Treći dan operacije Oluja, 6. kolovoza 1995., značio je slom srpske obrane sjevernog bojišta i trijumfalni ulazak Hrvatske vojske u gradove i mjesta Banovine, Korduna i Like.
6. kolovoza 1995. 1. gardijska brigada iz Zagreba spojila se sa snagama Armije BiH iz Bihaća u selu Tržička Raštela te tako izbila na državnu granicu Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Time je donijela spas desetinama tisuća ljudi bihaćke enklave kojima je prijetila sudbina koju je doživjela Srebrenica.
https://www.youtube.com/watch?v=jodAzWoL7_w
Rukovanje generala Marijana Marekovića i Atifa Dudakovića na granici dviju država bio je trenutak za povijest, dok je istovremeno razbijena srpska vojska tražila poput nokautiranog boksača način da se što prije izvuče iz katastrofalne situacije u koju je između ostalog došla slabim borbenim moralom i kukavičlukom. Tome je osobito pridonijela svijest o nebrojenim zločinima koje je srpska vojska počinila nad nevinim civilima na okupiranom teritoriju od 1991.-1995.
Naime, samo u vrijeme od dolaska jedinica UN-a 1992. u Hrvatsku, dakle izvan ratnih djelovanja, Srbi su ubili preko 600 civila Hrvata na okupiranim područjima, uz brojne druge počinjene zločine.
Svjesni krivice zbog počinjenih zločina, slabog morala i demoralizirani padom Knina dan ranije, 6. kolovoza padaju jedan za drugim „srpske utvrde“ sjevernog sektora – Banovine, Like i Korduna.
Južno bojište miruje, uz taktičke pokrete hrvatskih snaga kojima se Srbi dovode u vrlo težak položaj i mogućnost izvlačenja koridorima koje su im osigurali Hrvati.
Banovina
Dva su ključna događaja za osvajanje Banovine i slom čvrsto utvrđene obrane Petrinje, glavnog uporišta Srba u sjevernom sektoru:
1. Osvajanje Hrvatske Dubice 5. kolovoza i forsiranje rijeke Une prema Hrvatskoj Kostajnici i Dvoru
2. Dolazak generala Petra Stipetića na čelo Sektora sjever
Osvajanje Dubice i forsiranje Une značilo je prijetnju srpskim jedinicama oko Petrinje i Gline da će biti odsječene zbog napredovanja Hrvatske vojske dolinom rijeke. Osim toga, general Stipetić je izvršio pregrupiranje snaga i ponovio napad na Petrinju, najveći okupirani grad Banovine sa vrlo jakom i utvrđenom vojarnom bivše JNA. Uveo je svježe snage i 2. gbr “Gromovi” uspijeva osloboditi Petrinju. Jedna taktička grupa prvoga dana operacije forsirala je Savu uzvodno od Jasenovca i nastupala prema Dubici i Kostajnici, prijeteći zatvaranjem jedinog preostalog izlaza u Bosnu i Hercegovinu preko Une u Dvoru. Na smjeru prema Kostajnici i Dvoru HV je imala najteže gubitke u cijeloj operaciji (90 mrtvih). Na ovom dijelu bojišnice djelovao je i 5. korpus Armije BiH iz Bihaća koji je napadao srpske jedinice „sa leđa“ prema Uni i Lici.
Snage ZP Zagreb su 6. kolovoza ujutro oslobodile Petrinju i okolicu, a u Banovinu je ušao i dio snaga ZP Karlovac, koje su već riješile pravac Ogulin-Slunj.
Snage ZP Bjelovar ulaze 6. kolovoza oko podne u Hrvatsku Kostajnicu, a uvečer oko 20 sati hrvatske snage ulaze u jako srpsko uporište Glinu.
Kordun
Nakon što je zauzela Plitvice, 1. gardijska brigada se poslijepodne 6. kolovoza kod sela Tržička Raštela spojila sa snagama 5. korpusa Armije BiH. Nakon toga je krenula na sjever i ušla u Slunj zajedno sa snagama ZP Karlovac s ogulinskog dijela bojišta.
Istog dana oslobođen je i Cetingrad.
Lika
5. kolovoza hrvatske snage oslobodile su Ljubovo i okolicu, Ličku Jasenicu, Saborsko, Novi Lički Osik i Ostrovicu, prekinule cestu Plitvička Jezera-Slunj i opkolile Vrhovine. Policijski su specijalci zauzeli čvor Gračac.
To je značilo veliku paniku srpske vojske u Lici, pa na današnji dan Hrvatska vojska oslobađa preostale velike dijelove Like.
6. kolovoza oslobođeni su Bruvno, Korenica, Vrhovine, Plitvička Jezera, Udbina i Donji Lapac, ostavljajući pri tome koridor neprijateljskim snagama za izvlačenje.
Velebit
Snage specijalne policije koje su s Velebita zauzele Gračac i okolicu, namjerno su se zaustavile 6. kolovoza da omoguće nesmetan prolaz srpskih snaga iz Kninske krajine i šire, kao i civila, žena, djece i staraca koji su odlučili otići sa svojom vojskom preko Donjeg Lapca u Bosnu.
Takav vojnički i ljudski potez smanjio je broj žrtava na neprijateljskoj strani na minimum, osobito među nevinim civilima.
Dalmacija (Sektor jug)
Borbe u ovom sektoru su gotovo prestale, a hrvatske snage su se zaustavile da omoguće prolaz razbijenim i demoraliziranim srpskim snagama.
Hrvatska vojska ulazi u Benkovac (koji je opkolila već dan ranije) i Kistanje, kao i veće dijelove okupiranog teritorija Južnog sektora.
Iz smjera Zadra, hrvatske snage su napredovale pravcem Škabrnja-Smilčić.
6. kolovoza 1995. – potpuno razbijen koncept Velike Srbije i stvoreni uvjeti za oslobođenje Bosne i Hercegovine
Ovakav razvoj ratnih događanja, katastrofalan vojni poraz u Južnom sektoru 5. kolovoza i isti takav poraz 6. kolovoza u Sjevernom sektoru, značio je definitivan raspad srpske fašističke tvorevine tzv. SAO Krajine. Ujedno, to je stvorilo pozicije Hrvatskoj vojsci, Hrvatskom vijeću obrane i Armije BiH da u sljedećim danima krene u oslobađanje velikih dijelova susjedne države Bosne i Hercegovine.
Hrvatska je proživljavala svoje najsvjetlije i najradosnije dane u povijesti.
Na priloženoj karti mogu se vidjeti smjerovi prodiranja hrvatskih snaga (narančasto) i bosanskih snaga iz Bihaća (zeleno).
