Blokatori puberteta neće se smjeti propisivati djeci u Velikoj Britaniji. No to ne znači da se ideja ‘transrodnosti’ napušta. A u Hrvatskoj?
Britanska Nacionalna zdravstvena služba (NHS) donijela je odluku da do daljnjeg u sklopu “skrbi za rodni identitet” neće smjeti prepisivati “blokatore puberteta”, prenosi Sky News. Odluka je donesena nakon “konzultacija sa zainteresiranom javnošću” i dovršetka neovisne analize rodno-identitetskih usluga koju je NHS bila naručila.
Loše vijesti za zagovornike “tranzicije”
Analiza je koincidirala sa snažnim porastom zahtjeva za različitim oblicima “rodne skrbi” upućene Službi za razvoj rodnog identiteta koju je vodila Tavistock i Portman NHS zaklada, a koja se konačno zatvara krajem mjeseca.
Podsjetimo, Tavistock je postao predmet skandala kad je, među ostalim, otkriveno kako dobna granica za “rodne usluge” praktički nije postojala. To znači, primjerice, da je u proceduru do kraja prošle godine bilo upućeno 382 djece od kojih su neki bili i predškolci u dobi od šest godina i niže.
>Velika Britanija: Klinika Tavistock za ‘transrodne’ osobe sada priznaje da je pogriješila
Dio procedure, koja može uključivati cijeli spektar zahvata, su i blokatori puberteta.
Nema razloga za pesimizam na transrodnom frontu
Ne treba, međutim, misliti kako je ovo početak kraja “rodne skrbi” u Velikoj Britaniji. Voditelj tima za analizu dr. Hilary Cass još je u veljači 2022. izjavila kako se za razliku od jedne centralne klinike, treba otvoriti nove, regionalno raspoređene institucije.
Doduše, tomu je dodala kako ne postoje dugoročni indikatori o tome što se događa kad se djeci propisuje blokatore. No to ne znači da ona njihovu potencijalnu vrijednost eo ipso odbacuje. Tomu u prilog ide i otvaranje dvije nove klinike, koje će već u tavnju zamijeniti Tavistock. Jedna će biti u Londonu, a druga u Liverpoolu.
> Deklaracija o biološkoj stvarnosti: Kako su se Britanci odlučili obračunati s rodnom ideologijom
Ipak, ako vidimo kakav se točno novi pristup “transrodnim” maloljetnicima najavljuje – sad kad su blokatori puberteta stavljeni na led – čini se da bi moglo doći do nekih promjena. Naime, ‘transrodnost’ se u britanskoj javnosti masovno promiče kao zahtjev javnom zdravstvu. ‘Transrodnost’ nije patološko stanje, nego stvar nedovoljne društvene prilagođenosti, gdje se društvo mora reformirati kako bi izašlo u susret potrebama ‘transrodnih osoba.’ No unatoč tomu, zagovornici ‘transrodnosti’ ne žele ni čuti kako bi ta neprilagođenost mogla imati uzroke u nekim psihičkim komorbiditetima.
> Britanija: Djeca mlađa od 16 mogu sama pristati na terapiju s blokatorima puberteta
Otvaranje prostora razumu?
U tom smislu, izjava NHS-a prema kojoj će djeca na novim klinikama dobiti podršku stručnjaka za neurološku raznolikost, pedijatriju i mentalno zdravlje ukazuje na definitivni odmak od automatskih dijagnoza “rodne disforije”. Naime, to po svemu sudeći znači da će niz stručnjaka ipak najprije nastojati ustanoviti je li posrijedi samo simptom poremećaja poput autizma, nekog drugog komorbiditeta ili jednostavno faza u odrastanju.
Svatko iole upućen u problematiku zna da to ne sjeda dobro zagovornicima “rodne skrbi”, jer oni ‘transrodnost’ vide kako neproblematičan osobni identitet kod kojeg zdravstvene tegobe nastupaju isključivo uslijed neprilagođenosti društva ‘transrodnom’ pojedincu.
Reći da je djevojčica koja se osjeća kao dečko bilo što drugo nego ‘trans-dečko’ za njih je ravno herezi.
> Oko 1000 pacijenata tužilo kliniku koja nudi djeci ‘promjenu spola’ zbog tjeranja na uzimanje blokatora puberteta
Razočarani aktivisti
U tom smislu ni malo ne čudi komentar iz Mermaidsa, zaklade za ‘transrodnu mladež’. Oni su najavu NHS-a opisali kao “razočaravajuću” te su zavapili kako britansko zdravstvo “napušta ‘trans’ mladež”.
Dodali su kako “oni kojima su već prepisani blokatori puberteta neće mijenjati terapiju”, a da je odluka NHS-a “stavljanje pauze, ne i zabrane”.
“Važno je primijetiti da blokatori puberteta mogu biti samo jedan mogući dio na rodnom putovanju mlade osobe”, zaključili su.
Blokatori puberteta doista jesu samo jedna od brojnih medicinskih metoda koje, navodno, omogućuju tranziciju u željeni rod.
> Portal njemačke vlade savjetuje djeci da uzimaju blokatore puberteta i mijenjaju spol
Što znači “blokirati pubertet?”
