske uprave Ministarstva financija, predstavnik Agencije za plaćanja u poljoprivredi, predstavnik Državnog ureda za trgovinsku politiku, te predstavnik HGK. No, iako je u zapisniku sa sjednice je pisalo kako su se svi članovi usuglasili oko odluke o dodjeli kvota, jedna članica Povjerenstva odmah je nakon odluke, početkom rujna 2012., Ministarstvu poslala dopis u kojemu je rekla doslovno kako je u zapisnik uneseno da se ona slagala s odlukom, što nije istina, a istu stvar je napravila i druga članica Povjerenstva.
Niz afera
Afere koje su “proslavile” SDP-ovog ministra poljoprivrede uglavnom su u više navrata medijski elaborirane, međutim, ništa se nije dogodilo iako su u nekoliko navrata oporbeni zastupnici u Hrvatskom saboru, kao i brojni nezavisni stručnjaci te njegovi bivši suradnici, tražili njegovu smjenu. Svakom novom aferom ministar je bivao sve bahatiji, doimao se nedodirljivim i to isključivo zato što je ima savršeno zaleđe u stranci kao tada mlađi kadar SDP-a. Ni za trenutak, unatoč aferama, ostavka mu nije pala na pamet, niti je premijer Zoran Milanović mislio smijeniti svog ministra kome je očito beskrajno vjerovao.
Što su nam odgovorili DORH i USKOK o Jakovininim aferama?
Istražujući afere bivšeg SDP-ovog ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, 2020. smo uputili nekoliko pitanja DORH-u koji je procijenio da se radi o pitanjima iz nadležnosti USKOK-a te mu ih proslijedio.
Zatražili smo slijedeće:
“1. informaciju o kaznenoj prijavi protiv Tihomira Jakovine protiv kojeg je 2016. godine
nakon interne istrage u Agenciji za poljoprivredno zemljište o dodjeli državnog poljoprivrednog zemljišta stočarima, Ministarstvo poljoprivrede podnijelo prijavu DORH-u, jer je utvrđeno kako je od 12 sklopljenih ugovora njih pet zaključeno nezakonito.
Također molimo informaciju, o ostalim kaznenim prijavama protiv bivšeg ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine.
2. Postoje li i druge kaznene prijave protiv bivšeg ministra Tihomira Jakovine?
3. Ako postoje, koliko ih ima i u kojoj su fazi te kaznene prijave?”
USKOK ne tereti Jakovinu ni za što?
Od USKOK-a nam je nedavno pristigao odgovor, kojega potpisuje glasnogovornik USKOK-a Sergej Abramov.
“Povodom Vašeg upita obavještavamo Vas da smo provjerama u našim evidencijama utvrdili da je ovaj Ured imao u radu više predmeta vezanih uz osobu koju navodite u Vašem upitu s time da prijava koju navodite u upitu pod brojem 1. nije dostavljena ovom Uredu na nadležno postupanje.
> Narod.hr pisao o Jakovininoj korupciji sa šećeranama još dok je bio na vlasti!
U svim predmetima koje smo imali u radu provedeni su izvidi kojima nije utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela iz nadležnosti ovog Ureda ili nekog drugog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti. Sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku, o donesenim rješenjima o odbačaju kaznenih prijava odnosno o nepostojanju osnova za daljnje postupanje ovog Ureda, obaviještene su sve navedenim Zakonom predviđene osobe.” – poručili su iz USKOK-a.
Dakle, prijava koju je 2016. Ministarstvo poljoprivrede uputilo DORH-u nije ni dostavljena USKOK-u, a za sve ostale predmete u slučaju Jakovine, koje je DORH istraživao nije utvrđena sumnja u počinjenje kaznenog djela.
Prijava 2016. podnesena DORH-u, a ni oni ni USKOK nemaju odgovor o njoj
Ostaje pitanje zašto nam na prvo pitanje nije odgovorio DORH, kojemu je kaznena prijava i podnesena, nego nas je preusmjerio na USKOK koji poručuje da im taj predmet nikada nije dostavljen. Tko se onda tim predmetom, nakon prijave, bavio?
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
