Nedavni slučaj nasilja među maloljetnim djevojčicama u Splitu otvorio je brojna pitanja i raspravu među stručnjacima. Tko snosi odgovornost i kako je došlo do porasta maloljetničkog nasilja, posebice među djevojčicama, pitanja su o kojima je Narod.hr razgovarao s prof. dr. sc Gordanom Buljan Flander. Prof. dr. sc Gordana Buljan Flander klinička je psihologinja, integrativna psihoterapeutkinja za djecu, adolescente i odrasle, stalna sudska vještakinja te utemeljiteljica i bivša ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba. Profesorica Buljan Flander naglasila je kako svjedočimo sve većem povećanju nasilja među djevojčicama, a za to smo odgovorni najviše mi odrasli. Djeca kopiraju odrasle koji su sve više okrenuti sebi i svojim potrebama.
Slučaj u Splitu govori o četiri djevojčice od 14 i 15 godina koje su zlostavljale druge dvije vršnjakinje. Djevojčice su sve snimile te objavile na društvenim mrežama. Nakon što se snimka proširila, očevici su prijavili slučaj policiji nakon čega je policija reagirala i uhitila počiniteljice. Profesorica Buljan Flander za narod.hr je otkrila moguće uzroke porasta nasilja među maloljetnicima. Kad je u pitanju prevencija nasilja među maloljetnicima tu je istakla ključnu ulogu društva i obitelji.
>Slučaj u Splitu otkrio porast nasilja među djevojčicama: Evo što o uzrocima kažu stručnjaci
Sve je više nasilja ne samo među dječacima, već i među djevojčicama?
Profesorica Buljan Flander ističe da da su djevojčice jednako izložene nasilju koliko i dječaci.
– Djevojčice su jednako kao i dječaci izloženi nasilju, sasvim normalno, ako pogledamo kako komuniciraju naši političari u Saboru, kako komuniciraju javne osobe. Dakle nasilje je nešto što je njima svakodnevnica, a mi smo njima modeli za oponašanje, mi smo njima modeli za identifikaciju. Tako da mene uopće ne čudi da je nasilje među mladima u porastu, tim više što zapravo mi ne činimo ništa po pitanju prevencije.
Reagiramo tek kad se nešto dogodi. Ono što je karakteristično za mlade osobe je da oni hoće biti popularni odmah, ovdje i sada. Oni hoće ”like” odmah, ovdje i sada, i što su oni nasilniji, to su zapravo među vršnjacima popularniji.
Negativni utjecaj medija
Profesorica Buljan Flander ističe kako u medijima nasilna djeca dobivaju naslovnice, dok ntko drugi, primjerice ako pobjedi na natjecanju iz matematike dobije neko zadnje mjesto.
– Pogledajmo kako je to u našim medijima. Nasilna djeca i nasilni mladi dobivaju odmah naslovnice, a kad netko pobjedi na nekom natjecanju, npr. iz matematike, dobije mjesto na kraju. Dakle mi odrasli smo ti koji smo njima ne samo modeli za identifikaciju, nego mi zapravo nagrađujemo nasilje i glorificiramo nasilne heroje.
A pošto oni u svojoj razvojnoj dobi funkcioniraju iz limbičkog sustava, dakle gdje je centar za nagrade, gdje moraju dobiti nagradu ovdje i sad, njima je nagrada ”like”.
>Rat, terorizam i nasilje: Kako o tome razgovarati u obitelji?
Promatrači nasilja
Buljan Flander tvrdi da je važno obratiti pažnju i na one koji nisu izravni izvršitelji nasilja, ali su promatrači, pasivno sudjeluju u nasilju.
– Kao što trebamo raditi s nasilnim mladima, dakle počiniteljima nasilnih dijela, trebamo raditi sa žrtvama. No ne smijemo zaboraviti tzv. promatrače, one koji djela nasilja ne čine, ali ih vide. Jako je bitno da država pokrene jednu sveobuhvatnu akciju preventivnih programa i mjera. Gdje bi se učilo djecu empatiji – ući u kožu druge osobe. Kako je toj žrtvi? Kako je nekome koga ismijavaš? Kako je nekome kome se rugaš?
