Ustavni sud zabranio je referendum o davanju hrvatskih autocesta u koncesiju, riječ je o monetizaciji, javlja hrt. Podsjetimo, Hrvatski sabor poslao im je referendumsko pitanje na ocjenu ustavnosti . Odluka je objavljena na internetskim stranicama suda, donesena je u slučaju da Vlada pokrene postupak za sklapanje istog ili sličnog pravnog posla od kojeg su Banski dvori već ranije odustali.
Podsjetimo se, referendumsko pitanje je glasilo: .Jeste li za to da se na referendumu donese sljedeći zakon: ‘ZAKON O DOPUNI I IZMJENAMA ZAKONA O CESTAMA.’
U odluci Ustavnog suda stoji da o ovom referendumskom pitanju (op. u obrazloženju Ustavnog suda kratica ZDIZoC) nije dopušteno raspisivanje referenduma.
“59. Tako postavljena blanketna zakonska mjera, koja u sebi sadržava apsolutnu zabranu dodjele koncesija za javne usluge na svim izgrađenim javnim cestama u Republici Hrvatskoj (to jest na svim izgrađenim autocestama, državnim, županijskim i lokalnim cestama), bez mogućnosti bilo kakvih iznimaka i bez selektivne primjene,
zadire u samu bit gospodarskog ustroja propisanog člankom 49. stavkom 1. Ustava.
Zabrana predviđena ZDIZoC-om po svojoj je naravi i učincima retrogradna do mjere koja se ni s jednog aspekta ne može ocijeniti ustavnopravno prihvatljivom jer a priori, automatski, neselektivno i na neodređeno vrijeme ograničava Ustavom dopuštene načine ostvarenja državnih gospodarskih ciljeva u cestovnom sektoru. Tako
definirana zabrana prima facie nije u skladu s Ustavom.
59.1. Kad bi bila riječ o zakonu koji je donio Hrvatski sabor, Ustavni sud bi iz istih tih razloga takav zakon ukinuo zbog njegove nesuglasnosti s Ustavom (članak 125. alineja 1. Ustava).”
Ustavni sud upozorio je da se zakonski prijedlog predlagatelja, za razliku od referendumskog pitanja, nije odnosio samo na autoceste, već na sve javne ceste u RH.
Ustavni sud ujedno je Vladi održao lekciju što se može smatrati koncesijom.
“45. Budući da se javne ceste u hrvatskom pravnom poretku ne smatraju dobrima od interesa za Republiku Hrvatsku i nemaju osobitu zaštitu države u smislu članka 52. Ustava, na javnim cestama dopušteno je ugovarati dvije vrste koncesija: za javne radove i za javne usluge (članak 75. stavak 4. Zakona o cestama).
46. Pravni posao dodjele koncesije za javne usluge upravljanja izgrađenim autocestama i njihovog održavanja, koji je Vlada pokrenula 2012. godine, a koji je bio povod za referendumsku inicijativu Organizacijskog odbora (v. glavu II. obrazloženja ove odluke), pripada u “koncesije za javne usluge”.
Prema članku 1. Zakona o koncesijama, ugovor o koncesiji za javne usluge jest ugovor istovjetan ugovoru o javnim uslugama, a razlikuje se samo u činjenici da se naknada za pružene usluge sastoji samo od prava na iskorištavanje tih usluga ili od tog prava zajedno s plaćanjem od strane davatelja koncesije. Pravo iskorištavanja usluga znači i prijenos na koncesionara znatnog dijela operativnog rizika vezanog uz predmet koncesije za javne usluge.
Smatrat će se da je koncesionar preuzeo znatan dio operativnog rizika ako mu nije, posredno ili neposredno, zajamčeno od strane davatelja koncesije da će ostvariti povrat realizirane investicije ili troškova koji proizlaze iz upravljanja uslugama koji su predmet koncesije. Operativni rizik znači rizik vezan za pružanje usluga ili rizik vezan za dostupnost objekta infrastrukture izgrađenog ili korištenog za pružanje usluga krajnjim korisnicima u skladu s ugovorom o koncesiji.
46.1. Članak 78. stavak 1. Zakona o cestama propisuje da “odluku o davanju koncesije donosi Vlada kao davatelj koncesije u ime Republike Hrvatske”.”
Spomenimo kako je premijer Zoran Milanović prije mjesec dana objavio da Vlada odustaje od monetizacije autocesta. Tada je rekao da će država ići u javnu ponudu s mirovinskim fondovima i građanima.
Referendumska inicijativa “Ne damo naše autoceste” prikupila je više od 460.000 potpisa protiv monetizacije, a odluku o održavanju referenduma trebao bi donijeti Sabor nakon što je Ustavni sud donio konačnu ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