Posrijedi je tretman sprječavanja normalnog hormonalnog razvoja u pubertetu, odnosno sprječavanje normalnog razvoja sekundarnih spolnih karakteristika. Argument za propisivanje blokatora puberteta je odlaganje odluke o izboru vlastitog roda na način da se spolni razvoj privremeno stavi na led.
Jasno je, naravno, da takva “terapija” ima smisla ponajprije ako se primjenjuje na maloljetnike.
U tom smislu možda bi bilo na mjestu pogledati kako se to preslikava na situaciju u Hrvatskoj, kad je “rodna skrb” u pitanju.
Situacija u Hrvatskoj
Naime, u kontekstu upravo završene kampanje “Ja sam kao ti!” Udruge KolekTIRV, a koja je imala nezapamćenu podršku glavnih medija, ali i krovnih institucija javnog zdravstva, nije se propustilo spomenuti i blokatore puberteta.
Možda će vas zanimati
TRANSformacija Hrvatske: Nataša Jokić-Begić u podršci kampanji za normalizaciju 'transrodnosti'
Nataša Jokić-Begić misli da transformacija hrvatskog političkog i pravnog poretka na mjeru “transrodnosti” nije politički i pravni problem.
Pored aktivista udruge, kao lice stručnosti za “rodnu skrb” u Hrvatsko predstavljena je Iva Žegura, psihologica i dugogodišnja LGBTIQ aktivistica.
>Utikejt predstavlja: Iva Žegura, stručnjakina za ‘transrodnost’
Njezino tumačenje uloge, značaja i dosega blokatora puberteta, što ih pronalazimo u brošuri Put u ProsTRANStvo, koja predstavlja idejnu osnovu kampanje, sasvim je mjerodavno za domaće zagovornike “rodne skrbi”.
Iva Žegura: “Neće vam ništa biti”
Komentirajući Žegurin doprinos studiji, Utikejt sažima problem blokatora puberteta u opreci spram operativnih zahvata:
“U ovom nagovoru na “transrodnost” koriste se dvije metode: 1. inzistiranje na „reverzibilnosti“ postupaka: govori se o „potpunoj reverzibilnosti“ učinaka blokatora puberteta te o „djelomičnoj reverzibilnosti“ učinaka uzimanja hormona suprotnoga spola; 2. inzistiranje na „ireverzibilnosti“ postupaka: govori se o „ireverzibilnosti“ kirurških zahvata na genitalijama.”
> Je li to moguće!? Liberalni New York Times piše o štetnim posljedicama blokatora puberteta i uzimanja hormona drugog spola
“U vezi prve metode, netko bi mogao postaviti pitanja: koliko se dugo blokatori puberteta mogu uzimati? Mora li se hormone suprotnoga spola početi uzimati baš oko navršene 16. godine, ili se blokatori puberteta mogu uzimati do npr. 40. godine, pa da se tek onda prijeđe na uzimanje hormona suprotnoga spola? Mogu li se blokatori puberteta uzimati cijeli život, tako da osoba nikad ne prođe kroz razvojnu fazu puberteta? Ako ne, zašto ne?”
Komentar (3/3)
U poglavlju o >transrodnosti< (za koju „promjena spola“ nije nužno indicirana) Iva Žegura dakle cijelo vrijeme zapravo piše o >rodnoj disforiji< (za koju „promjena spola“ jest indicirana), što je jasan znak da se što više djece, adolescenata i odraslih želi… pic.twitter.com/sInP3m6OkA
— Gospa tužnog lika (@utikejt) March 6, 2024
Hrvatski aktivisti desetljećima kasne za stranim uzorima
U osnovi, blokatori puberteta prikazuju se kao ‘reverzibilni postupak’. No vrijeme, kako je istakla Utikejt, nije reverzibilno. Ako ostavimo po strani svu štetu koju blokatori neposredno mogu izazvati, ostaje to da je netko upravo izgubio najosjetljivije godine života. U tom je smislu tragikomično da se osoba nalazi u poziciji proživljavanja više od jednog puberteta. Kad će proživjeti drugi, ostaje otvoreno pitanje: možda u srednjim godinama?
Otud je jasno da su blokatori puberteta zapravo pripremna faza za ‘relativno ireverzibilnu’(uzimanje hormona suprotnog spola) i konačno ‘ireverzibilnu’ fazu (različiti operativni zahvati) ‘tranzicije’. Uzeti sami za sebe, oni nemaju nikakvog smisla.
> Belgija: Broj maloljetnika koji uzimaju blokatore puberteta porastao za 58%
Kako iz priloženog možemo vidjeti, hrvatski se zagovornici “rodne skrbi”, ali i glavni mediji, te institucije koje ih podržavaju, uopće ne osvrću na situaciju u inozemstvu. Velika Britanija je zemlja u kojoj je ‘transrodnost’ krajnje normalizirana već godinama, no sad, premda ne treba misliti da će se to stanje preokrenuti, čak i njezin NHS preispituje vlastite postupke.
Otud se lako dade procijeniti kad i kako će aktivisti za transrodnost i oni koji ih podržavaju u našoj zemlji, početi preispitivati ono što propovijedaju.
Po svemu sudeći: nikad i nikako.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
