Na današnji dan se 1944. godine dogodio jedan od najvećih zločina na hrvatskim prostorima – masakr u selu Lipa u općini Matulji u blizini Rijeke. Masakr su počinile zajedničke nacističke i fašističke snage Nijemaca, Talijana i Srba.
Tijekom dva sata mučeno je, ubijeno i spaljeno 280 Hrvata, od kojih čak 72 djece. Najmlađa žrtva Bosiljka Iskra, imala tek šest mjeseci, a najstarija žrtva bio je Anton Juričić, ubijen u 83. godini.
Prema sudskom postupku kasnije zarobljenog talijanskog fašista iz postrojbe u Rupi, Ubmerta Scalle, masakr u Lipi izvršilo je 150 vojnika: 80 njemačkih, 40 talijanskih fašista, te 30 srpskih četnika. U Hrvatskoj se o ovom događaju, osim u nekim dijelovima Kvarnera i Istre, gotovo ništa ne zna. O njemu se ne uči u školi, njega se ne spominje u povijesnim knjigama, on se ne navodi kao primjer klasične odmazde nad nevinima u Drugome svjetskom ratu na ovim prostorima.
O tom pomalo zagonetnom događaju, zbog svega onoga što mu je prethodilo, što je slijedilo nakon njega, prenosimo tekst koji je prije nekoliko godina objavljen u Glasu koncila:
Lipe imale 1944. točno 92 kućna broja, petstotinjak mještana isključivo hrvatske nacionalnosti koji su živjeli uglavnom od poljoprivrede i radova u šumi prodajući u Opatiji, Rijeci, Klani i drugim većim okolnim mjestima ogrjev, te da je na samome ulazu u selo nedaleko od seoske crkve bila talijanska vojarna.
Budući da je talijanska vojska bila okupatorska, neki su se mještani slobodarskoga duha, kao istinski rodoljubi, katolici i antifašisti, priključili partizanskim postrojbama bez bilo kakvih ideoloških motiva, što pojednostavljeno znači da su bili antifašisti, ali nisu bili komunisti. Zbog toga su talijanski vojnici čak trideset i dva puta nasilno upadali u selo, oružjem sabirali mještane, maltretirali ih i ispitivali o partizanima, ali nikada nitko nije bio ubijen!
Međutim, partizanske postrojbe su tih dana napali u blizini Lipa grupu njemačkih vojnika što je bio signal za zajedničku neljudsku odmazdu nacista, fašista i četnika.
Toga je dana za nepuna dva sata cijela Lipa gorjela, ostala je samo crkvica sv. Jelene, istina opljačkana, ali čitava. Spaljeno je svih 135 kuća i gospodarskih zgrada, a po seoskim kućama ubijen je dvadeset i jedan mještanin. Ostale su seljane nacisti sakupili i poveli tobože u logor cestom prema Rupi.
Na samome izlasku iz sela kod posljednje kuće, znane kao »Kvatirkina kuća«, oduzeli su im zavežljaje i nagurali ih u nju, a onda je zapalili. Može se samo pretpostaviti kakav je to užasan prizor bio jer su, prema svjedočenju nekih mještana, uz vapaje i krikove neki roditelji pokušavali svoju djecu baciti kroz prozor, no zlodusi uobličeni u vojničke odore bacali su ih nazad u veliki oganj ili su ih dočekivali oštricama bajuneta. Na zgarištu su ubrzo ostali samo dijelovi pougljenih ljudskih ostataka. Kao i svi patološki umovi ovoga svijeta, zločinačka je vojska ovjekovječila svoje »junaštvo«, pa su u njemačkom Državnom arhivu pod br. 1011-005-0046 od 02 do 08 sačuvane fotografije koje pokazuju vojnike kako odlaze s mjesta zločina.
Danas je u obnovljenoj zgradi seoske škole smještena memorijalna zbirka koja podsjeća na zločin, a na nekadašnjem zgarištu, gdje je većina mještana stradala, podignut je spomenik s imenima svih nevinih žrtava.
Nad spomen-obilježjem dominira križ a ispod njega zvijezda petokraka, što je kao svojevrstan kompromis učinjen 1991.
Naime, najprije je odmah nakon završetka Drugoga svjetskog rata Roko Ujčić postavio križ, a o njegovim motivima danas govori njegova kći »mežnarica« Milojka Božić:
»Moj se otac Roko, istina, nikada nije slagao s komunističkim ideologijom i sustavom, ali je bez obzira na to bio uvjeren kako nema nikakvog smisla na spomen-obilježje stavljati zvijezdu petokraku jer žrtve, njegovi sumještani, posebice djeca, nisu imali nikakve veze s komunističkom ideologijom koju je predstavljala crvena zvijezda. Budući da su sve žrtve bili katolici te da je taj komunistički simbol kod nas predstavljao i borbeno bezboštvo, što se ne mora posebno dokazivati, on je postavio željezni križ koji je načinio od gromobrana. Stalno je tvrdio da pobijeni Lipljani nisu dali živote za zvijezdu, no mjesne su vlasti taj križ ubrzo skinule i postavile upravo petokraku. Međutim, netko je opet postavio križ tako da su se zvijezda i križ nad zajedničkom kosturnicom smjenjivali nekoliko puta. Sadašnji sam križ kupila i postavila ga nakon osamostaljenja Hrvatske i odlaska komunističkih vlasti, no nisam htjela ništa rušiti, tako da su danas križ i zvijezda skupa. Mi smo oduvijek bili vjerni katolištvu, Crkvi, molitvi i crkvenim običajima, ali nas u svemu tome začuđuje da se o zločinu tako malo zna, iako je on u prosjeku ili postocima stravičan.«