Tim više što su društvene mreže omogućile kompleksno nasilje, kako naziva ga profesorica Bilić. A to je nasilje uživo, koje se onda još i snima te se proširuje dalje kako bi se žrtva još više ponizila.
>Koje se sve nasilje koje nema veze s obitelji svrstava u obiteljsko nasilje?
Sve veća okrenutost prema sebi kao moderni uzročnik nasilja
Na pitanje o uzrocima nasilja, osim nasilja u obitelji, profesorica Buljan Flander istakla je sve veći problem individualizacije – okrenutosti prema sebi i svojim potrebama.
– Meni se čini da je uzrok nasilja u sve većoj individualizaciji, sve većoj okrenutosti prema sebi i svojim potrebama. Mi stalno djecu učimo da su njihove potrebe važne, da ih trebaju zadovoljiti. Ali bi ih trebali naučiti da ih trebaju zadovoljiti na način da ne ugrožavaju tuđe.
Ja još radim i sa žrtvama i sa počiniteljima nasilja i znala sam raditi s djecom koja su navikla dobiti sve, koja moraju dobiti sve. Koja se ne znaju nositi sa frustracijama, koja se ne znaju nositi s neugodnim emocijama.
Društvene mreže utjecale su na porast nasilja među djevojčicama
Buljan Flander ističe da su nekad dječaci više sudjelovali u fizičkom nasilju, a djevojčice u psihičkom, međutim sada je došlo do izjednačavanja, kaže. Ističe da djevojčice znaju biti sve češće nasilne i još k tome sadržaj snimati te širiti društvenim mrežama kako bi poniženje žrtve bilo veće.
– Definitivno primjećujem da djevojčice sve više su sudjeluju u fizičkom nasilju, a primjećujem i da su sva djeca sve više okrutnija. Nasilje koje čine okrutnije je nego što je bilo prije 20-30 godina. Posebno kad se radi o društvenim mrežama, o internetskom nasilju, onda nemaju fizički kontakt sa žrtvom pa su tim više okrutniji.
A kad govorimo o udjelu djevojčica u činjenju nasilja, društvene mreže su zapravo povećale udio djevojčica u počinjenju nasilja. Jer su omogućile i dječacima i djevojčicama da jednim klikom tisuće djece dođu do neke informacije kojom se sramoti i izruguje drugo dijete.
Društvene mreže su zasigurno utjecale na sve veću okrenutost prema sebi i svojim potrebama. No cijelo društvo je okrenuto prema individualizmu. Cijelo okruženje je takvo da su svi okrenuti sve više prema sebi, svojim potrebama i svojim željama. A ne zaboravimo da mladi uče od nas. Tako da je to sigurno još jedan od razloga zašto se kod djevojčica povećalo nasilno ponašanje.
Utječe li ”kultura feminizma” na nasilno ponašanje kod djevojčica?
Buljan Flander kaže kako ”kultura feminizma” (ženske neovisnosti), ne bi trebala imati utjecaj na nasilje kod djevojčica. Feminizam bi trebao bi zauzimanje za prava žena, a nasilju doprinosi nasilno okruženje u našem društvu, tvrdi.
– Nijedno dijete, nijedna djevojčica ni dječak, nisu se rodili nasilni, oni nasilni postaju zbog okruženja u kojem odrastaju. Okruženje tolerira kulturu nasilja.
Mislim da je kultura nasilja nešto što je prisutno u životu nas odraslih. Kultura individualizma je prisutna u životu nas odraslih, a mladi nas kopiraju. I da to ne rade samo djevojčice, nego da to rade i dječaci i djevojčice. Favoriziraju se nasilni heroji. Teško da ćemo danas otvoriti novine, portale, pogledati neku političku emisiju bez da vidimo nasilje među odraslima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
