Posljednjih godina raste broj slučajeva vršnjačkog nasilja. Prema podacima MUP-a do 2021. broj prijavljenih slučajeva međuvršnjačkog nasilja u Hrvatskoj bio je u kontinuiranom padu (503). No je prošle godine porastao na 644.
Broj počinitelja kaznenih djela vršnjačkog nasilja 2020. pao je na 268, no 2022. porastao je na 418, što je porast i u odnosu na pretpandemijsku godinu, kad ih je bilo 390. Pritom je od kaznenih djela međuvršnjačkog nasilja najzastupljenije bilo iskorištavanje djece za pornografiju (107 slučajeva). Potencijalno je indikativno to da je broj, ali i udio, počinitelja ženskog spola u vidljivom porastu. Dok ih je 2019. bilo 36 (devet posto od ukupnog broja počinitelja), prošle godine bilo ih je 59 (14 posto).
Ljudi su postali neosjetljivi
Pročelnica Katedre za razvojnu psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić kazala je za Tportal da uzroci dokumentiranja nasilja te objavljivanja tih videozapisa na društvenim mrežama nisu još uvijek toliko istraženi, ali se mogu povući paralele s cyberbullyingom.
>Njemačka: Skupina djevojčica satima mučila 12-godišnjakinju
Kuterovac Jagodić istaknula je da je za porast vršnjačkog nasilja jedna od ključnih stvari kombinacija stvarnog i virtualnog života.
“Želja da se promoviramo putem medija. Gledajući razne sadržaje i mnoge primjere slavnih osoba koje postaju slavne ne zato što su napravile nešto dobro, nego zato što rade nešto loše, djeca mogu dobiti poticaj da naprave nešto šokantno kako bi povećala svoju popularnost i istaknula se među vršnjacima, a to je mladima jako bitno”, naglasila Kuterovac Jagodić.
Dodaje da je prag tolerancije na šokantne sadržaje postao veći zbog stalne izloženosti takvim sadržajima. Kuterovac Jagodić ističe da su ljudi općenito postali neosjetljivi, desenzibilizirani na različite stvari, te da su nam potrebni jači podražaji da bismo dobili osjećaj uzbuđenja.
Roditeljski odgoj je ključan
Ističe da je jedan od ključnih problema izostanak roditeljskog nadzora nad djecom zbog čega su ona često prepuštena sama sebi te nisu sposobna ocijeniti što je dobro, a što loše.
Dodaje i da nasilje često dolazi kao reakcija na osjećaj nevoljenosti. Kuterovac Jagodić kaže da često želimo napasti žrtvu koja ima bolji društveni položaj od nas iz čiste zavisti.
>Buljan Flander: Vršnjačkog nasilja im više nego što se javno govori
“Roditelji u takvim slučajevima ne bi ni pod kojim uvjetima smjeli napadati žrtvu i prva naznaka takvog ponašanja trebala bi ih zabrinuti, a mi često znamo čuti izjave poput: ‘Bolje da je on napadač, nego žrtva’, ‘On će se meni znati snaći u životu’, kao da je to nekakva prevencija. Da ne bi postao žrtva, postaneš zlostavljač”, objašnjava.
Ističe i da roditelji trebaju osvijestiti to da za nasilno ponašanje ne može postojati opravdanje te je velika greška kad se zlostavljaču dopusti da opiše žrtvino ponašanje, izgled ili osobine kao razlog za agresivno ponašanje.
Zašto djeca postaju zlostavljači?
Novija istraživanja pokazuju da ima zlostavljača i među mladima s dobrim socijalnim vještinama – tzv. zlostavljača visokog društvenog statusa – s visokim samopouzdanjem, ali i manipulativnim sposobnostima. Oni pak zlostavljaju da bi potvrdili svoju moć, ali su sposobni i instrumentalizirati druge da bi umjesto njih obavljali taj “prljavi posao”.
“Uzroci nasilnog ponašanja u skupini onih s niskim samopoštovanjem često su u obiteljskoj dinamici. U obitelji postoji neravnoteža moći. Primjerice, zlostavlja ih stariji brat, starija sestra ili roditelji, onda oni zlostavljaju izvan kuće da dobiju kontrolu i nadzor barem u nekom segmentu života”, ističe Kuterovac Jagodić.
>Huligani pretukli 15-godišnjeg dečka ispred škole u Dugom Selu: Napadači već poznati policiji?
Uzroci mogu biti i psihički poremećaji, naznake psihopatskog ponašanja koje se kod djece manifestiraju kao okrutnost prema ljudima i životinjama, nedostatak empatije, neprihvaćanje odgovornosti za svoje ponašanje, izostanak osjećaja krivnje. Dodaje da se sve to kod djece može prepoznati već u vrlo ranoj dobi.
Kad je u pitanju porast zlostavljača ženskog spola, kaže da je prije bila puno veća spolna razlika u vrsti nasilnog ponašanja. Dok su dečki bili puno više uključeni u tjelesno nasilje, djevojčice su bile “aktivnije” u onom verbalnom i relacijskom (ogovaranje, isključivanje iz društva). Ta se razlika djelomično smanjila i zbog ravnopravnosti žena. Dodaje da se pokazalo da su posebno okrutne djevojčice koje su razvile površne vrijednosti, one kojima su izrazito važni izgled i popularnost.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
, a prošle godine porastao je na 644.){kind=link}