Dr. Franinović Marković: Zbog birokracije bolesnik često umre prije nego komisija odobri potrebnu pomoć

Dr. sc. Julijana Franinović Marković, neurologinja je i bavi se palijativnom skrbi od 2006. godine. U emisiji 55 minuta kod Željke progovorila je o svome radu u palijativnoj skrbi, o tome kako se obitelji suočavaju s bolesnikom kojemu je potrebna palijativna skrb i koje su prednosti palijativne skrbi u životima umirućih i njihovih obitelji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Palijativna skrb nije ništa novo, ona je medicina sama u sebi – skrb o osobi, a ne o bolesti. Nema bolest čovjeka, nego čovjek ima bolest i palijativna skrb usmjerena je na poboljšanje kvalitete života bolesnog čovjeka na dosezljivu veličinu“, rekla je Franinović.

Povećavanje kvalitete života bolesnog čovjeka na tri razine

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Najprije na fizičkoj razini – svi se bojimo fizičke boli koju je moguće liječiti ali je potrebno prepoznati je, prevenirati je, liječiti i kontrolirati. Tu ulazi i cijeli niz drugih simptoma – povraćanje, poremećaj disanja, jaka slabost, poremećaj stolice, mokrenja i tako dalje.

Druga razina na kojoj se može puno učiniti je psihička. Čovjek prolazi kroz različite faze – od ljutnje, agresije, cjenkanja, negiranja, depresije, prihvaćanja riječ je o kompleksnom djelu koji je više manje prepoznat. Suočavamo se s time da živimo dok ne umremo, ali sve to ulazi u dio života – umiranje nije izvan konteksta našeg života, ona je vrlo aktivan i moćan dio života.

Treća razina je duhovna – palijativna skrb je ujedno i duhovna skrb jer u posljednjoj fazi svog života, suočeni sa svojom smrtnošću ljudi često žele ispraviti nepravde koje su nanijeli ili misle da su nanijeli, pomiriti se s Bogom ako su vjernici ili s dragim osobama s kojima su se možda razišli. Svećenici su važan dio timova palijativne skrbi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odnos društva prema smrti

Cijelo društvo tako je koncipirano kao da smrti nema. Nudi se samopomoć – kako biti ljepši, pametniji, uspješniji, mlađi, što treba odijevati, jesti i piti…ali nema priručnika kako ću se nositi sa svojom smrtnošću, samoćom, bolešću, s ovisnosti o drugima. Na primjer, problem je da neka osoba prihvati pelenu. Jer je pelena neki simbol ovisnosti o drugima i degradacija. I ljudi se različito suočavaju s time.“

Bolest i patnja unatoč teškoćama je prilika za zbližavanje obitelj

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„U centru pažnje palijativne skrbi uvijek je bolesnik i obitelj. Ne samo jedna osoba. Svi koji imaju iskustvo teške bolesti znaju koliko trpljenje nekog člana obitelji mijenja obitelj i da je, unatoč svim mukama i problemima, to i prilika za obitelj:

Prvo imamo mogućnost sudjelovati u nečemu što ćemo i mi sami sigurno prolaziti – umiranje. Učimo od onoga koji je teško bolestan i koji umire kako to napraviti.

Drugo, to je vrijeme u kojem je moguće riješiti puno toga – primjerice, odnose unutar obitelji. U svakoj obitelji ima dinamičnih odnosa – ima puno povreda ima i puno dobrih stvari. Ima dosta nepraštanja. Moj cilj je uvijek pokrenuti praštanje. Sjećam se jednog čovjeka koji je zlostavljao svoje kćeri, tukao ih je i dvije godine nisu bili u kontaktu. On je živio sa suprugom koju je također zlostavljao i koja je bila onkološki bolesnik. Zbog zahtjevne situacije morali smo ga izdvojiti i bio je u bolnici. Paralelno s time naša psihologica radila je s njihovim kćerima. Kćeri su odbijale kontakt s ocem, ali rekla sam im da im je to jedina prilika za susret s njime. Bila sam prisutna kada smo im omogućili da dođu u bolnicu, to je bilo dva, tri dana prije nego što je umro. I kad ih je on vidio rekao je: oprostite mi, ne činite ono što sam ja činio. To su velike stvari koje se mogu napraviti za članove obitelji – omogućeno je živima da ne nose to veliko breme dalje u životu, jer bi ti nerazriješeni odnosi, ta isprika da je nisu dobile, to priznanje da ga nisu čule, onda obilježili njihove obitelji i njihov odnos s djecom. Više puta sam imala priliku svjedočiti ovakvim situacijama.

Negiranje boli

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Bolesnici u najvećem djelu nemaju fizičku bol, ali mogu osjećati duhovnu bol koja se onda manifestira kao fizička. U palijativnoj skrbi se govori o totalnoj boli. To je fizička, psihička, socijalna i duhovna komponenta boli. Ako bolesnik ne reagira na opijate koje dajemo onda moramo razmisliti o tome što liječimo. O kojoj komponenti boli nam govori bolesnik. To možete shvatiti jedino ako ste uz njega i ako razgovarate ali ne samo s njim nego i sa članovima obitelji. Obitelj ima jednu percepciju i dat će vam jednu stvarnost, bolesnik vam daje drugu stvarnost. I kad govorimo o boli dobro je odvojiti njegovatelja od bolesnika kako bi mogao govoriti bez straha. Ne želi opterećivati članove obitelji, a na pitanje: boli li te, on odgovara: ne. A ti znaš jer vidiš da se opire pregledu, vidiš da ga boli. Bolesni često sebe percipiraju kao one koji su opterećenje obitelji i misle da bi možda sve bilo lakše da ih nema.

