Foto: Sisačka biskupija

Ni stranke, ni političari, ni vojska nevladinih udruga, nitko nas nije upozorio, nitko nam nije ukazao na to, nitko nam nije priznao, nego smo morali čekati izvješće krovne hrvatske obavještajne službe da bismo doznali da je u Hrvatskoj u rapidnom porastu četništvo, naročito među mladima! Mislite li da bi se šutjelo o tome da je obavještajna zajednica konstatirala kako je u porastu ustaštvo kod mladih?

Da bi šutjele nevladine udruge i mitska ljevica?

Bivša SR Hrvatska

Taj detalj ovogodišnjeg izvješća SOA-e najbolja je ilustracija da živimo u nečemu što ponajbolje odgovara pojmu „bivše socijalističke republike Hrvatske“ i da smo miljama daleko od hrvatske države u punini tog pojma, piše Tihomir Dujmović u Slobodnoj Dalmaciji.

Jer, ako su od četništva prije 25 godina gorjeli hrvatski gradovi i sela, ako od iste te četničke ruke svakih nekoliko desetaka godina bude poklano na tisuće Hrvata, onda bi, da smo normalna država, svako četništvo bilo odmah zamijećeno, momentalno politički i medijski osuđeno i prokazano i ta minimalna mentalna higijena bi funkcionirala besprijekorno.

Ali, ne, pretežitim lijevim hrvatskim medijima to nije tema! No, da je zamijećen porast ustaštva kod mladih, tiskala bi se izvanredna izdanja i nema dvojbe da bi „Otvoreno„ tu temu bistrilo danima. A sve ovo to prije jer nas i političari poput Josipovića, za kojega je glasalo pola nacije, i dandanas uvjeravaju da ovdje živi ustaška zmija!

On ne vidi ono što krovna hrvatska obavještajna služba konstatira najslužbenije, kao što ovdje nema ozbiljnije nevladine udruge koja bi jednu riječ prozborila glede pojava četništva kod mladih. Ničega nema u bivšoj socijalističkoj republici Hrvatskoj, u kojoj i dalje vlada deviza „ kako je hrvatski nacionalizam u porastu i sve se više pretvara u šovinizam, dok ima i pojava velikosrpskog nacionalizma“.

Uostalom, po ovoj Bakarićevoj frazi Hrvatska je trajala desetljećima, da bi se onda mimo tih i takvih partijskih ocjena dogodilo to da su upravo četništvo i velikosrpstvo zdrobili istu tu Jugoslaviju. A da se opasnost od njih nikad nije konstatirala!

Jer u godinama u kojima su se kopali rovovi za buduću veliku Srbiju Komunistička partija je službeno tvrdila tek da tu i tamo „ima i pojava srpskog nacionalizma“.

I ta je laž potrajala do naših dana, pa je tako po toj opsjeni i po toj definiciji bivši hrvatski predsjednik Josipović tražio ustaške zmije po Hrvatskoj, pa siromah ni dandanas ne razumije da kad mu je Tadić donio u Vukovar za onog bestidnog posjeta kad je izjednačena Ovčara i Paulin Dvor, jednu srpsku ikonu kao povrat otetog blaga, da mu je time zapravo naznačio povratak srpstva u istočnu Slavoniju. Uostalom, baš se tako i dogodilo.

Priprema terena

Nakon 25 godina blagonaklonosti spram nježnijih oblika velikosrpstva, te organiziranog guranja pod tepih čestih ljetnih četničkih provokacija koje su trajale godinama, kad bi srbijanska mladost gdje je četništvo legalizirano i slavljeno pristigla ovamo i nastavila sa svojim četničkim običajima, mediji bi o tome redovito izvješćivali kao o nestašnosti dječje igrarije!

I tako smo malo po malo došli do toga da kad su nam mediji šutnjom pripremili teren, uz bočnu pomoć nevladinih udruga koje redovito okreću glavu kad se o tome radi, da nam je kao državi, narodu i društvu ostala jedino centrala sigurnosno-obavještajne agencije da konstatira o porastu četništva u Hrvatskoj. I to porast četništva kod mladih. I to nakon svirepog četničkog zuluma prije 25 godina.

