Park prinčeva, “hram nogometa” u Parizu svakako nije najveći nogometni stadion u Francuskoj, no, bio je sve do izgradnje Stade de France, koji je sagrađen za SP 1998. godine, nacionalni stadion. Kapacitet stadiona govori da na njega ne može stati 50 000 ljudi, no, to ne znači da se ne radi o prekrasnom nogometnom zdanju čija povijest seže u 19. stoljeće. Naime, sam stadion i teren pripadaju Gradu Parizu, koji je toga svega vlasnik, no, ime stadiona Park prinčeva je ime okolnoga područja iz 18. stoljeća. Sve je to u davna vremena bila šuma koja je pripadala kraljevskoj obitelji.
Spomenimo da se stadion nalazi u jugozapadnom dijelu Pariza i da se tijekom povijesti na njemu odigralo i nekoliko finala europskih nogometnih kupova, što također svjedoči o bogatoj povijesti ovog stadiona koji bi, da može pričati, imao što reći te ispričati jednu zanimljivu priču.
Od 15 sati Park prinčeva ugostiti će hrvatske prinčeve, nogometaše kraljevskog znanja, poput Luke Modrića i društva, s druge strane hrvatske prinčeve pokušati će zaustaviti u pokušaju prodora prema osmini finala, iako i nakon utakmice, ako bi rezultat bio loš, postoje još neke šanse za prolazak skupine, paše sultana Fatiha Terima, kome ipak bolje stoji nadimak Imperator, kako ga zovu u Turskoj zbog načina na koji vodi reprezentaciju i zbog čvrste duscipline koju zagovara.
Kad smo kod Parka prinčeva krajem osamdesetih, u posljednjoj sezoni igranja za zagrebački Dinamo, zajedno s Dinamom na Parku prinčeva prijateljsku utakmicu igrao je legendarni Marko Mlinarić. Toliko je oduševo Francuze da su naslovnice hrvatskih medija ( Sportske novosti ) i nekih francuskih medija glasle: “Park prinčeva pljeskao Mlinariću!” Vrlo brzo nakon toga Mlinka je napustio Dinamo i otišao u – Francusku.
Neka danas zaplješću gledatelji na ovom stadionu Vatrenima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
