Pedofilija je i dalje tabu tema u našem društvu. Zar nije vrijeme da u Hrvatskoj i ta tema ugleda svjetlo dana i izađe iz mraka radi dobrobiti naše djece.
Naša djecu su naša budućnost!
> Borba protiv pedofilije nastavlja se – otvorena podružnica udruge Ruka u Zagrebu!
Što sve može biti seksualno zlostavljanje djece?
Seksualno zlostavljanje u djetinjstvu se događa između djeteta (osobe mlađe od 18 godina) i nekoga koga dijete doživljava jačim od sebe. Ono može biti bilo koja aktivnost – fizička, psihološka ili verbalna – koja izaziva seksualno uzbuđenje kod osobe koja zlostavlja ili nekog drugog.
Fizičko seksualno zlostavljanje može uključivati snošaj, vaginalnu ili analnu penetraciju prstima ili predmetima, oralni seks, milovanje djeteta ili traženje od djeteta da miluje osobu koja ju zlostavlja. Može biti u pratnji fizičkog zlostavljanja ili ljubaznosti, pristranosti, nagrada i laskanja.
Psihološko seksualno zlostavljanje može uključivati otkrivanje genitalija, voajerizam, nametljiv interes za seksualni razvoj djeteta ili prisiljavanje djeteta da gleda pornografski sadržaj ili svjedoči neprikladnim seksualnim aktivnostima.
Verbalno seksualno zlostavljanje uključuje erotske razgovore ili nagovještanje istih, optužbe da se dijete ponaša ”seksi”, ”raspušteno”, ”jeftino” te koristeći druge eksplicitne riječi.
Kako se osjeća dijete?
Osjećaji koji su prisutni kao posljedica seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu su strah, krivnja, sram, bespomoćnost, nemoć, izdaja, disocijacija. Fizički ožiljci mogu zacijeliti no, emocionalni i psihološki ožiljci ostaju još godinama. Osjećaj izdaje stvara vrlo ozbiljne posljedice, osobito kad je riječ o osobi koja bi trebala štititi dijete i brinuti o njemu. Strah, kao i krivnja, postaje nešto što dijete stalno nosi u sebi.
Krivnja je osobito duboko prisutna ako je zlostavljanje incestno.
Također, postoji mogućnost da žrtva apsorbira krivnju i sram osobe koja ju zlostavlja, a često osjeća krivnju jer je bila seksualno uzbuđena tijekom zlostavljanja. Mnogi osjećaju krivnju jer su se ”vraćali po još” ili nisu rekli ”ne”. Krivnja je također česta kad osoba koja je bila zlostavljana prijavi – ili ne prijavi – zlostavljanje. Osjećaj bespomoćnosti i nemoći djeteta koje je bilo zlostavljano od strane odrasle osobe je stvaran, zastrašujuć i stvara trajne posljedice. Disocijacija, odnosno, odvajanje uma od tijela, omogućuje djetetu da preživi horor zamišljajući da se zlostavljanje događa nekom drugom.
Statistika pokazuje kako se seksualno zlostavljanje događa čak jednom od šest dječaka i jednoj od četiri djevojčice. Ta užasavajuća činjenica govori koliko je velika potreba da se odrasle i djecu educira o tome što je spolno zlostavljanje i kako ga spriječiti. Djecu učimo kako da prijeđu sigurno cestu, ali na žalost ne educiramo ih o svim opasnostima u našem društvu. Naravno da se opasnost od seksualnog zlostavljanja ne može potpuno ukloniti, ali sigurno može biti manji broj žrtva ako s djecom otvoreno razgovaramo.
Zablude i istine o pedofiliji
Pedofilija je još uvijek tabu tema radi mnogih zabluda u našem društvu. A jedna od tih ZABLUDA je: Djeci ne bismo trebali govoriti o seksualnom zlostavljanju kako ih ne bismo uplašili.
ISTINA: Ako dijete ne upoznamo s opasnostima od seksualnog zlostavljanja, ono ostaje nezaštićeno. I što je još važnije, izbjegavajući razgovor o seksualnosti i zlostavljanju, dopuštamo drugim odraslim osobama da oblikuju djetetovo poimanje, a time se povećava rizik seksualnog zlostavljanja djeteta. Dijete možemo upozoriti na stanovite opasnosti, a da ga pritom ne uplašimo. Jednako kao što djecu poučavaju sigurnosti u prometu i poštovanju “pravila zelenog svjetla”, roditelji i druge odrasle osobe mogu ih upoznati i s ostalim opasnostima koje prijete u zajednici, a da im pritom ne usade strah. Roditelji/odgajatelji mogu, na način primjeren djetetovoj dobi, poučiti dijete kako se valja ponašati među ljudima i čega se valja čuvati.
Evo kako s djecom što bezbolnije obaviti razgovor koji ih jednom može zaštititi:
1. Razgovarajte rano o dijelovima tijela. Imenujte sve dijelove tijela i pričajte o njima u ranoj dobi. Koristite adekvatne, prave nazive, a ako i izmišljate svoje primjerene dječjoj dobi, neka dijete točno zna o kojem je dijelu tijela riječ tako da jednog dana može sve dobro objasniti ako bude potrebno. Važno je i da djeci nije neugodno dok pričaju o svom tijelu, a to je vaša zadaća.
