Posljednjih mjeseci došlo je do značajnog zaziranja od predloženog novog testa za otkrivanje Downovog sindroma kod djece prije rođenja, piše Lifesitenews.com. U Velikoj se Britaniji 92 % djece kojima je dijagnosticiran Downov sindromom nikada ne rodi jer se roditelji odlučuju na pobačaj. Pred britanskim parlamentom u travnju, održan je prosvjed osoba s Downovim sindromom koji se protive usvajanju najnovijeg zakona koji predviđa uvođenje nove dijagnostičke metode “skeniranja” nerođenih, radi otkrivanja Downova sindroma.
Negativne reakcije temelje se prvenstveno na očiglednom uvjerenju da će novi neinvazivni prenatalni test (NIPT) vrlo vjerojatno dovesti do povećane stope pobačaja nerođene djece s Downovim sindromom. Kampanja pod nazivom „Don’t Screen Us Out„ vjeruje da će to rezultirati s više od 92 pobačaja godišnje.
Prošlog tjedna SPUC je izvijestio da je Sally Phillips, zvijezda filma Dnevnik Bridget Jones, izrazila veliku zabrinutost u vezi predloženog novog testa. Gđa. Phillips, čije najstarije dijete ima Downov sindrom, predložila je da se prenatalni test za otkrivanje invaliditeta treba u potpunosti ukinuti, jer je to protiv načela uključivosti društva.
Dominic Lawson
A sada se još jedan ugledni roditelj izjašnjava protiv novog testa.
Dominic Lawson, novinar Daily Maila, iskoristio je svoju kolumnu za usporedbu novog testa za utvrđivanje Downovog sindroma s “državnim pokroviteljstvom eugenike”. Kolumnist, inače sin bivšeg kancelara Nigela Lawsona i brat Nigella Lawsona, slavnog TV kuhara, ima kćer s Downovim sindromom.
On piše: “Odjel za zdravstvo je u procesu odobrenja plana za stvaranje svijeta u kojem će ljudi poput moje najmlađe kćeri prestati postojati.“
Nikakva novost
G. Lawson nastavlja objašnjavajući da diskriminirajući stavovi prema ljudima s Downovim sindromom nisu nikakva novost: “Prvi put sam stekao utisak o [takvim stavovima] nakon rođenja svoje kćeri, Domenike, prije skoro 21 godinu, 1. lipnja 1995., nakon što sam objavio da ona ima Downov sindrom”.
“Iznimno popularna ex-NHS medicinska sestra i stravična tetka Claire Rayner napisala je članak u kojem nas kritizira zbog nepodvrgavanja prenatalnom testu. Izjavila je da ‘Lawsonovi neće sami plaćati punu cijenu svog odabira’, već da će društvo morati snositi ‘teret’ života naše kćeri.”
“Život nevrijedan življenja”
“No to je, bojim se, točno onakva vrst argumenta kakav je koristio njemački akademik Karl Binding, čija je knjiga ‘Dozvoliti uništenje života nevrijednog življenja’, imala ogroman utjecaj u pripremi podloge za kasnije programe nacista za obavezno provođenje eutanazije kod mentalno zaostalih osoba”.
“Naravno, NHS (National Screening Committee) ne predlaže eliminaciju hendikepiranog nerođenog djeteta bez potpune suglasnosti roditelja. No ovdje postoji velik pritisak da se učini ‘ispravna stvar'”.
Pritisak na roditelje
Lawson također naglašava da su iskustva vezana uz ove teme razmijenjena među velikim brojem roditelja, što je prikazano kada je BBC puštao selekciju komentara javnosti o anti-prenatalnom testiranju. Među mnogim koji se ističu, evo jednog od Heather iz Livingstona:
“Rečeno mi je da moja kćer ima Downov sindrom otprilike u dvanaestom tjednu trudnoće i svaki liječnik i ginekolog kojeg sam srela pokušao me uvjeriti da je pobačaj najbolja opcija. To su mi nudili i u 26. tjednu trudnoće! Jedan od razloga koji mi je naveo hladnokrvni savjetnik je bio ‘da su ove bebe teret za NHS’“.
National Screening Committee /Nacionalni odbor za probir
Kao što to ističe Lawson, NSC (koji je odobrio novi test) ne prezentira točno stajališta ljudi s Downovim sindromom, ili njihovih roditelja. Nitko u odboru nema dijete s Downovim sindromom, niti je tamo bio ikakav predstavnik roditelja takvog djeteta.
Možda je to razlog zbog kojeg odbor, čini se, ima tako negativno viđenje Downovog sindroma, s obzirom da su oni potpuno nesvjesni stvarnosti življenja s djetetom s takvim poremećajem. Oni su vjerojatno također nesvjesni rada objavljenog u časopisu American Journal of Medicine 2011, pod nazivom Auto-percepcija ljudi s Downovim sindromom.
Sreća i blagostanje
Na temelju ispitivanja gotovo 300 ljudi s poremećajem, u dobi od 12 i više godina, autori su zaključili da “približno 99 posto ljudi s Downovim sindromom pokazuje da su sretni (zadovoljni) sa svojim životom, 97 posto ispitanika izrazili su da im se sviđa tko su i 96 posto ispitanika je izrazilo zadovoljstvo svojim izgledom”.
I doista, gospodin Lawson može posvjedočiti činjenicu da je njegova kći jedno od najsretnijih ljudi koje poznaje:
“Znalo me smetati, kada bih rekao ljudima da imam dijete s Downovim poremećajem, jer znao bih da ću dobiti odgovor: “Oh, ona je tako sretna, zar ne?“, kao da ističu obilježje neke određene pasmine pasa”.
“No ovo je jedna generalizacija koja ima (svoju) utemeljenost. Naravno, Domenika ima različita raspoloženja, kao što ih svi mi imamo. No ja sam neprekidno motiviran njenim osobnim čistim životnim entuzijazmom, a da ne govorim o njenoj neiscrpnoj sposobnosti da gotovo u svemu vidi komičnu stranu.”
Lawson je završio postavljanjem dirljivog pitanja: “Bi li svijet bio bolje mjesto bez ljudi s Downovim sindromom? Bez ljudi poput moje kćeri? Kakav je zločin počinio itko od njih da bi se ovo pitanje uopće postavljalo, čak i da se na to pristane, od strane vlade?”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
