Tko je Andrej Plenković, jedini kandidat za predsjednika HDZ-a?

Foto: Fah

Andrej Plenković jedini je kandidat za predsjednika HDZ-a na izborima koji će se u nedjelju, 17. srpnja održati po principu “jedan član – jedan glas”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Početkom srpnja Središnjem izbornom povjerenstvu predao je više od 35.000 potpisa potpore za svoju kandidaturu.

Poljuljana vjerodostojnost HDZ-a rezultat je situacije u kojoj se stranka našla nakon niza pogrešnih procjena, ali Plenković vjeruje da HDZ kao središnja politička snaga može pridonijeti i političkoj i većoj pravnoj stabilnosti Hrvatske ta da će on iskoristiti priliku za revitalizaciju stranke.

U svom izbornom programu naglasio je kako će mu glavni cilj biti vratiti povjerenje birača vjerodostojnom i dosljednom politikom HDZ-a. Smatra kako HDZ još jednom može postati predvodnik modernizacije uz puno podržavanje  tradicionalnih vrijednosti te središnja snaga razvoja Hrvatske u kojoj će hrvatski narod ostvariti svoj puni potencijal.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čvrsta potpora europskih pučana

“Krećem s čistim, novim, praznim papirom koji želim ispisati za HDZ, zajedno s našim partnerima, te iskoristiti priliku za svojevrsnu revitalizaciju stranke s jasnim programom i mjerama koje će se poslije pratiti prema ispunjavanju”, rekao je Plenković, ističući da u to ulazi s čvrstom potporom europskih pučana jer zna da s njima stranka dijeli iste vrijednosti.

“U poslovanju stranke vodit ćemo se s tri načela, da sve što radimo bude zakonito, da se odluke donose transparentno i da o svemu Predsjedništvo bude upoznato, kako s prihodima tako i s rashodima, te da ćemo odgovorno birati od koga ćemo i na koji način uzimati kredit i pozajmice i da ćemo sve što radimo učiniti dostupnim hrvatskoj javnosti”, rekao je Plenković.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naglasio je da će HDZ i dalje biti stranka desnog centra, narodnjačka stranka utemeljena na demokršćanstvu te državotvorna stranka koja će njegovati pomirbenu politiku prvog predsjednika HDZ-a i RH Franje Tuđmana.

Osobna odluka

O svojim razlozima za kandidiranje na čelno mjesto HDZ-a rekao je: “Ja sam prije svega odluku da se kandidiram za predsjednika HDZ-a donio osobno, donio sam je prije svega u konzultacijama sa svojom obitelji i s nizom kolega, stranačkih prijatelja, sa kojim sam razmotrio situaciju u kojoj se stranka našla, nakon što je izglasovano nepovjerenje Vladi koju je HDZ formirao, nakon što nije uspjelo preslagivanje i nakon što je dosadašnji predsjednik dao ostavku. Naravno da sam u tom procesu razgovarao i sa zamjenikom predsjednika stranke, kolegom Brkićem. Mi smo isto godište i naravno da smo zajednički razmotrili ovu situaciju i što je najbolje učiniti za HDZ”, rekao je Plenković za Dnevnik Nove TV.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Moja je odluka političkog karaktera, ja sam čovjek koji iskreno govori, koji, mislim, ispravno procjenjuje situaciju. Sjetit ćete se moje odluke za vrijeme kad su bili unutarstranački izbori, prije nekoliko mjeseci. Tad sam vrlo jasno i decidirano javno rekao da je najvažniji interes, i stabilnost Vlade, i stabilnost stranke. U tom trenutku, unatoč nagovora brojnih mojih prijatelja, nisam istaknuo kandidaturu, jer sam želio dobro i stabilnost HDZ-u i Vladi koju smo predvodili. U ovim okolnostima, ja sam i na općem saboru HDZ-a, održao govor i identificirao probleme s kojima smo tad bili suočeni i rekao da je glasovanje o nepovjerenju prvom potpredsjedniku Vlade i predsjedniku HDZ-a loš signal i za Vladu i za stranku. Nažalost, ispostavilo se da sam bio u pravu. Tada sam također rekao da je za HDZ ključno da se definira u identitetskom smislu desnom centru, narodnjačkom, demokršćanskom dijelu Europske pučke stranke, one obitelji gdje ovdje zajedno s kolegama radimo, najjače političke snage na cijelom kontinentu. Upozorio sam isto tako da na tom političkom prostoru, kao i u drugim zemljama Europe, van mainstreama, da se nama u Hrvatskoj stvara alternativa na desnom centru. Zato sam rekao da moramo napraviti temeljitu introspekciju, napraviti daljnje profiliranje stranke, biti najjača stranka u Hrvatskoj, koja će svojim identitetom i vjerodostojnošću biti privlačna i desno od nas i na političkom centru. To su moje temeljne odrednice, a moja politička odluka jučer, bila je prije svega ponukana odlukom o raspuštanju Sabora. U političkom smislu, to je ono što je bilo bitno, ovo je drugo bilo sporedno”, naglasio je Plenković.

