Sloboda od međuvršnjačkog nasilja od presudne je važnosti za budućnost u kojoj svako dijete mora odrastati u zdravim uvjetima koji mu omogućuju kvalitetno obrazovanje, kulturnu osjetljivost i zaštitu od zanemarivanja, zlostavljanja i iskorištavanja, poručeno je u četvrtak s okruglog stola.
Na okruglom stolu su o hrvatskim iskustvima govorili predstavnici obrazovnih institucija, socijalnih ustanova, odnosno domova u kojima su smještena djeca bez roditeljske skrbi, pravnici i predstavnici civilnih udruga posvećenih prevenciji međuvršnjačkog nasilja.
Kako smanjiti međuvršnjačko nasilje
Glavni je cilj kako smanjiti međuvršnjačko nasilje te kako, ako do njega dođe, pomoći djeci i roditeljima, ali i čitavoj zajednici, naglasila je sutkinja Županijskog suda u Zagrebu Lana Peto Kujundžić poručivši da su djeca posebno ranjiva skupina.
Hrvatska je prihvatila niz europskih dokumenata i preporuka, među njima i da se što manje djece zbog neadekvatnog ponašanja smještaju u posebne odgojne institucije, odnosno da im se kao i njihovim roditeljima pomogne na druge izvaninstitucionalne načine, naglasila je Peto Kujundžić.
U širem smislu, nasilje je svjesna okrutnost usmjerena prema drugima s ciljem stjecanja moći, i to nanošenjem psihičke, odnosno fizičke boli. Nasilje među djecom – bullyng može se podijeliti u više oblika: fizičko, verbalno, emocionalno, seksualno, kulturalno i ekonomsko.
Vrste nasilja među djecom
Fizičko nasilje je najuočljiviji oblik, dok verbalno nasilništvo podrazumijeva vrijeđanje, širenje glasina, stalno zadirkivanje, ismijavanje. Emocionalno nasilje podrazumijeva namjerno isključivanje žrtve iz zajedničkih aktivnosti razreda ili dječje grupe, kao i ignoriranje.
Seksualno nasilje uključuje neželjeni fizički kontakt i uvredljive komentare. Kulturalno nasilje podrazumijeva vrijeđanje na nacionalnoj, religijskoj i rasnoj osnovi. I na kraju, ali ne manje važno, ekonomsko nasilje uključuje krađu i iznuđivanje novca.
O međuvršnjačkom nasilju u odgojnim domovima za djecu i mladež govorila je Ivana Sekol s Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku ističući kako su dva provedena istraživanja pokazala da ih je oko 70 posto bilo uključeno u nasilje, kao žrtve ili kao počinitelji.
Njihov je postotak veći nego li onaj o međuvršnjačkom nasilju u školama, jer odgojni domovi kao ustanove u kojima se smještaju problematična djeca sami po sebi proizvode anomalije.
Subkultura u domovima za djecu i mladež
U domovima se često, naglasila je Sekol, razvija i domska subkultura, u kojoj se stvaraju klanovi koji imaju svoje “kodekse” i koji, zato što se osjećaju jačima, provode nasilje nad slabijima. Opravdanje nalaze i u lošem odnosu s osobljem doma, odnosno pedagozima i socijolozima, a svima je zajedničko da njihove frustracije i agresivno ponašanje proizlazi iz “zajedničke boli” jer su napušteni od roditelja , obitelji i sredine, naglasila je Sekol.
Većina učenika u razredu ili školi ne čini stalno nasilje niti su stalno žrtve nasilja. Mnogi su često u situacijama da promatraju svoje kolege kako se tuku, svađaju ili vrijeđaju. Učestala zabluda o učenicima “promatračima” je da ostanu neutralni ili da pokušavaju podržati žrtvu kada vide da se nasilje događa – oni se vrlo često uključuju i podržavaju jače.
O nužnoj prevenciji međuvršnjačkog nasilja govori i podatak da je 30 posto osoba koje izdržavaju ili su izdržale zatvorsku kaznu u djetinjstvu ili mladosti, sudjelovalo u međuvršnjačkom nasilju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