Pa kakva je to država hrvatska koja je plodno tlo za porast četništva i to kod mladih? Kad ćemo shvatiti da postoji srbijanski plan Memorandum 2 o novom stvaranju velike Srbije, da postoji detaljan plan za destabilizaciju Hrvatske, da to nisu nikakve fantazije Zdravka Tomca i admirala Domazeta Loše, da se taj plan detaljno ostvaruje i da kad uzmete u ruke taj plan i usporedite ga s ovakvim tendencijama, da je sve prokleto jasno!

U izvješću hrvatske sigurnosno-obavještajne agencije na tu temu naime, jasno stoji:“… i dalje su aktivne organizacije i pristaše četničkog pokreta u državama okruženja. Pri tom postoje i kontakti prema istomišljenicima u RH, te prema ostalim organizacijama i pojedincima s velikosrpskih ideoloških polazišta.

Ono što zabrinjava jest da je iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma na području RH sve više zamjećivano i među mlađom populacijom.” Pa kako to da nas naš veliki antifašist Milorad Pupovac na crti svoje prekaljene istinoljubivosti nije nikad jednog slova o tome izvijestio?

Kako to da njegove „Novosti“ što bdiju neprekinutom antifašističkom budnošću nad ovom suspektnom i slučajnom državom nikada i nigdje nisu primijetili kako je „iskazivanje velikosrpskog i četničkog ekstremizma sve više zamijećeno među mlađom populacijom“?

Gdje su GONG i GOLJP?

Nema što ne vide, nema što ne čuju, nema društvenog problema koji će njima promaknuti, ali gle čuda, baš te slonovske stope četništva širom Hrvatske koje su otišle tako daleko da je sigurnosno-obavještajna zajednica zacijelo iz pedagoških razloga tako jasno kao nikad prije naznačila problem cijeloj naciji, njima su eto promaknule!

Ni HHO ništa o tome ne zna, ni svi ti GONG-ovi,GOLJP-ovi, Goldsteini ni braća Puhovski. Ali, da ih pitate o pojavama ustaštva, u džepu odmah imaju tri primjera! Kakva smo mi zemlja i kakav je ovo narod i kamo mi ovakvi možemo kad nam treba krovna obavještajna agencija da nas izvijesti o četničkom divljanju širom zemlje i o širenje tog fašizma osobito među mladima?

Kad ste vidjeli TV kameru u Kistanju pa da vam Janjevci iz prve ruke ispričaju o četništvu među mladim Srbima? Kad ste vidjeli TV kameru u srpskim selima po Slavoniji gdje nas o četničkim ispadima informiraju tek lokalni, uglavnom braniteljski portali? Što znate o eksploziji u jednoj ogulinskoj sedmerokatnici točno na Dan domovinske zahvalnosti prije koju godinu, kad je samo čudo spasilo 50-ak stanara da ne odlete u zrak jer se u podrumu aktiviralo skladište oružja jednog rashodovanog martićevca?

Ništa dakako o tome ne znate, jer je šutnja o četništvu godinama bila dio nepisane politike svih hrvatskih elita nakon Tuđmana. Od onda otkad je došlo do potpune legalizacije četništva u Srbiji, otada su i ovdašnji srpski predstavnici
podigli letvicu prema tom pitanju i od onda se prešutna legalizacija četništva događa gotovo svakodnevno i u Hrvatskoj. Kad bi se četničke pojave pratile i istraživale kako bi i priličilo nacionalnim medijima jedne države, mediji bi ih nužno registrirali i u tom smislu je uloga medija kapitalna.

Ali dobar dio hrvatskih medija ne samo da šuti o primjerima četništva na terenu, hrvatski mediji čak ni sad kad krovna obavještajna agencija naciju upoozorava na porast četništva osobito među mladima niti ide tragom te objave, niti bilo kakav naglasak stavljaju na ovu informaciju.

Ali, ako se sutra pojavi neki Hasanbegović koji će konzekventno tražiti istragu tih pojava, javnu osudu tih pojava, kao i imenovanje vinovnika četništva i stavljanje njihova imena na stup srama, ako se sutra pojavi netko koga će zanimati što i tko se krije iza SOA-ine formulacije o četničkim „kontaktima prema istomišljenicima u RH te prema ostalim organizacijama i pojedincima s velikosrpskih ideoloških polazišta“, njih će sve skupa najveći dio medija tretirati kao ekstremiste i zaklete ustaše! Do kada?

Izvor: narod.hr/Slobodna Dalmacija