Kad prestati s „aktivnim liječenjem“ i prijeći na palijativnu skrb

Veliki je problem prepoznati bolesnika u potrebi za palijativnom skrbi, gdje aktivno liječenje usmjereno na liječenje bolesti više nema smisla – ni kirurško, ni medikamentno, besmisleno je jer neće dati očekivani rezultat. To vrijeme bi trebali prepoznati. Jer sama terapija čini nuspojave i štete. I zašto kvalitetu života smanjivati s nuspojavama djelovanja lijeka, ako znamo da to „liječenje“ više ne daje željeni rezultat? Postoje alati s kojima možemo brzo detektirati pripada li bolesnik grupi osoba kojima je potrebna palijativna skrb.“

Često bolesnik umre prije nego se sastanu sve potrebne komisije

Kad kroz sustav palijativne skrbi zatražimo financijsku potporu za bolesnika, za članove obitelji, na žalost događa se da pacijent umre prije nego se sastanu sve komisije koje trebaju da bi to odobrile.

Ništa se ne može usporediti s brigom koju daje obitelj oboljelom ili umirućem – ni jedna organizacija ni bolnica ne može pružiti takvu brigu.

Imate jedan mir koji je drugačiji i bolesnik ima jedan mir koji je drugačiji. Ja to ne znam opisati. Ali mir koji znači da smo, da budem osobna, za našu umiruću majku, moja braća i ja, učinili sve što smo mogli, otpratili ju najbolje što smo znali. Svugdje je bilo dogovaranje s majkom – želi li liječnika ili ne, i slično. I onda nemate to žalovanje, imate tugu. Ali gotovo redovito se događa – što je manja skrb obitelji, što je više izbjegavanja brige o bolesnom, to je žalovanje kompliciranije i to vrlo često ide u patološko žalovanje koje treba pomoć psihijatra. Što manje djeca i članovi obitelji sudjeluju u trpljenju i umiranju člana svoje obitelji – to se teže oporave od njegovog gubitka.

O dostupnosti palijativne skrbi

„Aktivacija za palijativnu skrb često ide preko obiteljskog liječnika. Palijativni tim u tom slučaju odlazi na teren, ulazi se u kuću pacijenta. Zatim se pregleda se pacijent, procijeni terapija – to je kućna posjeta koja traje otprilike sat i pol vremena. Procijeni se tko su njegovatelji, koje je njegovo opterećenje, koliki je njegov kapacitet da vodi skrb jer on je nama spona i daje nam informacije. I palijativni tim procijeni što nam treba – treba li nam kirurg, neurolog, psihijatar, psiholog, stomatolog.“

Eutanazija

Eliminacija nikad nije briga. Možemo bježati od problema ali ako ne damo mogućnost palijativnoj skrbi onda to ne možemo nazvati brigom. Briga je jedna trajnost, prisutnost i olakšanje. Eutanazija je kratkoročno rješenje. Čak i jeftino. Ne možemo ubojstvo nazvati milosrđem. To je nakaradnost i velika degradacija nas kao ljudi ako nemamo kapacitet da skrbimo nego da eliminiramo. Svaki razgovor o eutanaziji i želju za eutanazijom vrlo ozbiljno moramo uzeti i raspravljati o tome. Nikad nisam imala od pacijenata zahtjev da želi eutanaziju. Čovjek koji je u skrbi i ima blizinu druge osobe, nekoga tko ga prati u njegovoj bolesti, ima ono što mu je potrebno za kraj života.

Želite se pretplatiti (besplatno) na kanal?

Ako želite pratiti podcast “55 minuta kod Željke Markić” i dobivati obavijesti o novim objavama možete se pretplatiti na kanal.

Koraci za aktiviranje (besplatne) pretplate:

  1. Prijavite se na YouTube na računalu.
  2. Otvorite videozapis na kanalu na koji se želite pretplatiti.
  3. Ispod playera videozapisa kliknite Pretplati me(Subscribe)

Kad se pretplatite na kanal, svi novi videozapisi koje taj kanal objavi prikazat će se u vašem feedu Pretplate i dobivat ćete obavijesti kad kanal na koji ste pretplaćeni objavi novi sadržaj.

Svaka pretplata na kanalu na Youtubeu je automatski besplatna.

>(VIDEO) Pogledajte premijeru podcasta Željke Markić i predbilježite se za nove emisije

Na feedu pretplata koji je dostupan na mobilnim uređajima i računalima prikazuju se svi videozapisi nedavno preneseni na kanale na koje ste pretplaćeni.

Ako želite dobivati sve obavijesti s kanala na koji ste pretplaćeni, dodirnite zvonce za obavijest

Zvonce će se tada promijeniti u zvonce koje zvoni i tako pokazati da ste odabrali sve obavijesti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.