Gost podcasta”55 minuta kod Željke Markić” bio je Kristijan Sedak, doktor komunikacijskih znanosti. Radi na Odjelu za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, predavao je na mnogim visokoškolskim ustanovama, a mnogi twitteraši ga prate na profilu @hipohondar. Svojim riječima se na twitter (X) profilu opisao kao: idealist/politički savjetnik/muž/profesor PR-a/satiričar/ponosan što je Hrvat/ovisnik o coca-coli/komičar/putnik/mrzitelj nepravde/trkač/navijač FC Bayerna. Uz navedeno, najveći je obožavatelj i dvojice svojih sinova, Brune i Tome.
Video podcasta pogledajte ovdje:
Sedak o Twitteru
Twitter je zanimljiva forma, ne samo zato što je kratka, nego je to i najbrža društvena mreža. Kad odete na Facebook, Instagram i tako dalje, algoritam će vas poslati na tamo gdje ste posljednji puta pregledavali. Prikazat će što ste propustili od tada, a Twitter će vam otvoriti ono što je objavljeno prije tri sekunde. Tamo su novinari, krizne situacije i tako dalje.
Twitter je poprilično lijevo-liberalna zajednica kad govorimo o Hrvatskoj. Ne samo o Hrvatskoj, ali pogotovo o Hrvatskoj, tako da mi se čini da tamo imam zanimljivih sugovornika.
O Milanovićevom pokušaju kandidature i utjecaju na kampanju
Zoran Milanović je promijenio možda čak i planirane kampanje. Prije svega, osim HDZ-a, čini mi se da su sve izbori iznenadili.
Nisu bili spremni. Vidjeli smo – niti koalicije, niti liste, niti slogani. Nismo imali maštovitih slogana. Ovaj slogan koji je HDZ imao je možda i jedan od najlošijih HDZ-ovih slogana ikad. Da nije Milanović upao možda bi i imao smisla. Htjeli su prikazati, što možda i nije loše, kroz što se sve prošlo u posljednjem mandatu ili posljednjim HDZ-ovim vladama, što su prolazile.
Ali kad se dogodi tako nešto veliko, poput Milanovićeve objave, onda treba brzo reagirati i treba promijeniti i komunikaciju i strategiju i slogan. No, to se nije dogodilo.
S druge strane planirana je vjerojatno jedna kampanja gdje će govoriti o postignućima. Ali onda kad ti uđe novi igrač, kad se to sve promijeni, čini mi se da se tu nisu baš najbolje svi snašli. Pa ni sam Milanović, koji je krenuo žestoko pa je vidio da to će doći do zasićenja te je onda stao.
Jasno mi je zašto je to napravio. Da nije, SDP bi doživio debakl s Peđom Grbinom kao kandidatom.
Žao mi je što je SDP dugoročno izgubio jedan imidž. I to ne samo sad za ovog mandata ili Peđe Grbina. Teško će oprati imidž neke stranke koja ne poštuje pravila. Koja gleda kako zaobići Ustav i tako dalje.
Sedak analizira kampanju
Kampanja je sveukupno bila možda nemaštovita. Pogotovo od strane oporbe gdje sam očekivao više.
Dijelom se kampanja prebacila u digitalni prostor. Političke arene su se prebacile tamo, ali ni tamo nije bilo nekog posebnog naboja. Niste imali osjećaj da je kao prijašnjih kampanja. Da se nešto događa. Između ostalog, zato što je Andrej Plenković dosta prizeman kandidat. I tako su to onda i pripremili.
S druge strane, kad je došlo do polarizacije su se zbili redovi oko Milanovića, a s druge strane oko Plenković. Onda se vidjelo da je jedina tema bila korupcija ili nekorupcija. Dakle, napadalo se HDZ na jednu jedinu tu temu.
I na neki način rekao bih, to već nije moja teza, ali doista HDZ i SDP onda izgledaju kao da se ni u čem drugome ne razlikuju, da nisu bili nikad sličniji.
> Sedak za Narod.hr o izborima u srijedu, popisima birača, porukama koje dominiraju u kampanji…
Možemo su imali čak neke poruke, ali jednostavno tu je iskustvo s njima u gradu Zagrebu, koje je u stvari antipod njihovog slogana ili naziva. Gdje su pokazali da nisu baš potentni. Možda čak i izgovaraju ono što svaki prosječni član ili čak birač SDP-a misli. U tom dijelu mislim da su bili uspješniji i zato su i dobili ovoliki broj glasova.
A s druge strane vidjeli su da su se precijenili i jedni i drugi. Jer nisu ušli u koaliciju, sad im je matematika jasna, sad im je krivi sustav i D’Hondt i tako dalje.
D’Hondt nije pravedan, ali je možda najpravedniji od tih nepravednih načina kako izračunati mandate. Tako da dugo već radimo po toj metodologiji, nismo mi jedini. Koja god da se druga metodologija izabere uvijek će biti nezadovoljnih.
