Na današnji dan 1992. godine napadom srpskih snaga na planinski prijevoj Korićinu između Livna i Glamoča započela je bitka za Livno.
Cilj srpskog napada bio je ovladati Livnom i spojiti se sa snagama u dolini Neretve na koju su jurišali i sa istočne strane napadima na stolački i neumski kraj, te zaokružiti svoj plijen u BiH i istodobno izbiti na Vaganj i pod topničko-raketnu kontrolu staviti Split i Sinjsku krajinu.
Napad JNA išao je na dva pravca, cestom Glamoč – Livno na Korićinu i iz polja od sela Dolac prema Strmici. Napad je vodio pukovnik Lisica, koji je prije toga vodio napad na Kupres i kuprešku visoravan gdje je srpska vojske stekla bitnu stratešku prednost osvajanjem tog područja koje je HVO vratio u hrvatske ruke dvije godine kasnije.
Ostvarenje tog plana – spajanja srpskih snaga na Neretvi s obje obale – dovelo bi u vrlo teški položaj sve Hrvate u Hercegovini, srednjoj Bosni, kao i Dalmaciji. Dubrovnik bi bio doveden u praktički bezizlazan položaj.
Glavni udar srpske vojske
Glavni je udar bio na Korićinu na kojoj su im oštećena dva tenka i izbačen iz stroja veći broj vojnika. Lisica prešućuje gubitke. On piše u svojoj knjizi „Komandant po potrebi“ nekonkretno i po principu da uspjehe pripisuje sebi, a neuspjehe podređenim časnicima. Na samom sektoru Korićine napad su odbili pripadnici SHUB-a (svehrvatska udarna bojna) 4. gardijske brigade “Pauci” te skupina HOS-ovaca iz Dalmacije. Zanimljivo je kako su oni taj napad odbili uz tek dva minobacača 82mm što ukazuje s kolikom su se požrtvovnošću borili.
Na Strmici im je ostao oštećen tenk M84 (uništen je nakon nekoliko dana jer ga hrvatske snage nisu uspjele izvući) i veći broj poginulih vojnika. Za neuspjeh na pravcu iz Doca, Lisica je optužio potporučnika koji se nakon poraza povukao sa svojim tenkovima čak i iz Glamoča, iako je sudjelovao u ratu u Hrvatskoj i imao borbenog iskustva.
Napad prema Strmici odbile su hrvatske snage predvođene bojnom Kralj Tomislav iz Livanjskog HVO-a (osobito važnu ulogu odigrala je protuoklopna skupina) uz skupinu specijalaca Alfi iz Zagreba te Zadrana i domaćih boraca iz Livna.
Zanimljivo je kako su i unutar samog grada Livna Srbi digli oružanu pobunu, a njihov broj od dva naoružana bataljuna nije bio nimalo beznačajan.
Za obranu šireg područja Livna bio je zadužen (tada pukovnik) Gotovina koji je ’92. bio postavljen za zapovjednika snaga HVO-a Općinskog stožera Livno.