Na Općem saboru HDZ-a krajem svibnja otvoreno je rekao “da su aktualna politička kriza u Vladi i predstojeće glasovanje u Saboru o povjerenju prvom potpredsjedniku Vlade, predsjedniku HDZ-a, loš signal i za Vladu i za stranku”, te dodao da su stabilnost Vlade i stranke “najvažniji”, da ambicije svakog pojedinca moraju biti u drugom planu.

Stranka kao taoc pojedinca

Posebnu pozornost privukla je njegova izjava o stranki kao taocu pojedinca: “Smatram da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana”, istaknuo je Plenković i upozorio da bi okolnosti, koje bi makar u tragovima, mogle podsjećati na događaje s HDZ-om od prije par godina, sigurno bile štetne i reflektirale se na buduće izbore. Upozorio je Plenković krajem svibnja 2016. podsjetivši da se na svim izborima održanim u zadnje tri godine pojavila neka treća opcija koja je privukla velik broj birača. Vodimo računa o stvaranju potencijalnih altrenativnih opcija na desnom centru, rekao je kolegama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tomislav Karamarko, dosadašnji predsjednik HDZ-a, podnio je ostavku. Od njega se tražila ostavka na dužnost predsjednika stranke zbog neuspjeha u preslagivanju nove vladajuće većine pošto je HDZ zajedno s oporbom srušio Vladu Tihomira Oreškovića.

Tko je Andrej Plenković?

Jedan od rijetkih političara kojeg uvažavaju i druge političke opcije rođen je 1970. godine u Zagrebu, gdje je i odrastao. U braku je s Anom Maslać Plenković, pravnicom rođenom u Dubrovniku s kojom ima sina Maria.

Plenkovićeva obitelj potječe iz Dalmacije. Otac Mario Plenković, sveučilišni profesor komunikologije, rođen je u Svirču na Hvaru. Mario Plenković bio je sveučilišni profesor na Fakultetu političkih znanosti, predavao je stručne kolegije na studiju novinarstva. U vrijeme socijalizma nije pripadao vladajućim komunističkim strukturama, ali je radio razne poslove. Među ostalim, bio je savjetnik Josipu Grubišiću Ćabi, jednom od moćnih direktora Radio Zagreba. Posvetio se akademskoj karijeri. Plenkovićev otac se naime još 80-ih bavio teorijom PR-a, komunikologijom, medijima i tome slično.

“Na Fakultetu političkih znanosti pripadali smo prohrvatskoj struji. Mario je domoljub i Hrvat”, rekao je Zdravko Tomac Ivici Radošu za Večernji list.
Mario Plenković jedan je od utemeljitelja komunikologije na Grafičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na kojemu je i danas voditelj katedre za komunikologiju i redovni profesor informacijskih znanosti u trajnom zvanju.

