“Ustaški pozdrav ‘za dom spremni’ gotovo je izašao iz ilegale u Hrvatskoj. Njegove pobornike ne brine teret koje nose te tri riječi, a sebe često smatraju pokretom otpora aktualnoj lijevoj vlasti”, stoji u uvodu teksta pod naslovom “Za dom spremni – lažna povijest lažnih domoljuba” objavljenom na Deutsche Welle.
U tekstu se spominje i Joe Šimunić, kao i posljednji zapovjednik obrane Vukovara Branko Borković koji kaže da „za dom spremni“ treba uvesti u službenu vojnu uporabu.
”Povijesna teza najčešće se ‘ ‘argumentira” operom Nikola Šubić Zrinski, ideološki i mitološki važnoj točki hrvatske kulturne baštine, a koju je napisao Ivan Zajc krajem 19. stoljeća. No prava istina je, da je ZDS kao pozdrav uveden tek utemeljenjem fašističke ustaške Nezavisne države Hrvatske te da je riječ o ekvivalentu njemačkog Sieg Heila. Pozivao sam sve one koji šire laži da pokažu jedan jedini dokaz. To je lako provjeriti. Libreto je svima dostupan. ZDS u toj operi ne postoji, kao što nije nigdje zabilježeno da je netko prije na taj način pozdravljao”, objašnjava za DW povjesničar dr. Hrvoje Klasić dodaje da građani rijetko razmišljaju što im se po tom pitanju servira.
Dalje dodaju: “„U boj, u boj, za narod svoj!“ – I njega se pripisuje navedenoj operi, no u libretu ga nema. Ono što je jako interesantno jest da takav stih postoji samo u pjesmi srpskog autora Jove Jovanovića Zmaja „Bojna pesma“. To je pjesma iz 19. stoljeća koja govori o oslobađanju Srba od Turaka. No na utakmicama se nakon „u boj, boj, za narod svoj“ izvikuje „ubij Srbina“, što pokazuje indiferentnost prema činjenicama, ali i na koji se dio povijesti referiraju oni koji viču ZDS”, objašnjava Klasić.
Ističu kako je uzletu ovog poklika najviše pridonio “estradni ljubimac desnice, pjevač Marko Perković zvani Thompson, koji ga je ugradio u svoju pjesmu ‘Bojna Čavoglave’, jednu od najizvođenijih ratnih pjesama u Hrvatskoj”.
“ZDS je tada bio otpor onome što se događalo i iz čega je Hrvatska izlazila. On u sebi sumira jedan antikomunizam i antisrpstvo, ako hoćete i antijugoslavenstvo. Obzirom da se ustaše doživljavalo kao borce protiv komunizma, srpstva ili velikosrpskih ideja, ustaštvo je na mala vrata ušlo kao simbol otpora, posebno u trenutku kada je Hrvatska izlazila iz jedne komunističke i socijalističke zajednice, napadnuta od velikosrpske ideje Slobodana Miloševića. Tomu su pridonijeli ustaška emigracija i njeni potomci koji su se početkom devedesetih počeli vraćati u Hrvatsku. Ustaštvo se, počelo tolerirati jer se ljudi najlakše povezuju s radikalnim varijantama”, ističe Klasić.
Povjesničar za kojeg Tito nije diktator, katolički svećenici podržavali su ustaštvo, a na Bleiburgu su ubijani ‘neprijatelji države’
Hrvoje Klasić ovu tezu je iznio i tijekom emisije “Nedjeljom u 2″ rekao je kako poklič ”Za dom spremni” nije starohrvatski pozdrav, nego ustaški. “Nevjerojatna je lakoća kojom se u javnosti govori da je to starohrvatski pozdrav. To je jedino i isključivo ustaški pozdrav kojim su potpisivani zakoni pod kojima su ubijeni ljudi na najstrašniji način. Imate razne varijante fraze ‘Za dom’, ali ‘Za dom spremni’ je isključivo službeni ustaški pozdrav. Poklič koji pokazuje da je ljudima kod nas teško prihvatiti argumente. Često se na utakmicama može čuti U boj, u boj za narod svoj i priča se da su to riječi iz opere Nikola Šubić Zrinjski. Međutim, ja sam došao do jedne jedine pjesme, koja ima takve riječi, a to je pjesma srpskog pjevača, Mice Petrovića”, kaže Klasić.
Isti stav iznosio je i u intervjuu za portal “Lupiga” gdje je rekao i da oni koji taj poklič izvikuju vrlo dobro znaju da je to ustaški pozdrav, no nemaju to hrabrosti javno reći pa “izmišljaju kojekakve priče o starom hrvatskom pozdravu”.
Kako bismo raspršili svaku dilemu o pokličima “U boj” i “Za dom”, na ovom mjestu prilažemo finale iz opere Nikola Šubić Zrinski.
Klasić je u istoj emisiji rekao da “u Bleiburgu nisu ubijani Hrvati, nego neprijatelji države”, kao i da je Tuđman “partizan s dna kace”, a Tito “nije diktator”. Više o tome možete pročitati OVDJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
