U prethodnim člancima (Pouzdanost, popunjenost i samodosljednost ‘Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’, Istraživanje pokazalo – popis žrtava u Jasenovcu nije vjerodostojan! i ‘Poimenični popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’ i njegovo nepodudaranje s izvorišnim dokumentima) na različite načine je pokazano kako u popisu JUSP Jasenovac postoje različite nepravilnosti u smislu nepouzdanih i pogrešnih podataka, podložnosti učestalim promjenama te da je popis izrazito nedosljedan sam sa sobom i s dokumentima na kojima je utemeljen. Također je pokazano da popis sadrži i netočne podatke od kojih su najzanimljiviji oni koji pokazuju da su podaci o smrti nekih ljudi u Jasenovcu netočni, a za druge se čak može ustvrditi sa su iz Jasenovca pušteni na slobodu, odnosno da nisu stradali u Jasenovcu. U zadnjoj od mnogih promjena popisa koja se dogodila 30. studenog s tog su popisa između ostalih uklonjeni Cezar Kabiljo i Rudolf Marton za koje je u jednom od prethodnih članaka utvrđeno da su zapravo umrli u logoru Buchenwald. Zbog ovakvih nepravilnosti u popisu žrtava se postavlja pitanje mogu li se na jasenovačkom popisu pronaći osobe koje ne samo da nisu umrle u Jasenovcu, nego su i preživjele cijeli rat. Odgovor je potvrdan i do kraja teksta bit će ponuđena imena čak trideset i dviju takvih osoba.
Od različitih podataka koji su dostupni široj populaciji korištenjem Interneta za ovaj je slučaj posebno zanimljiv popis Židova koji su u prosincu 1948. iz Sarajeva otišli u Izrael. Sastavila ga je židovska povjesničarka dr. Esther Gitman rođena u Sarajevu na temelju podataka koje je prikupila židovska zajednica u Sarajevu. Sam popis je javno dostupan i moguće ga je pretraživati na adresi http://www.jewishgen.org/databases/Holocaust/0142_Sarajevo_survivors.html.
Usporedi li se ljude sa spomenutog popisa s ljudima s popisa jasenovačkih žrtava, moguće je pronaći dosta podudarnosti. Ako se traži podudaranje imena, prezimena, imena oca te mjesta i godine rođenja, na oba popisa je moguće pronaći sljedeće osobe: Josef Albahari, Mordehaj Albahari, Sarika Alkalaj, Albert Altarac (Rafaelov), Albert Altarac (Salamonov), Isak Altarac, Moric Altarac, Salamon Altarac, David Danon, Samuel Kamhi, Avram Papo (Gabrielov), Avram Papo (Jozefov), Rikica Papo, Jakob Papo (Avramov, 1906.), Jakob Papo (Avramov, 1910.), Leon Romano.
Pretpostavi li se dodatno da se iza imena otaca Mose i Moise, Moise i Mošo, Shalom i Salamon, Mosko i Moise, Mojsije i Moise te Jabob i Jakob zbog pogreške ili razlike u pisanju kriju iste osobe, podudaraju se i sljedeće osobe: Salamon Montiljo, Avram Altarac, Jahiel Finci, Isak Pinto, Avram Daniti, Salamon Kamhi i David Atijas (Jakovov). Kao što je već prethodno spomenuto, jasenovački popis sadrži nepotpune podatke što predstavlja problem u utvrđivanju podudarnosti. Ako se uspoređuje podatke kojima nedostaje ime oca na jednom od popisa pa se traži da se podudaraju samo ime, prezime, mjesto i godina rođenja, na oba popisa se pojavljuju i ove osobe: Buki Alkalaj, David Altarac, Daniel Papo, Moric Danon, Salamon Levi, Jakob Papo, Rahela Altarac, David Papo, David Atijas (Albertov). Uzme li se u obzir utvrđena nepouzdanost jasenovačkog popisa, potencijalnih kandidata je i više. Naime, postoji znatan broj osoba koje se mogu upariti kao potencijalno identične osobe ako se traži podudaranje četiri od pet osobnih podataka, odnosno ako se dopusti mogućnost da su primjerice ime oca ili godina rođenja pogrešno upisani u jasenovačkom popisu.
Ako se utvrdi da ove podudarnosti nisu slučajne, baca se sumnja ne samo na jasenovački popis žrtava, nego i na druge službene dokumente totalitarističke države SFRJ. Naime, za dvadeset i devet od trideset i dvoje ovdje spomenutih osoba se među izvorima za njihove podatke navodi i “Popis žrtava Drugog svjetskog rata” Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. godine. Upravo taj popis Saveznog zavoda korišten je za utvrđivanje potencijalnih reparacija od strane Savezne Republike Njemačke, a većina podataka popisa JUSP Jasenovac ga navodi kao svoj izvor. Iako su reparacije na kraju ostvarene na drugi način, ipak se postavlja pitanje prema kojim kriterijima je bilo koja osoba uvrštena na taj popis i zašto ustrajati na tom popisu i nakon pada totalitarizma.
Cijena nepravilnosti popisa jasenovačkih žrtava je dakle potencijalna krađa novaca od Njemačke, uvjetno gledano krađa identiteta pripadnika židovske zajednice za političke interese te bespotrebno ocrnjivanje Hrvata koje je u određenoj mjeri imalo svoju negativnu ulogu i u Domovinskom ratu. Čak ako je zbog svojstvene prirode komunističke partije sve ovo imalo određenog političkog smisla za vrijeme bivše države, je li doista nužno i danas plaćati cijenu takvog ocrnjivanja? U vrijeme kad u susjednim državama službena glasila govore o nevjerojatnoj brojci od 700 000 jasenovačkih žrtava te tako hrane određene političke opcije, ne bi li u interesu hrvatske države bilo poticati stručnjake da znanstveno pristupe spomenutom problemu na sličan način kao što je to primjerice učinjeno u poslijeratnoj Njemačkoj? Ovdje spomenute nepravilnosti u jasenovačkom popisu uočene su obradom javno dostupnih izvora podataka na osobnom računalu u slobodno vrijeme dviju osoba. Što li bi se tek sve moglo otkriti kad bi postojala visoka razina političke volje da se s ciljem traženja istine potakne zainteresirane povjesničare s punim radnim vremenom na istraživanje ovog područja od čega trenutno zaziru možda zbog straha ili nedostatka sredstava?