Majka Vjekoslava Raos-Plenković, internist kardiolog, rodom je iz Makarske. Kao ugledni internist kardiolog radila je nekoć u Vojnoj bolnici (Novoj bolnici) u Dubravi. Kad je JNA napustila Novu bolnicu, dala je obol u organizaciji KB-a Dubrava.

Andrej Plenković tečno govori engleski, francuski i talijanski, a služi se njemačkim. Bavio se sportom, a košarku je igrao u nekoliko zagrebačkih klubova (Maksimir, Centar, Črnomerec), u Bruxellesu (ASUB – Association sportive universitaire de Bruxelles) i Parizu (Club Paris Jean-Bouin).

Pravni fakultet upisao je 1988., a diplomirao 1993. na Katedri međunarodnog javnog prava kod profesorice Nine Vajić, sutkinje Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Tijekom studija radio je kao prevoditelj volonter u Promatračkoj misiji Europske zajednice u Hrvatskoj 1991./92.

Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je poslijediplomski studij iz međunarodnoga javnog i privatnog prava. Stupanj magistra znanosti stekao je 2002.

Posao u Ministarstvu vanjskih poslova

U Ministarstvu vanjskih poslova zaposlio se 1994. kao stručni suradnik u Odjelu za europske integracije. Bio je šef Ureda zamjenika ministra vanjskih poslova Ivana Šimonovića, načelnik Uprave za Europske integracije, zamjenik šefa hrvatske Misije pri Europskoj uniji u Bruxellesu.

Od 2005. do 2010. radi kao zamjenik veleposlanika u Francuskoj te je surađivao s veleposlanicima Božidarom Gagrom i Mirkom Galićem. Prema vlastitim riječima sklopio je tada poznanstva s brojnim francuskim političarima i istaknutim osobama iz redova hrvatske dijaspore.

“Bio je na manje atraktivnim mjestima, ispod razine koju je on, objektivno, trebao imati kao diplomat. Plenković je imao problem sa Sanaderom zbog članstva pregovaračkog tima s Europskom unijom. Andreju je ponuđeno mjesto koje on nije želio prihvatiti. Smatrao je da je ponuđeno mjesto ispod njegove razine i kvalitete. Sanader se zbog toga naljutio i stavio ga u drugi plan”, prisjeća se Gordan Jandroković za Večernji list, koji Plenkovića u Ministarstvu vanjskih poslova poznaje od 1994.

Po povratku u Zagreb na poziv ministra vanjskih poslova Gordana Jandrokovića obavljao je od 2010. do 2011. dužnost državnog tajnika za europske integracije u Vladi Jadranke Kosor, koja mu je dala priliku nakon odlaska Ive Sanadera. Plenković je imao istaknutu ulogu u kampanji za referendum o članstvu u Europskoj uniji.

U politiku se aktivnije uključio 2000. kada je vodio izborni stožer predsjedničkog kandidata HDZ-a Mate Granića, a samoj stranci pristupa 2011. na inicijativu Jadranke Kosor.

“Politički je važno pitanje hoće li mi vratiti člansku iskaznicu HDZ-a ako postane predsjednik stranke. On može inicirati da mi se vrati članska iskaznica, a zna se da u HDZ-u uvijek slušaju predsjednika dok mu ne okrenu leđa. Andrej je pripadao proeuropskoj ekipi, a ja sam htjela pokazati da HDZ hoće voditi pravu proeuropsku politiku zato što su bili završili pregovori za ulazak u EU, predložila sam da bude moj zamjenik”, kaže Jadranka Kosor za Večernji list.

Od 2011. do 2013. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Izabran u VII. izbornoj jedinici, na listi koju je predvodila ministrica financija Martina Dalić.

Odlukom Sabora od travnja 2012. do srpnja 2013. bio je jedan od 12 hrvatskih zastupnika promatrača u Europskom parlamentu.

