1991. godine Hrvatska proglašava neovisnost od federalne i komunističke Jugoslavije što je ubrzalo već ionako zategnute odnose između Hrvatske i velikosrpskih ambicija iz Beograda te komunističke JNA.
Poseban problem su predstavljale brojne vojarne JNA u Hrvatskoj od kojih je veliki broj, nimalo slučajno, bio stacioniran u velikim hrvatskim gradovima s brojnim postrojbama i teškom naoružanjem. Hrvatska u to vrijeme nije imala teškog oružja niti vojske, već samo aktivni i pričuvni sastav Zbora Narodne Garde i policijskih snaga.
Stvari su ubrzale i događaji u Sloveniji gdje se komunistička vojska JNA kratkotrajno sukobila sa slovenskim obrambenim snagama, kao i eskalacija sukoba i pobuna hrvatskih Srba od istočne Slavonije do Dalmacije. Hrvatske snage, tek u razvoju i formiranju, uz pomoć Narodne zaštite blokirale su vojarne jugoslavenske vojske kako ne bi mogle neometano izaći u neokupirani dio Hrvatske. To im je bila namjera, kao i predati taj teritorij u ruke pobunjenih Srba koji su već okupirali više od 30% hrvatskog teritorija uz pomoć JNA. Veliki problem komunističke JNA bila su masovna dezerterstva ne-Srba kao i pojedinih Srba koji nisu htjeli ići u rat za velikosrpske imperijalne ciljeve.
Borbe za vojarne u rujnu 1991. godine
Glavnina napada na vojarne odigrala se od 14. do 19. rujna 1991. U tih šest dana, 36 vojarni i skladišta i 26 drugih vojnih lokacija su bile zarobljene ili su se predale. 22. rujna predala se vojarna sa posadom u Varaždinu, a 27. rujna, plan Bilogora je pokrenut, koji je završio zarobljavanjem bjelovarske i koprivničke vojarne.
Neka skladišta oružja su bila bombardirana od strane zračnih snaga JNA nakon pada, ali su lokalno organizirane hrvatske jedinice Narodne zaštite bile vrlo efektivne i brze u prebacivanju najvrjednije opreme na druge lokacije. Barem pet vojarni je bilo tako bombardirano.
Zarobljavanje tenkovskog korpusa JNA u Varaždinu i Bjelovaru
Uz Zagreb, vojarna Varaždin bila je najveća u Hrvatskoj – sjedište 32. Korpusa JNA. Vojarna je blokirana u noći 13 na 14. rujna, te joj je odsječena struja, voda i zalihe. Borbe su počele 15. rujna bombardiranjem zrakoplova JNA na uzletište Varaždin. Kako se stanje pogoršavalo, sve je više vojnika dezertiralo iz vojarne i došlo je i do sukoba unutar same vojarne. Nakon toga su tenkovi i topništvo iz vojarni upućeni gađati civilne mete te su mnoge kuće uništene i počele su opće borbe. Nakon tjedan dana sporadičnih borbi, a da poštedi svoje ljude, zapovjednik vojarne general Vladimir Trifunović je predao vojarnu 22. rujna. Ironično, to mu je zaradilo prijezir sa obje strane. Hrvatska ga je osudila u odsutnosti na 15 godina zatvora radi uništenja grada, dok ga je Srbija osudila na 11 godina radi izdaje. Dobitak iz vojarne je bio impresivan: 74 T-55 tenkova, 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24 100 mm protutenkovskih topova, 72 minobacača od 120 mm i druga teška oprema bili su zarobljeni. Tijekom borbi, 6 ljudi je poginulo (3 civila, 2 JNA vojnika i 1 Hrvatski vojnik) i 37 je ranjeno.
Bjelovarska vojarna “Božidar Adžija” na Vojnoviću u samom gradu i objekti JNA u okolici Bjelovara bili su blokirani i napadnuti od strane hrvatskih snaga. Vojarna je bila dom 265. oklopno-mehaniziranoj brigadi i bila je zarobljena 29. rujna kao dio operacije Bilogora. Jedan od časnika JNA, major Milan Tepić, odbio je predati jedno izolirano skladište (Barutana u šumi Bedenik oko 5 km od središta Bjelovara). Nakon kraće borbe Tepić je naredio vojnicima da se predaju, a sam je ostao u skladištu. Prilikom ulaska hrvatskih snaga u objekt, 29. rujna u 10 sati i 17 minuta, aktivirao je eksploziv i uništio dio skladišta, u kojem se nalazilo 170 tona eksplozivnih sredstava. U eksploziji je naravno i sam poginuo, kao i 11 hrvatskih vojnika. Zarobljavanje ostalih skladišta je bio veliki uspjeh za hrvatske snage, kako je zarobljena oprema uključivala 78 tenkova T-55 i 80 oklopnjaka
Posljedica rujanskog zauzimanja vojarni – preokret tijeka rata za slobodu
U vrijeme početka rata, Hrvatske su snage imale kroničan nedostatak opreme. Procjene govore o tenkovskoj snazi od jadnih 15 tenkova (glavnina iz 2. svjetskog rata: američki Shermani i sovjetski tenkovi T-34), protiv skoro 2000 tenkova JNA. Zarobljavanje vojarni popunilo je inventar HV-a vrijednom opremom. Samo Bjelovar i Varaždin su Hrvate opskrbili s više od 140 tenkova, ili oko 7% ukupne tenkovske snage JNA, što je nagrizlo inače golemu prednost JNA.
Nakon toga, Hrvatske je uspjela oformiti svoju prvu tenkovsku bojnu od tenkova T-55 u listopadu, odlično ostvarenje za razdoblje od samo par tjedana.
Zarobljeni tenkovi, topništvo i protutenkovsko naoružanje pomogli su zaustaviti daljnje napade JNA u Hrvatskoj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