2. Naučite dijete da su neki dijelovi tijela privatni i da se tako zovu zato što ih ‘nitko ne bi trebao gledati’.
3. Naučite dijete gdje su granice. Objasnite mu da nitko ne bi smio gledati njegove privatne dijelove, ali ni tražiti da ono gleda ili dira tuđe privatne dijelove tijela. Roditelji ne smiju zaboraviti na drugi dio ove rečenice jer se većina zlostavljanja događa tako da se od djeteta traži da nekome dira privatne dijelove.
4. Većina zlostavljača će djetetu reći da ono što se dogodilo čuva kao tajnu. To će mnogi od njih napraviti na ‘prijateljski’ način, npr.: ‘Volim se igrati s tobom, ali ako nekome kažeš više neću smjeti doći’. Ili će pokušati zaprijetiti djetetu pa će reći npr. ‘To mora biti tajna. Ako kažeš reći ću da je bila tvoja ideja pa ćeš biti u kazni’. Zato recite djeci da, bez obzira na to što im itko drugi govori, tajne koje imaju veze s privatnim dijelovima tijela nisu prave tajne, i da vam uvijek trebaju reći ako se nađu u situaciji da netko od njih traži da takvu tajnu čuvaju.
5. Recite djetetu da nitko ne smije fotografirati njegove privatne dijelove. Roditelji često zaborave da postoji cijeli ‘izvrnuti svijet’ pedofilije koji samo čeka takve fotografije. To je ‘epidemija’ zbog koje je svačije dijete u potencijalnoj opasnosti, zbog čega djeca moraju znati da i to netko može pokušati te da mu imaju pravo zabraniti i reći nam.
6. Naučite dijete kako da izađe iz situacije koja mu je strašna ili nelagodna. Nekoj je djeci neugodno reći ‘ne’, pogotovo starijima ili odraslima jer misle da će time pokazati nepoštovanje. Zato im recite da je u redu reći bilo kome da moraju ići ako se nađu u nelagodnoj situaciji i osjete da se događa nešto ‘loše’ ili ‘pogrešno’. Zajedno s djetetom vježbajte što da kaže sve dok mu ne prestane predstavljati problem izgovoriti te riječi.
7. Dogovorite se s djetetom koja će biti vaša ‘sigurna riječ’. Nju dijete može upotrijebiti bilo gdje kad se osjeti nelagodno; doma, pred gostima, kad se sprema prespavati kod nekog ili kad ste zajedno u tuđoj kući. Dajte mu do znanja da ćete ga uzeti i odvesti se, bilo iz vaše ili iz tuđe kuće, kad god kaže tu riječ i da je tada sigurno.
8. Neka dijete bude sigurno da se neće nikada naći u nevolji jer će s vama podijeliti tajnu koja ima veze s njegovim tijelom. Djecu se često u to uvjeri i tako se, zahvaljujući strahu, s njima lakše manipulira. Zato uvjerite dijete da ga nikad nećete kazniti ako vam otkrije takvu tajnu, dapače, da su to tajne koje s vama mora podijeliti ma što god netko treći rekao.
9. Ponekad djeca od roditelja slušaju o razlici između ‘dobrog i lošeg dodira’ što je često zapravo pogrešno jer kod ovakvih manipulacija dijete nema osjećaj da je riječ o lošem dodiru, niti taj dodir boli pa će zbog toga shvatiti da je loš. Zato, da ne biste zbunili dijete, riječi trebate probrano koristiti a ‘bolni dodir’ radije okarakterizirajte kao ‘tajni’, jer će ga zlostavljač uvijek pokušati zadržati tajnim.
10. I za kraj, osvijestite djetetu da ova pravila vrijede za sve poznate, čak i one iz obitelji, pa čak i drugu djecu. Jer, kad pitate dijete kako izgleda netko tko je loš, obično će vam opisati neko zlo čudovište iz crtića. Zato djetetu možete reći da intimne dijelove mogu ‘dirati samo mama i tata kad ga kupaju ili mažu kremom’ i nitko drugi, bez obzira koliko im draga druga osoba bila i bez obzira je li majka, otac, ujak, ujna, učitelj, trener, prijatelji…
Još jedna velika ZABLUDA je: Djecu seksualno zlostavljaju nepoznate osobe.
ISTINA: Ova zabluda proizlazi iz vjerovanja da opasnost prijeti od neznanaca. Najnovije istraživanje otkriva da dijete u 87 posto slučajeva poznaje zlostavljača i vjeruje mu. Svoju djecu od seksualnog zlostavljanja više ne možemo zaštititi tako što ćemo im reći da strance valja izbjegavati. Mnogo je veća vjerojatnost da će dijete seksualno zlostavljati poznata osoba iz susjedstva i zajednice nego neznanac. Zlostavljanje djece većinom se događa u privatnom okružju, iza zatvorenih vrata i daleko od očiju javnosti. Upravo ova zabluda govori koliko je potrebno da se cijelo društvo educira i da se edukacija djece o pedofiliji odvija i unutar obrazovnog sustava, a ne samo unutar obitelji jer upravo ta obitelj može biti zlostavljačka pri čemu dijete nema oslonac niti osobe od povjerenja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
