Vodimo vas kroz bogatu povijest hrvatskih uskrsnih običaja – pisanice i njihovo značenje, te simbol novog početka

Foto: Čitatelj narod.hr-a

Uskrs je najveći kršćanski blagdan, a razlog tome je vrlo jednostavan – u središtu kršćanske vjere, kao sam temelj te vjere, je uskrsnuće.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvatski narod oduvijek je slavio Uskrs

Hrvatski narod oduvijek je slavio Uskrs i radovao se pobjedi života nad smrću, što je i bit samog Uskrsa.

Kao i svaki veliki blagdan tako i Uskrs sa sobom nosi veliki broj običaja koji narod kroz stoljeća njeguje kao dio neizostavne tradicije kojom obogaćujemo toplinu obiteljskog doma.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uskrs oslobađa čovjeka od smrti, dakle, simbol je novog života, novog početka, baš kao što je to i jaje koje simbolizira rađanje, novi život nastao iz starog. To je ujedno i korijen običaja bojanja jaja za Uskrs, radi se o običaju koji nije svojstven samo Hrvatskoj, ali je u Hrvatskoj postao dio skoro svakog doma u vremenu Uskrsa.

Cvjetna nedjelja i maslinove grančice

Uoči samog početka Velikog tjedna, dakle, na Cvjetnu nedjelju, Cvjetnicu, mnogi vjernici su pohrlili u crkve kako bi blagoslovili grančice masline. vjernici u pojedinim dijelovima Hrvatske, primjerice u Istri, čak su znali i pojesti poneki listić masline kako bi „vitalnost ušla u tijelo“, isto je i sa pisanicom, iz istih razloga postoji običaj jedenja jaja na Uskrs.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prema uvriježenim narodnim običajima u Hrvatskoj da bismo preuzeli klicu novog života jaje valja pojesti, kako bi cijelu godinu ostali vitalni i zdravi. Tradicija je to koja se održala do današnjih dana u nekim dijelovima Lijepe naše, ali koja polako odumire.

Koliko je zapravo Hrvatska bogata običajima

Pisanice su poklon koji su često, a posebno u nekim ranijim, mnogi će reći boljim, vremenima, dečki darivali svojim djevojkama, pa se na pisanici mogla pronaći i poneka ljubavna poruka, poput ”ovo se jaje za poljubac daje”, što je bila igra zaljubljenih koja je vodila ka novom, još čvršćem, zbližavanju parova. Bilo je to vrijeme u godini koje se tijekom čitave godine s nestrpljenjem očekivalo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Dobre želje za blagdane nisu vezane samo uz ljubavne želje, primjerice u đurđevačkome kraju, na pisanici je znala biti ispisana i čestitka domaćinu kuće za sreću, zdravlje, plodnu zemlju, bogat urod, a tu su se našle i poruke koje su bile dio uskrsnog sadržaja, a vezane su uz uskrsnuće Isusa Krista.

Koliko je Hrvatska običajima bogata zemlja možda najbolje pokazuje činjenica da su djevojke u Podravini znale dobivenu pisanicu stavljati na prozor kako bi se pohvalile ne toliko pisanicom koliko činjenicom da su je dobile od dečka želeći da taj poklon cijelo selo vidi.

U Dubrovniku buduća mlada imala je puno više posla s obzirom da je morala svom zaručniku darovati čitav tucet jaja, a svekrvi ispeći pletenicu od tijesta. Ovakvi običaji, nažalost, gube korak s takozvanom suvremenom civilizacijom, iako preživljavaju, pamte ih naše bake i djedovi, kad već mi nepravedno zaboravljamo.

pisaniceKako su se nekoć bojala jaja i kojim bojama?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Iz godine u godinu, i tako desetljećima, do današnjih dana, vjernici, oni koji drže do svojih običaja, svoje tradicije, načina života koji su stvorili unutar obitelji, nabavljaju boje za jaja kako bi ih ukrasili i pobojali, uglavnom živim bojama, punim života. Riječ je o običaju kojem se iznad svega i iznad svih raduju djeca uoči Uskrsa.

Danas, u moderno vrijeme, reći će neki, lakše je bojati jaja. Puno je teže bilo dok nije bilo umjetnih boja, dok su naše bake i djedovi bili djeca. Posebno je bilo živopisno bilo na selu gdje su ljudi koristili boje koje bi pronašli u prirodi, začudili biste se koliko nam toga sve priroda može dati, a mi ne znamo prepoznati.

Najčešće se radilo o crvenoj boji koja se dobivala iz korijena broća, riječ je o listopadnoj biljci sa žutim cvjetovima, ili pak od cikle, ljuske luka, crvenog radića i slično. Sve ove biljke davale su prekrasne boje kakve ne mogu zamijeniti nikakve umjetne boje bez obzira koliko bile skupe i gdje se proizvodile. U nekim dijelovima Hrvatske, pogotovo na selu, i danas se na ovaj način boje pisanice.

Uzmimo za primjer Međimurje, crne pisanice uoči Uskrsa bojali su bobicama bazge, duda ili čak čađom, dok bi od kore hrasta dobili prekrasnu crno-smeđu boju. Kako je priroda bogata, kako nam daje sve što nam treba, naravno, kad to zaslužimo i znamo cijeniti, tako se iz prirode mogu dobiti i još neke boje na način na koji se to danas, nažalost, više ne radi, ili je jako rijetko. Naime, od korijena koprive, špinata ili poriluka moguće je dobiti zelenu boju. Za bojanje jaja u prošlosti koristile su se i licitarske boje kao i boje za tekstil.

Narod je s vremenom umijeće oslikavanja pisanica pretvorio u pravu umjetnost. Tankim raskoljenim drvcem umočenim u rastopljeni vosak, nekoć su se šarale pisanice, dok je druga tehnika bila struganje. I danas to pojedini umjetnici rade. Na ovaj način nastaju prekrasni ornamenti, ukrasi, šare, cvjetići, simboli plodnosti, ljubavi, života…

Najveće bogatstvo našeg djetinjstva

Nažalost, ili na sreću, suvremenim domaćicama ponuđena su na tržištu već gotova jaja u raznim bojama, sve kako se ne bi “gubilo vrijeme na bojanje jaja”. Možda se neki neće složiti, no, ovo je poprilično tužno, jer upravo su blagdanski običaji i vrijeme koje za blagdane provodimo s obitelji, s najbližima, najveće bogatstvo ne samo našeg djetinjstva nego i naših života.

Za održavanje ovih običaja, tradicije, moramo se boriti ne samo zbog uspomena i ljubavi na one od kojih potječemo, nego i zbog budućnosti i zbog naše djece, onih koji nakon nas dolaze, jer krug života se nastavlja.

Osnovna Božja poruka

Koliko ste puta čuli jedno od najstarijih pitanja koje muči filozofe, znanstvenike, povjesničare, kuhare, novinare i “male ljude”, što je starije, što je bilo prvo, kokoš ili jaje? Sudeći prema vremenu od kada potječe pisanica prvo je ipak bilo jaje, barem nam tako sugeriraju znanstvenici.

Jaje svakako simbolizira novi početak, novi život, ako hoćete i novu nadu, gotovo je staro koliko i čovječanstvo. Čovjek je oduvijek volio život i volio živjeti.

Uostalom, ništa čudno, zar to i nije osnova Božje poruke kroz Isusovo uskrsnuću i trijumf života nad smrću? Poruka da je smrt privremena, a život vječan, najveća je božanska poruka, najveći dar i dokaz bezgranične ljubavi Stvoritelja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.