Sama mogućnost da neka strana ili bilo koja druga banka ostvaruje ikakav utjecaj na spomenute ključne državne institucije u svakoj bi državi EU izazvalo trenutno djelovanje cjelokupnog sustava koji skrbi o nacionalnoj sigurnosti zemlje. U Hrvatskoj se o ovoj mogućnosti uopće ne raspravlja, možda jer je vrijeme godišnjih odmora.
To bi za Hrvatsku zemlju apsurda moglo biti nekakvo objašnjenje, jer bilo kakvog racionalnog razloga da se državni suverenitet štiti i od potencijalnih ugroza, nema i ne može biti. Prije nekoliko dana na vidjelo je izašlo kako se u sklopu sudskog postupka u Klagenfurtu protiv bivšeg čelnika Hypo Alpe Adria Banke Josefa Kirhera zbog otuđivanja 1,7 milijuna eura, utvrdilo da je dio novca, 630.000 eura, kao mito završio kod nekoliko hrvatskih političara.
Jedan od njih je član Državnog izbornog povjerenstva u dva mandata Josip Vresk. Vresk je na sudu rekao kako potvrđuje da je od Alexa Kropiuniga od od kraja 2006. godine do svibnja 2007. godine tri puta dobio po 70.000 eura u gotovini. Ukupno sam dakle od Alexa Kropiuniga dobio 210.000 eura. Kod predaje novca su uglavnom, time mislim dva ili čak tri puta, osobno bili nazočni Danijel Ropus i Davorin Mlakar, odgovorio je Vresk na pitanje suca. Na pitanje jesu li i Danijel Ropus i Davorin Mlakar također dobili novac od Alexa Kropiuniga Vresk je odgovorio da je barem jednom osobno vidio da je Kropiunig Ropusu i Mlakaru predao novac u omotnici.
Branko Hrvatin nezamjenjivi, pouzdani kadar iz bivšeg sustava
Predsjednik DIP-a Branko Hrvatin, gostujući u Dnevniku, rekao je kako je Josip Vresk dostavio DIP-u dopis sa zdravstvenom dokumentacijom u kojoj navodi da trenutačno ne može sudjelovati u radu DIP-a zbog zdravstvenih problema. Nije želio komentirati činjenicu da je Vresk priznao austrijskim istražiteljima da je primio novac od Hypo banke za određene projekte u Hrvatskoj i utjecaj na HNB – i to kad je već bio član DIP-a.
Branko Hrvatin rođen je 1959. godine u Labinu, gdje je završio osnovnu školu. Potom se s čitavom obitelji preselio u Zagreb. Njegov otac je kao provjereni partijski kadar unaprijeđen na republičku, a kasnije saveznu razinu – kao posljednji predsjednik Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. U posljednjim danima socijalističke Jugoslavije uspješnu karijeru počeo je graditi i njegov sin Branko.
Danas je Branko Hrvatin predsjednik Vrhovnog suda ni manje, ni više, nego jedanaestu godinu, a jednako dugo je i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva.
Objašnjenjem kako je Vreska postavio Sabor i jedino ga Sabor može razriješiti, Hrvatin vrijeđa elementarnu inteligenciju građana, jer je poznato da je Sabor raspušten. No u javnosti nema medijskog pritiska da se zbog ovog eklakantnog primjera kršenja svih mogućih moralnih načela, Vreska prisili na ostavku, kao što to očito niti Hrvatinu ne pada na pamet. Svojom izjavom kako „ne želi komentirati činjenice“, Hrvatin implicitno podupire Vreska.
Kako je vidljivo iz Vreskove izjave i Davorin Mlakar novi sudac Ustavnoga suda iz kvote HDZ-a, kojega je svojim glasovima u Saboru podupro i SDP, također je primio mito. Ovim se primjerom najbolje može oslikati priroda onoga što bi Hrvatskoj donijela tzv. Velika koalicija, dvije stranke HDZ-a i SDP-a.
Slučaj Vresk razotkriva bijedu hrvatskih institucija i moralno dno koje je dosegnula hrvatska privilegirana elita
Vresk je naime austrijskoj policiji priznao da je utjecao na vrh HNB-a pri davanju suglasnosti za prodaju Hypo banke bavarskoj BLB banci tijekom ljeta 2007. Vresk je očito bio uspješan jer HNB, nakon početnog odbijanja, početkom listopada 2007. ipak daje suglasnost za prodaju Hypo banke Bavarcima. U svjedočenju pred istražnim povjerenstvom Hypo banke 2014. Vresk je banci nudio usluge u vrhu hrvatskog pravosuđa.
Još koncem 2011. saborski zastupnik HDZ-a dr. Goran Marić javno je progovorio o poziciji HNB-a unutar hrvatskoga društva. Pitao je što HNB-u predstavlja brojka od 37,9 milijuna kuna koju HNB vodi pod stavkom „ostali troškovi zaposlenika“.
Uskoro je javnost doznala što je HNB osigurao za svoje privilegirane i nedodirljive djelatnike, njih šestotinjak koji ne znaju za krizu koja je teško pogodila Hrvatsku.
U jednoj godini HNB je za tjelovježbu zaposlenika isplatio 430 000 kuna, a nekim od sportova bavilo se 245 zaposlenika HNB-a. HNB je platio i 17 tisuća kuna za korištenje bazena u okviru Sportskog centra Mladost koji je otvoren za sve zaposlenike. HNB je također tijekom jedne godine poslao 27 zaposlenika na tečaj engleskog, a neki su pohađali tečajeve francuskog, njemačkog i talijanskog jezika za što je plaćeno 269 000. Još 269 000 kuna plaćeno je i za poslijediplomsko obrazovanje sedam zaposlenika.
Iako HNB ima 11 ugostiteljskih objekata, HNB s tvrtkom Adria Gastro na godišnjoj razini sklapa ugovore vrijednosti 2,6 milijuna kuna, a taj novac odlazi na usluge ugostiteljskog osoblja.
Uz sve te pogodnosti, HNB-ovi zaposlenici imaju plaće veće od 9 tisuća kuna, a uz to dobivaju nagrade i različite stimulacije. HNB subvencionira mjesečnu kamatu na stambeni kredit u iznosu od 4,5 posto. A među onima koji koriste subvencije za kamate i tri su viceguvernera – Vedran Šošić, Michael Faulend i Neven Barbaroša. Prema podacima iz njihovih imovinskih kartica, Šošić ima plaću 30.699 kuna neto, Faulend mjesečno prima 29.560 kuna neto, dok je plaća Barbaroše 31.234 kune neto. Iako je 2012. obustavljeno sklapanje ugovora sa zaposlenicima o subvencioniranju kamate, subvencije se i dalje isplaćuju slijedom dotad preuzetih obveza.
No, to nije sve jer je u jednoj godini 194 zaposlenika HNB-a dobilo stimulaciju u neto iznosu od milijun kuna, odnosno svaki nagrađeni zaposlenik dobio je 5100 kuna.
Tako u Hrvatskoj izgledaju takozvane neovisne institucije, u kojima dužnosnički mandati traju desetljećima, a neovisni su samo spram vlastitih građana koji ih plaćaju i države u kojoj djeluju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
