Bio je Uskrs, još uvijek smo u vazmenoj osmini i baš sam si razmišljala da bih možda trebala pisati nešto tematski. Ipak, Isus je pobijedio smrt! No, nekako nisam baš taj tip, makar vidim da se sve više i više vidi njegova pobjeda. Ljudi, barem nekolicina njih ima, reakcije koje me impresioniraju, koje su meni bile neočekivane (ah, taj mi je fejsbuk kao more inspiracije)!
Već mi je nekoliko tjedana na pameti jedna čudna, pomalo i prosta tema i zapravo tek sada je dozrijelo vrijeme za nju.
I tako, sjedila sam u čekaonici kod doktora. Bila je gužva, more ljudi. Čitala sam svoju literaturu na mobitelu dok mi se nije istrošila baterija, s par posto baterije spremila sam ga u torbu i počela kopkati po ponuđenim časopisima. Nekako mi je Cosmo pao pod ruku, pa reko kad je već tako idem ga malo prolistati makar je naslovnica vrištala samo o seksu i … takav je bio ostatak spomenutog časopisa: seks ovako ili onako, orgazam s jednim dečkom, ili s nekim drugim, možda čak i trećim – kao u onoj bolesnoj reklami “moraš ih skupiti sveeee”, mastrubacije, neki novi fetiši, kako zadovoljiti svoj dečka / muškarca… i tak, da ne nabrajam.
Normalne stranice su bile one modne – kombinacije raznih prekratkih poluprozirnih haljinica (makar se meni čini da su to više majice) u kombinaciji sa štiklama u kojima se jedino možeš ubiti, sumnjam da su zapravo “hodive”, ali možda je problem samo u meni jer baš i ne volim štikle. I ok, mogu shvatiti. To je današnji svijet, to je ono za što se bore neki moji prijatelji i poznanici – za ljubav, toleranciju, slobodu govora, seks i orgazme bez tabua. Ok. Ono što je mene ekstra sablaznilo je stranica sa pitanjima i odgovorima. Jedno od pitanja je bilo jedne mlađahne djevojke koja je zaljubljena u svog kolegu s posla, a on je zaručen. Odgovor koji je dobila je zastrašujući: “Zavedi i razvedi”! Zar stvarno “zavedi i razvedi”? Zar smo stvarno došli do toga da ne poštujemo nikoga osim samih sebe, da djeci dijelimo takve glupave savjete? Tko je to uopće odobrio da se tiska? Hoće li taj netko svojim savjetom snositi posljedice koje će se dogoditi? Jesu li ti ljudi svjesni svojih napisanih riječi? Ili, jesu li svjesni da svaka naslovnica njihovih časopisa poziva jedino i isključivo na seks: Bum, tras, seks!, Goli i spontani, Vrući seks meni, Gatanjem sline za onog pravog… da ne nabrajam dalje jer mi je pomalo i muka.
Nekako sam mislila da ipak malo više starijih cura to čita, no malim istraživanjem došla sam do zaključka da ga čitaju i curke od 14-15 godina pa nadalje. Na tome odrastaju nečije curice i djevojke; one koje će danas – sutra biti nečije žene, možda. Ako ih ovaj svijet i mediji ne unište do kraja.
I onda pomalo dolazim do svojih poznanika iz prvog odlomka, koji me iznenađuju svojim istupima. Ipak, neke stvari su im počele smetati, malo po malo – makar ja ne razumijem zašto? Jer, baš su se oni borili za to. Zašto ih sada smetaju objavljene skoro gole slike u nekom teen – časopisu mankeneke koja zapravo nije žensko nego muško, tj. promijenio je spol iz muškarca u ženu ili… ne znam – ja se pogubim, jer zapravo više ne znam što je to jadno Božje biće. Zašto te odjednom smeta da većina dječaka koja su taman ušla u pubertet šminkaju oči, oblače crne, uske, šljokičaste tajice i stavljaju gela za kosu koliko neki frizerski salon ne potroši u godinu dana. Evo, zašto te to smeta? Pa poštujmo različitosti, nemojmo suditi, budimo puni ljubavi i tolerancije – ali pod jednim uvjetom – dok se to ne tiče njihove djece! Kad se počne ticati njihove djece, onda to više nije dobro, ali nije niti Bog dobar. Pa što vam je, ljudi moji, onda dobro? Za jedno se morate odlučiti! Ili za ovaj svijet – ili živjeti ludost s Bogom, jednostavno je.
Moji klinci su još relativno mali, makar je pubertet sve bliže i bliže. Nadam se, zaista se nadam, da ću im do tada uspjeti objasniti i dokazati koje su prave vrijednosti života. Također, objasniti im da te definiraju stvari koje gledaš, stvari koje čitaš, stvari koje činiš, stvari koje oblačiš, riječi koje izgovaraš, geste koje pokazuješ…
U svakom slučaju, bolje je uzeti sjekiru i cijepati drva, nego čitati takvu štampu. I bolje je (nemojte me suditi) tih 25 kn ili koliko već košta taj časopis, potrošiti mjesečno na pivu, više dobra će izići za bubrege nego riječi ovakvih časopisa za srce.
Vjera je ludost, ludost izvan ovog svijeta, i ja se prva neću odreći te ludosti jer volim živjeti ludost. Ludost naviještanja, ludost kritike – svaki dobar kršćanin mora biti lud i kritičan.
“Bogu se svidjelo spasiti vjernike po ludosti propovijedanja.”
1 Kor 1,21
