I Financial Times se raspisao o ‘insajderskoj priči o kolapsu Tavistockove rodne službe za djecu’

Knjiga autorice Hannah Barnes “Vrijeme za razmišljanje: Insajderska priča o kolapsu Tavistockove rodne službe za djecu” izazvala je mnoge reakcije. Knjiga govori o više od 1000 djece koja su u kontroverznoj klinici britanske Nacionalne zdravstvene službe (NHS), pandanu hrvatskom HZJZ-u, dobila recepte za blokatore puberteta da bi “promijenila spol”. O njoj nakon niza medija piše i Financial Times (FT) čiji tekst prenosimo.

Ljude tretirali kao eksperiment?

Uspon i pad službe za razvoj rodnog identiteta djece (GIDS) klinike Tavistock priča je o tome kako sve može poći po zlu. Osnovana 1989. kao britanska pionirska klinika u svom području, sprema se zatvoriti ovog proljeća nakon što je propisala blokatore puberteta više od tisuću djece, mnoga mlađa od 16 godina, koja su ispitivala svoj rodni identitet.

U desetljećima koja su uslijedila londonska klinika bila je predmet sve veće pozornosti i ozloglašenosti, osobito nakon sudskog postupka koji je 2020. pokrenula Keira Bell. Ona je optužila kliniku da ju je tretirala “kao eksperiment” te da su je požurivali na nepovratne promjene na njezinu tijelu.

Knjiga o Tavistocku lako je mogla biti urlik bijesa. No Hannah Barnes napisala je pomno istraženu, osjetljivu i upozoravajuću kroniku. Barnes, novinarka BBC-ja čije je uporno izvještavanje potaknulo NHS-ovu regulatornu istragu o Tavistocku, pretražila je znanstvene studije i Zahtjeve za slobodom informacija, intervjuirala gotovo 60 kliničara i mnoge druge, kako bi sastavila priču.

>Svi britanski mediji pišu o novoj knjizi o klinici za ‘promjenu spola’ kod djece; kod nas to nije tema?!

U početku je klinika imala nijansiran pristup tinejdžerima. Koristili su se terapijama kako bi otkrili kako im najbolje pomoći. No, postupno klinika je postala više poput pokretne trake za blokatore puberteta, koji su pak bili vrata za unakrsne spolne hormone i drastične operacije. Čini se da je ovu promjenu potaknulo više čimbenika, piše FT, uključujući novac, novog izvršnog direktora i brzo rastuću potražnju. U 2007. godini klinika je primala oko 50 djece godišnje. Do trenutka kada je najavljeno njegovo zatvaranje, 2022., dobivali su tisuće preporuka svake godine.

Prošle su godine dok je netko reagirao

“Vrijeme za razmišljanje” razotkriva koliko je šokantno malo dokaza bilo za ono što se radilo – navedene studije su se temeljile na malenim uzorcima – i koliko je malo bilo interesa za prikupljanje više podataka. Ne zna se čak ni koliko ljudi detranzira potpuno. Čini se da je taj nedostatak interesa namjeran te da se ne želi zaštiti dobrobit djece.

Čak i kada se pokazalo da nisu sva djeca podobna za blokatore, jer se mnogima pogoršalo mentalno zdravlje, vodstvo klinike izvršavalo je radnje. Barnes objašnjava da je veliki broj onih koji su tražili pomoć patio od višestrukih problema, uključujući autizam. Kako je vrijeme odmicalo, broj djevojčica koje su tražile promjene prestigao je broj dječaka. Mnoge od njih su se samoozljeđivale ili patile od poremećaja prehrane. Odlaskom u kliniku djevojke su bile na putu prema drastičnim, nepovratnim operacijama kao što je “vrhunska kirurgija”, odnosno operaciju rezanja ženskih grudi.

U knjizi su govorili mnogi kliničari koji su u bili zabrinuti zbog smjera kojim je krenuo Tavistock. Čini se da je vodstvo jako željelo zadovoljiti Mermaids, dobrotvornu organizaciju koja se stalno pojavljuje u ovoj priči i postavlja zahtjeve.

Zapanjujuće je koliko je vremena trebalo da itko reagira. Godine 2005. zabrinutost je navela medicinskog ravnatelja Davida Taylora, medicinskog direktora Tavistocka and Portman NHS Foundation Trusta, da napiše izvješće. No ono nije bilo prikazano osoblju ili javnosti sve do 2020. Godine 2018. 10 zabrinutih kliničara iznijelo je svoje brige Davidu Bellu, cijenjenom višem psihoanalitičaru, čije je naknadno izvješće na 54 stranice označilo kliniku “neprikladnom za svrhu”. Ali ipak se ništa nije dogodilo. Tek 2022. engleski NHS donio je odluku o zatvaranju klinike nakon još jedne prijave. Paul Jenkins i Paul Burstow, glavni izvršni direktor i predsjednik Trusta, odstupili su.

Snažna i uznemirujuća knjiga

Knjiga nudi duboke uvide u borbe sve većeg broja mladih ljudi koji su ušli kroz vrata klinike, i djelatnika koji su im pokušavali pomoći. Barnes je uključila i priče sedmero mladih ljudi koji su se odlučili na tranziciju: Ellie, Phoebe, Jack, Hannah, Alex, Jacob i Harriet. Neki od njih sretni su u svom “novom spolu”, drugi se bore, a jedan je napustio tranziciju.

“Knjiga je također prizvala sjećanja na druga zataškavanja NHS-a. Kad je Barnes objasnila da je klinika za rodni identitet postala izvor novca za Tavistock Trust, sjetila sam se skandala iz 2007. u bolnici Stafford, gdje su upravitelji smanjili troškove kako bi postigli toliko željeni ‘status zaklade’, a stotine pacijenata je umrlo. ‘Vrijeme za razmišljanje’ uzorna je i detaljna analiza mjesta koje liječnici, piše Barnes, najčešće opisuju kao ‘ludo’. Ovo je snažna i uznemirujuća knjiga”, zaključuje autorica članka za FT.