A između ostalog, a to je kao i u sportu, tko gubi ima se pravo ljutiti.
O GONG-u
Krinke su pale onom trenutku kad je tajnik Gonga Dragan Zelić se zaposlio u SDP-u. Ali prije, još od 1999./2000., jasno je bilo koji ih je financirao, koje su to poruke i sl.
> Nakon 17 godina u GONG-u Dragan Zelić postao novi izvršni tajnik SDP-a!
O izbornom zakonu
Definitivno trebamo poraditi na izbornom zakonu. Naša posljednja promjena izbornog zakona je donijela da se kažnjavaju oni koji su glasovali za HDZ.
Dakle, mijenjali smo broj zastupnika iz dijaspore s 12 na 3. Dakle, drastično. A ponosni smo na to da imamo dvije hrvatske, jednu domovinsku, jednu u dijaspori. I po broju ljudi je to tu negdje. Dakle, mi smo negdje 3,5 ili 4 milijuna Hrvata sveli na tri glasa u dijaspori.
O dijaspori
Dijaspora je čitavo jedno bogatstvo koje nismo iskoristili. Mislim da je bio projekt Ministarstva znanosti i Nacionalna sveučilišne knjižnice gdje su oni popisali Hrvate izvan domovine koji rade u znanosti. Dakle, napravili su nešto, stvorili su imena itd. Svi su oni ponosni na svoje hrvatske korijene, a mi ih nikako ne znamo povezati.
Nikad nismo napravili neku ozbiljnu kampanju. Mislim da je pjesma ‘Sine, vrati se’ napravila više nego sve nekakve kampanje ili nastojanja koje smo napravili. Ali, nekako mi se čini da je to još uvijek sve ostalo u nekim okvirima natječaja itd. Da nismo uspjeli pogoditi onu žicu ili razlog. Stvoriti klimu. Klimu zbog kojeg bi netko doista vratio se ovdje.
Ja sam odrastao također u dijaspori. Sjećam se da sam bio Jugo-Švabo kad sam dolazio u Hrvatsku. Dakle, to je bilo grubo za djecu, hajdemo reći.
Ali se to promijenilo 90-ih, čak nekom ljubomorom, ali je kod dijela naših ljudi ostalo i to nekakav zazor prema ljudima iz dijaspore. Mislili su – oni su drugačiji, nepismeni, pa čak i desničari, generaliziranje, HDZ-ovci, ovakvi i onakvi, čak i ustaše, svega. Neprijatelji Jugoslavije.
O anketama
Uspoređivao sam ankete kojima vjerujem. Naravno, ovisno tko radi anketu, ali kada to rade ozbiljna agencija na velikom uzorku, onda kao znanstvenik ne vidim razloga za ne vjerovati.
Ovo je po prvi puta da su nam izlazne ankete, čini mi se da su bile 36 tisuća uzorak, da su one, hajdemo reći, približne bile stvarnim rezultatima. Rekao bih da je to zato što HDZ nije toliko nešto čega su se ljudi sramili, jer su ‘nepismeni’ i ovako i onako, a s druge strane su se možda podjednako sramili SDP-a, Rijeka pravde i Milanovićeve komunikacije.
Sedak o Milanovićevoj komunikaciji
Milanovićev način komunikacije nije počeo s ovim. Počela je već ranije s ponašanjem prema cijeloj toj instituciji Ureda predsjednika. Ja se sjećam jednog priopćenja koje izlazi iz tog ureda koje glasnogovornik potpisuje, ali iza kojeg stoji predsjednik. To je priopćenje koje vrijeđa u stvari bilo koga kojega čita. Priopćenje koje kaže otprilike ovako svim medijima:
“Pozivamo medije da predsjednika mogu vidjeti svaki peti petak u mjesecu između dvanaest i podne u restoranu Tač. “
Dakle, sarkazmu možda je mjesto na Twitteru, ali mu nije mjesto u priopćenjima Ureda predsjednika.
> Sedak za Narod.hr: HDZ zaslužio dobiti mandatara, Grbin i Milanović trebaju dati ostavke
S druge strane, sjećam se jednog njegovog govora od sedamnaest sekundi pred Hrvatskom vojskom. Nisam siguran je li uopće upotrijebio neki glagol, dakle, nesuvislo ništa od sedamnaest sekundi koju sam ja pokušao analizirati. Ja ne mogu reći što se tu dogodilo.
Dakle, je li to samo nepripremljenost, jer je on inače spreman stati pred kamere, što je i dobro. Za razliku od recimo Plenkovića koji će uvijek biti pripremljen, neće stati pred kamere kad nije, bit će vrlo strukturiran.
Kod Milanovića, dijelom ono što kaže drži vodu i svatko je spreman potpisati. A onda on krene dalje u obračun i tu jednostavno pretjera. Pitanje što će ostati od Ureda predsjednika nakon njega, što će ostati od SDP-a nakon njega. Dakle, čini mi se da nekako ruši sve iza sebe.
Podcast u cijelosti pogledajte OVDJE.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