Od 1. srpnja 2013. službeno preuzima dužnost člana Europskog parlamenta. Mandat u Hrvatskom saboru stavlja u mirovanje. Umjesto njega zastupnik postaje gradonačelnik Karlovca Damir Jelić, a nakon njega mandat je preuzela stranačka kolegica Nada Murganić.

Na općim izborima za Europski parlament koji su održani 25. svibnja 2014. godine bio je nositelj zajedničke liste HDZ-a i partnera – liste br. 6. S liste su izabrani Dubravka Šuica (HDZ), Ivana Maletić (HDZ), Davor Stier (HDZ), Marijana Petir (HSS) i Ruža Tomašić (HSP AS). Kao nositelj liste osvojio je najveći broj preferencijskih glasova između kandidata HDZ-a na listi – 71.072 glasa.

Plenković u razgovorima najčešće ističe kako HDZ mora voditi politiku sukladnu Europskoj pučkoj stranci, a javno je podupirao njemačku kancelarku Angelu Merkel glede politike prema migrantima.

Hrvatski nacionalni interesi

U razgovoru za Narod.hr naglasio je da u kontekstu rada u Europskom parlamentu, “borba za hrvatske nacionalne interese znači podržavanje vrijednosti slobode, jednakosti, pravednosti i solidarnosti među članicama. A za nas i zastupanje narodnjačkih i demokršćanskih svjetonazora koji su ukorijenjeni u biću hrvatskog naroda. To znači i zalaganje za politike koje će kroz strukturne reforme omogućiti pokretanje gospodarstva i osiguravanje rasta i zapošljavanja.

Potrebno je učinkovito koristiti mogućnosti financiranja strateških razvojnih projekata iz fondova Europske unije, a u Parlamentu se zalagati za održavanje razine sredstava za kohezijsku politiku u proračunu EU.”

Ocijenio je tada da je Vlada Zorana Milanovića osramotila Hrvatsku lex Perkovićem, bila je krivac za nepovlačenje sredstava iz EU fondova i izgubila kredibilitet. “Umjesto da su ponudili mjere za gospodarski rast i zapošljavanje, jedino su djelovali na produbljivanju ideoloških podjela u društvu”, istaknuo je Plenković za Narod.hr.

Podrška Vladimira Šeksa

Otvorenu podršku Plenkoviću već mjesecima daje HDZ-ov doajen Vladimir Šeks.

Šeks je  na HRT-u rekao da je “u najvećem nacionalnom interesu da Tomislav Karamarko odstupi”, komentirajući izjavu HDZ-ova predsjednika i prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka da premijer Tihomir Orešković više nema potporu HDZ-a.

Ističući da politički život neće napustiti, Šeks je gostujući početkom veljače u televizijskoj emisiji rekao kako o Plenkoviću ima vrlo visoko mišljenje kao o političaru europskog ranga. “On je jedan vrhunski političar i moj veliki prijatelj. Mislim da bi bio dobar predsjednik HDZ-a, no pitanje je želi li on to”, rekao je tada Šeks.

Zdravko Tomac smatra pak da je Plenković dobar dečko, ali je više “projekt“, navodi Večernji list.

“Znam da već tri godine SAD i EU guraju Plenkovića. Oni nisu htjeli dopustiti orbanizaciju Hrvatske koju bi predvodio Tomislav Karamarko koji je zbog toga sotoniziran – kaže Zdravko Tomac i smatra da bi na unutarstranačkim izborima, ako bi se kandidirao, glatko pobijedio Zlatko Hasanbegović. Međutim, u tom slučaju HDZ-u ne bi bilo dopušteno da pobijedi na izvanrednim izborima za Sabor.

“HDZ će pobijediti samo na čelu s Plenkovićem. Oni koji ga podržavaju neće dopustiti da pobijedi SDP koji vodi Zoran Milanović. Prihvatljiv im je samo SDP koji bi vodio Tonino Picula”, objašnjava Zdravko Tomac.

Plenković je otkrio pozadinu svoje kandidature, no prema mišljenju Jadranke Kosor, teško će ovladati strankom.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.