Foto: Snimka zaslona

Medijska i politička nagađanja oko sudbine Agrokora bilaje tema današnjeg komentara financijski analitičar HRT-a Željko Kardum. Agrokor će u slijedećim mjesecima u medijima nažalost biti isključivo političko, a ne financijsko pitanje. I to je loše, kazao je Kardum na HRT-u.

Političari će na Agrokoru pokušati skupiti bodove pred lokalne izbore ne bi li pokazali svoju socijalnu osjetljivost i zabrinutost za sudbinu radnih mjesta i kooperanata. Prvi je ‘stručnu pomoć’ Agrokoru ponudio SDP, odnosno Davor Bernardić Bernardić. U financijskim krugovima to je najprije izazvalo salve smijeha, a potom zabrinutost. Nije prošlo ni pola dana, a ‘stručnu pomoć’ ponudio je i HNS, odnosno Ivan Vrdoljak. Umješao se tu i Božo Petrov i ostali ‘financijski stručnjaci’.

Zamjetna su dva trenda: jedni prenapuhuju mogući utjecaj sloma Agrokora na hrvatsko gospodarstvo, a drugi banaliziraju problem i pokušavaju sve svesti na ‘to je privatna kompanija’. Najgore od svega je što se sad odjednom svi čude?! A problemi Agrokora traju već dugi niz godina – i nisu tajna u domaćim i stranim financijskim krugovima. Agrokor je prve obveznice plasirao na međunarodnom tržištu krajem devedesetih (Luxembourg 31 mil. €, kta 11 %), a onda je krenuo niz – 2002, 130 mil.€ (11%), 2004. 100 mil € (11 %), 2006. 150 mil € (7 %), 2009. 400 mil. € (1 0%), 2012. 325 mil € + 300 mil $, 2014. 600 mil. €.

Nakon što je početkom siječnja Moodys snizio rejting Agrokoru s B2 na B3, a vjerojatnost bankrota s B1-PD na B3-PD zadržavši stabilne izglede, već u veljači je izglede za taj rejting snizio na negativne. Moody′s trenutno procjenjuje da će Agrokorov bruto dug krajem 2017. dosegnuti šest puta veću vrijednost od EBITDA, a krajem 2018. godine 6,8 puta, uključujući PIK-ove. Te procjene temelje se na pretpostavci da će Agrokor zaustaviti eroziju svoje EBITDA, koja je u prvih devet mjeseci 2016. pala 9,6 posto, na 3,02 milijarde kuna (400 milijuna eura).

Nakon Moody′sa je i kreditna agencija Standard&Poor′s snizila kreditni rejting Agrokora. S&P je snizio Agrokorov rejting na B-, i to s negativnim prognozama. “Smanjeni rejting održava naš pogled da je Agrokorova kapitalna struktura negativno pogođena rastućim rizikom refinanciranja povezanim s nadolazećim otplatama duga u 2018. Trenutno je i pristup tržištima kapitala vrlo nesiguran”, ističu analitičari S&P-a u obrazloženju korekcije rejtinga.

Iz svega ovog možemo iščitati ono što već svi znaju – da je Todorić 2015. završio s 47,2 milijarde kuna prihoda, a ukupni dug mu je dostigao 45 milijardi kuna. Dakle, promet/ukupni prihod mu je jednak dugu, a banke obično traže da dug bude u rasponu 7-10 % od ukupnog prometa. A dobit iz tog prihoda nije bila dovoljna niti za pokrivanje 50% obveza po dospjelim kamatama. To je jednostavno neodrživ poslovni model.

Agrokor bi morao imati marže od 100 posto da bi eventualno plivao na površini. Zbog toga mu:

1. financijske institucije više ne žele niti ne mogu davati kredite (imaju limite) i znaju da im novac nikad neće biti vraćen

2. Država mu ne može dati kredit (jer tog novca kao rezervi nema). Sve kad bi mu i pomogla – uz ovakav odnos duga/prihoda/ troškova ne bi bio održiv poslovni model. Baza troškova mu je prevelika i nema lufta u tekućem cash flowu za ikakve manevre ili investicije.

Jesu li katastrofične najave udara na hrvatsko gospodarstvo zaista toliko velike kao što neki političari tvrde?

Ukupni dug Agrokora jest otprilike 14 % hrvatskog BDP-a , ali nije istina da bi zbog toga 30.000 radnika ostalo bez posla niti bi propali svi njegovi kooperanti. Nadalje – veliki dobavljači poput Podravke ili Atlantica vjerojatno bez velikih potresa mogu progutati taj gubitak. Dakle nema ‘tsunamija’. Ne bi se pozatvarali niti svi Konzumi, niti sve firme koje proizvode hranu, niti Jamnica niti kiosci Tiska – za njih bi se po cijenu od 1 kune uvijek našlo zainteresiranih investitora. Ukupni udar na BDP u slučaju crnog scenarija, sa svim efektima kaotičnog razlaza vjerovnika bio bi vjerojatno 2-3 posto. No, i veliki vjerovnici dobro znaju da je to za njih najgori scenarij, jer bi se time otvorio postupak bankrota sa dugim čekanjem i malom vjerojatnošću naplate.

Dobrog rješenja nema

Vjerojatno će doći do velikog političkog pritiska na financijske institucije da odustanu od najvećeg dijela svojih potraživanja, radi socijalnog mira u kući.

To je nešto kao predstečajna nagodba – i pokušaj dogovora vjerovnika. Ali to nije rješenje nego samo produžetak agonije. Financijske institucije i Veliki dobavljači će preživjeti, a mali ostati kratkih rukava. Kako će proći koja od Agrokorovih tvrtki teško je predvidjeti, osim ako iznenada Rusi ne procijene da im je Hrvatska tako strateški važna zemlja da im 1,3 milijarde eura troška i više – nije vrijedno spomena.

No, dosadašnji istupi ruskog veleposlanika nisu baš išli u tom smjeru.

Izvor: narod.hr/hrt