Proteklih je dana mnogo buke u javnosti izazvala međunarodna konferencija ‘Obitelj i škola: ključ odgoja za vrijednosti’ u organizaciji udruge ‘U ime obitelji’. Brojni mediji tako su tvrdili da Željka Markić i bivši ministar Šustar ‘kreću u borbu za jednospolne škole’ i ‘traže jednospolni sustav obrazovanja’. Ali škole za dječake i djveojčie nisu protuzakonite, dapače, one već u Hrvatskoj i postoje.
Kako su napisi u medijima bili poprilično jednostrani, portal srednja.hr odlučio je kontakritari dr. Željku Markić i školski, u skladu s novinarskom strukom, dati joj dati priliku da se izjasni po ovom pitanju. Inače, treba pohvaliti da je ovaj portal, jedini uz HRT-ovu Temu dana, kontaktirao udrugu U ime obitelji kako bi provjerili jesu li natpisi Novog lista točni.
Što su komentirali prevareni čitatelji Novog lista o školama za dječake i djevojčice?
Tako je za portal srednja.hr objasnila kako uopće ne smatra da javne škole treba iz mješovitih pretvoriti u muške ili ženske, već se zapravo zalaže za pluralizam u obrazovanju. Cijeli intervju s portala srednja.hr, prenosimo u cijelosti.
Kontaktirali smo Željku Markić iz udruge ‘U ime obitelji’ koja je ovih dana u medijima prozvana da ‘kreće u borbu za jednospolne škole’ i ‘traži jednospolni sustav obrazovanja’. Markić nam je objasnila kako su na međunarodnoj konferenciji u organizaciji Udruge, naziva ‘Obitelj i škola: ključ odgoja za vrijednosti’ zapravo predstavljena dva alternativna, izborna modela obrazovanja: škole za dječake i djevojčice te homeschooling – model u kojem roditelji sami obrazuju djecu kod kuće, a ona onda polažu polu-godišnje i godišnje ispite.
– Držim da je jako dobro da u Hrvatskoj imamo što veći izbor različitih obrazovnih modela koji se obično poklapaju i s različitim, provjerenim pedagoškim pristupima – Montessori, Waldorf, vjerske škole, sportske, glazbene, škole za dječake i djevojčice i, nadam se, uskoro i homeschooling za roditelje koji bilo zbog toga što žive na velikim udaljenostima od škola ili zato što žele sami provoditi više vremena sa svojom djecom i obrazovati ih – odabiru taj model obrazovanja, objašnjava Markić.
Dodaje kako je mišljenja da svaki od tih obrazovnih modela ima i prednosti i nedostatke, baš kao i javne škole u Hrvatskoj.
– Iz svakog od njih se može izvući ono što je prednost i vidjeti kako se može uklopiti u onaj obrazovni sustav u koji je uključen najveći broj hrvatske djece, a to su državne škole. I da, ne mislim da javne škole treba iz mješovitih pretvoriti u muške ili ženske, iako državne, javne škole za dječake i djevojčice imaju zemlje poput Njemačke, Australije, Norveške, Japana, SAD i mnoge druge, kazala nam je Markić.
Naglasak stavlja na mogućnost više različitih izbora
Markić nam objašnjava kako je na ovu temu kroz konferenciju bio stavljen naglasak na pluralnost i mogućnost više različitih izbora, te kako se zalaže za pravo roditelja da odaberu školu koju smatraju najboljom za svoje dijete. Pri tome se poziva na Povelju o temeljnim pravima EU, koja jamči pravo na izbor.
– Zapanjeni smo napadima nekih medija, poput Novog lista i nekih javnih osoba poput Hameda Bangoure ili Borisa Jokića – na pravo roditelja na izbor. Jedan novinar s Indexa je čak skoro pa tvrdio da je udruga U ime obitelji osmislila zasebne škole za dječake i djevojčice! Pa ta razina neznanja i ideološke zatupljenosti je nevjerojatna! Kako nekome tko sebe smatra intelektualcem može biti problem iznositi argumente za i protiv na bilo koju temu? Ili omalovažavati izbor nekih roditelja da odaberu neki priznati način obrazovanja koji se njima osobno ne dopada. Povelja o temeljnim pravima Europske unije upravo jamči ovo pravo roditelja na izbore – tako da me zaprepastilo pročitati kao prof. Jokić danas u Novom listu napada temelje pluralnog obrazovanja i društva – pravo na odabir, kaže nam Markić.
Škole za dječake i djevojčice, tvrdi Markić, karakterizira personalizirani odnos pa je tako prednost, između ostalog, stavljanje djeteta u središte obrazovnog procesa što smatra pozitivnim.
– Osobno, suprug i ja imamo četiri sina i odlučili smo da oni pohađaju državne, mješovite škole. No, vidim puno prednosti i u školama za dječake i djevojčice i u homeschoolingu. Nalazim pozitivne aspekte i u Montessori i Waldorfskoj pedagogiji, pa tako činjenica da moj suprug i ja nismo te obrazovne modele odabrali za našu djecu ne znači da ona nije dobra za neku drugu djecu, neke druge obitelji. Poznajem mnogo ljudi u Hrvatskoj i inozemstvu koji su ili sami završili škole za dječake ili djevojčice ili su sada njihova djeca u takvim školama – za njih je to bio i jest odličan izbor, zaključuje Markić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
